4. prosinca 1991. Komletnici – kako je ubijen heroj Stojan Vujnović-Srbin i srušeno sjedište HOS-a u Vinkovcima?

Foto: fah

Kroz slavnu bojnu HOS-a iz Vinkovaca, koja je djelovala na bojištu Jarmina – Nuštar – Mala Bosna (Vinkovci) – Otok – Komletinci – Vrbanja i pokrivala 40 kilometara bojišnice,  te neprestano bila pod topničkim napadima i udarima, prošlo je 1100 boraca: 38 ih je smrtno stradalo, a čak 298 pripadnika je ranjeno.

Gotovo svaki treći bojovnik HOS-a je stradao u tim teškim borbama na vinkovačkom ratištu.

Na današnji dan, 4. prosinca 1991. zaustavljen je jedan od najsnažnijih tenkovskih napada bivše JNA i srpskih paravojnih postrojba na bosutskoj bojišnici u istočnoj Slavoniji. U srpskoj agresiji na istočnu Slavoniju na komletinačkoj bojišnici poginula su 44 branitelja i mještana Komletinaca.

Bitka za Komletince – velika pobjeda hrvatskih vojnika o kojoj se malo zna

Ovo je priča o hrabrosti hrvatskih branitelja Komletinaca i Istočne Slavonije, te HOS-ovcu Stojanu Vujnoviću Srbinu po kojem je posthumno II. bojna HOS-a iz Vinkovaca dobila svoje ime. Svi oni sudjelovali su u obrani Komletinaca, zajedno s bojovnicima iz 105. brigade iz Bjelovara, 83. samostalne bojne iz Zagreba i domaćim Hrvatima iz Komletinaca i okolnih mjesta.

Hrvatska braća zajedno s jednim velikim zajedničkim srcem obraniše Komletince i Slavoniju!

Događaj koji se dogodio na današnji dan malo je poznat hrvatskoj javnosti, kao i mnogi drugi iz prebogate povijesti Domovinskog rata. Taj događaj s pravom ubraja među one koji bi se mogli okarakterizirati jednom od prekretnica u Domovinskom ratu.

Tog 4. prosinca na području Komletinaca dogodio se silovit udar JNA koji je bio samo nastavak trodnevnog topničkog djelovanja. Branitelji Komletinaca su tada u samo nekoliko minuta imali devet poginulih i trojicu teško ranjenih boraca. Neprijatelj je u tim trenucima na dva pravca uspio probiti prvu crtu obrane i krenuti prema središtu sela, nakon čega su očekivali povlačenje, no bojovnici su na oba pravca krenuli u žestok protunapad koji srpski vojnici nisu očekivali. Uspjeli su odbaciti njihove snage i nanijeti Srbima znatne gubitke, što je nakon pada i tragedije Vukovara bilo pravo ohrabrenje za Komletince i Vinkovce.

O snazi i značenju udarca najbolje govori činjenica da nakon tog poraza neprijatelj više nije uspijevao proširiti okupirani teritorij u istočnoj Slavoniji.

 

Stojan Vujnović Srbin – tko je ubio heroja i srušio Stožer HOS-a u Vinkovcima?

Prva samostalna bojna HOS-a ustrojena je u prvoj polovici 1991. godine u Vinkovcima kao prva službeno organizirana bojna HOS-a u Hrvatskoj. Uz domicilne slavonske Hrvate, činili su je bojovnici iz svih krajeva Hrvatske i iz BiH.Kroz slavnu bojnu HOS-a, koja je djelovala na bojištu Jarmina – Nuštar – Mala Bosna – Otok – Komletinci – Vrbanja i pokrivala 40  ilometara bojišnice, koja je neprestano bila pod topničkim napadima i udarima, prošlo je 1100 boraca, 38 ih je smrtno stradalo, a 298 pripadnika je ranjeno.

Njihovo sjedište bilo je u tadašnjem Omladinskom domu gdje je u Domovinskom ratu bio Stožer HOS-a do misteriozne eksplozije u ožujku 1992. u kojoj je zgrada uništena, a stradali hrvatski vojnici HOS-a. Uzroci eksplozije nikada nisu otkriveni i nikada nije izvršena prava istraga o tom gogađaju. Poginuli su Darko Rušanac, Vlado Knežević i Ivica Bošnjak, dok je 11 pripadnika HOS-a ranjeno.

 

A jedan od najpoznatijih HOS-ovaca s područja Vinkovaca bio je Stojan Vujnović Srbin.

Na početku Domovinskog rata priključio se vinkovačkom HOS-u. Sudjelovao je mnogim borbama u oklici Vinkovaca (Komletinci, Mala Bosna,Nijemci) te je postao zapovjednik jednog od vodova vinkovačkog HOS-a.

Nakon potpisivanja Sarajevskog primirja (2. siječnja 1992.), sukobi u Hrvatskoj se privremeno smiruju, a Vujnović je, kao iskusan vojnik postavljen za zapovjednika II. bojne HOS-a Ante Paradžik, sa sjedištem u Domaljevcu (Bosanska Posavina). Pri tome mu je dodijeljen čin pukovnika. Bojna HOS-a se neslužbeno nalazila u sastavu 104. brigade HVO-a, ali je na bojištu djelovala samostalno.

Dana 11. rujna 1992. Vujnović je krenuo pokupiti suborce, izviđače koji su se vraćali sa izviđanja, i na cesti od Grebnica prema Lijeskovcu na njegovo vozilo je otvorena vatra iz tri pravca iz automatskih pušaka iz obližnjih rovova. Pukovnik HOS-a Vujnović je ubijen, a njegova suputnica Lenka Perić ranjena. Ni pet minuta poslije izviđači stižu i nalaze mrtvog Stojana, a Lenku ranjenu, dok je rov iz kojeg je pucano bio prazan.

Posthumno, želji pripadnika postrojbe, II. bojna “Ante Paradžik” promijenila je ime u II. bojna “Stojan Vujnović Srbin” – jedinica specijalne namjene. U prosincu 1992. postrojba je dobila i zasebnu oznaku na kojoj se nalazi Vujnovićev lik.

Godine 1993. bojna HOS-a “Stojan Vujnović Srbin” ukinuta je u veljači 1993. godine, a bojovnici prešli u sastav 104. HVO brigade.

Photo: Ratna oznaka II. bojne HOS-a Stojan Vujnović Srbin i službeni ratni grb slavne postrojbe HOS-a Hrvatske vojske koji danas neki koji su se sklonili od rata žele – ukinuti i zabraniti!

Ne dozvolimo tu sramotu radi žrtve ljudi koji su ginuli za slobodu Hrvata pod ovim slavnim znakom!

Izvor: narod.hr