O važnosti Franza Kafke možda najbolje govore svima znani epiteti kafkijanski i kafkaeskno koji opisuju tjeskobu, apsurd življenja i otuđenje modernog čovjeka.
Franz Kafka smatra se ključnom figurom svjetske književnosti 20. stoljeća. Rođen je 3. srpnja 1883. godine u Pragu, u obitelji dobrostojećih njemačkih Židova. Tijekom života objavio je niz kraćih i duljih pripovijetki, poput “Preobražaja” (1915.), i romane “Proces” (1925.), “Dvorac” (1926.) i “Amerika” (1927.). Kafkina djela prikazuju sivu i banalnu svakodnevnicu kao enigmatsku i alogičnu zbilju ispunjenu strepnjom, u kojoj su likovi, pritisnuti osjećajem krivice i zbunjenosti, neprestance izloženi prijetnji birokratskih sila kojima ne mogu dokučiti izvor ni motiv.
Onemoćao zbog pogoršanja tuberkuloze grla, koja je u ono doba bila teško izlječiva, preminuo je 3. lipnja 1924. godine u sanatoriju Kierling kraj Beča, u 41. godini života.
Kafka je pisao na njemačkom jeziku, a njegov nezamjenjivi i vizionarski književni opus ubraja se u vrhunce moderne književnosti. Utjecao je na niz svjetskih i europskih pisaca, poput Jorgea Luisa Borgesa, Alberta Camusa, Samuela Becketta, ali i Jonathana Franzena i Lászla Krasznahorkaija. O važnosti tog autora možda najbolje govore svima znani epiteti kafkijanski i kafkaeskno koji opisuju tjeskobu, apsurd življenja i otuđenje modernog čovjeka.
Iako je moderna književnost nezamisliva bez Kafke, zacijelo najzagonetnijeg pisca 20. stoljeća, ne može ga se svrstati ni u koju književnu školu niti se može vezati za neki određeni pravac. Ipak, izvršio je snažan utjecaj na mnoge velike europske pisce.
