Blaženi Karlo Habsburški u vrijeme krunidbe imao je 29 godina, a prijestolje je naslijedio nekoliko mjeseci ranije od preminulog cara Franje Josipa. Već sljedeće godine car i kralj Karlo, koji je po svemu sudeći bio izuzetna osoba, poduzeo je korake da zaustavi Prvi svjetski rat. Obratio se putem tajnih kanala silama Antante, pokušavajući dogovoriti sklapanje mira.
On je kralj koji je pristao urediti Austro-Ugarsku kao trijalističku monarhiju gdje bi treću zemlju činile hrvatske zemlje pod krunom kralja Zvonimira.
Na današnji dan 1916 održana je krunidba blaženog Karla Habsburškog za hrvatskog i ugarskog kralja. Bila je to posljednja krunidba jednog Habsburgovca za hrvatskog vladara, budući da je dvije godine kasnije ta dinastija izgubila vlast nad Hrvatskom. Već sljedeće godine car i kralj Karlo, koji je po bio izuzetna osoba visokog morala i kršćanskih kreposti, poduzeo je korake da zaustavi Prvi svjetski rat. Obratio se putem tajnih kanala silama Antante, pokušavajući dogovoriti sklapanje mira. Međutim, kad su to Nijemci saznali, oštro su ga prekorili. Karla Habsburškog proglasio je papa bl. Ivan Pavao II. 2004. godine katoličkim blaženikom, a u toku je i proces njegova proglašenja svetim.
Zanimljivo je spomenuti kako je car Karlo nakon konzultacija s grupom frankovaca na bečkom dvoru svojim manifestom od 22. listopada 1918. godine, (tjedan dana prije nastanka Države SHS) proglasio ujedinjenje hrvatskih zemalja u posebnu državu unutar tribalističke Austro-Ugarsko-Hrvatske Monarhije, koja je dugo vremena bila model za reorganizaciju do tada dvojne Monarhije. Tim je činom, de facto, uspostavio Zvonimirovo kraljevstvo.
Naime, pred sam kraj monarhije predsjednik pro-monarhističke Čiste Stranke prava dr.Aleksandar Horvat uz zastupnike Ivu Franka i Josipa Pazmana, te generale Luku Šnjarića i Mihaela Mihaljevića predvodi hrvatsko izaslanstvo u Beč i Budimpeštu u svrhu pregovora o trijalističkom ustroju monarhije. Kralj Karlo prima ih u Bad Ishlu 21. listopada 1918. i pristaje na njihove zahtjeve o preustroju monarhije, pod uvjetom da od ugarske strane dobiju priznanje s obzirom na to da je kralj dao zakletvu o integritetu krune Ugarske. Izaslanstvo je već sljedećeg dana stiglo u Budimpeštu gdje ih je dočekao grof Istvan Tisza, nakon rasprave ugarsko ministarsko vijeće pod vodstvom ugarskog premijera Aleksandra Wekerlea razrješuje kralja Karla zakletve i potpisuje manifest o ujedinjenju svih hrvatskih zemalja. Odmah po potpisivanju manifesta u Zagrebu Fran Milobar prima brzojav, u kojem se traži da pripremi javni proglas o uspostavljanju Zvonimirovog kraljevstva.
Narodno vijeće SHS nije prihvatilo ovaj kraljev proglas te je nastavilo putem ujedinjenja s Kraljevnom Srbijom. Na taj je način prekinut tisućljetni institucionalni i državni kontinuitet Hrvatske koja se našla u zajedničkoj državi sa zemljom s kojom je ratovala prethodne četiri godine.
Zanimljivost je da Sabor nikada nije svrgnuo s prijestolja kralja Karla, niti je potvrdio ulazak Hrvatske (SHS) u državnu zajednicu sa Srbijom.
