Američki gubici iznosili su oko 95%, što ni prije ni kasnije nije zabilježeno u ratovima. Od oko 1.000 američkih vojnika, jedva ih se 48 uspjelo izvući bez ranjavanja ili smrti.
Na današnji dan 1791. dogodila se bitka u kojoj je američka vojska doživjela najteži poraz u borbama s Indijancima. Zanimljivo je da su joj taj poraz nanijeli američki Indijanci, tj. domorodačko stanovništvo Sjeverne Amerike. Taj se poraz naziva Bitka kod Wabasha, i ujedno predstavlja najveću pobjedu Indijanaca nad bijelcima ikada.
Teritorij pod kontrolom Indijanaca
Bitka se dogodila 1791. godine u blizini rijeke Wabash na američkom Srednjem Zapadu, otprilike na granici današnjih saveznih država Indiana i Ohio. Potrebno je poznavati povijesni kontekst da bi se razumjelo kako je do bitke došlo. Naime, Sjedinjene Američke države izborile su nezavisnost od Velike Britanije svega osam godina ranije. Mirovnim ugovorom s Britancima, SAD-u je prepušteno golemo dotadašnje britansko područje u zaleđu američkih kolonija. Naime, Britanija je SAD-u prepustila svu zemlju južno od Velikih jezera i istočno od rijeke Mississippi. Mlade Sjedinjene Američke Države time su dobile ogroman teritorij naseljen uglavnom Indijancima. Na tom teritoriju američki bijelci, dakako, nisu namjeravali pustiti Indijance da na miru žive, nego su ga odlučili kolonizirati i podvrći svojoj direktnoj vlasti.
Ogromni divlji teritorij o kojem je riječ, američka je vlada organizirala kao veliku upravnu jedinicu nazvanu Sjeverozapadni teritorij (Northwest Territory). Na čelo mu je postavila guvernera, moćnog generala Arthura St. Claira (čita se kao Sinclair), inače škotskog porijekla. On je ujedno bio glavni zapovjednik čitave američke vojske, što je dovoljno pokazivalo koliko je SAD važnosti polagao u vojno pacificiranje tog teritorija.
General St. Clair time je vladao nad ogromnim područjem Sjeverozapadnog teritorija od 670,000 četvornih kilometara (veće od Njemačke i Italije zajedno). To područje danas pokrivaju američke savezne države Ohio, Indiana, Illinois, Michigan, Wisconsin i dio Minnesote.
Borbeni indijanci
Neprijateljstvo bijelaca i Indijanaca sve više je raslo, pa se general St. Clair uputio s vojskom pacificirati starosjedioce. Imao je isprva oko 2.000 ljudi, no što su više ulazili u indijanski teritorij, sve je više vojnika dezertiralo. Na kraju je St. Clairu ostalo svega oko 1.000 vojnika, a i oni su bili lošeg raspoloženja.
Indijanci su, naprotiv, bili vrlo borbeni. Skupili su 1.000 ratnika pod vodstvom triju poglavica – Male kornjače (Little Turtle), Plave jakne (Blue Jacket) i Buckongahelasa. Kad su se umorni Amerikanci utaborili kod rijeke Wabash, Indijanci su ugledali dobru priliku. Naime, Amerikanci nisu izgradili nikakve utvrde, pa su bili posve nezaštićeni od napada. Indijanci su napali na prepad, za vrijeme dok su bijelci doručkovali.
Nastalo je neviđeno klanje. Od oko 1.000 vojnika, jedva se 48 uspjelo izvući bez ozljeda. Opkoljeni Amerikanci su u očaju stavili bajunete na puške i pokušavali jurišati na Indijance. Ovi bi bijelce samo propuštali između svojih redova, tako da bajunete nisu djelovale, a zatim bi im prilazili s leđa i ubijali.
Američki gubici iznosili su oko 95%, što ni prije ni kasnije nije zabilježeno u ratovima američke vojske. Još danima su Indijanci kasnije spaljivali zarobljene bijelce. General St. Clair uspio je pobjeći, a kad je došao k predsjedniku Washingtonu, ovaj je inzistirao na njegovoj ostavci na mjesto glavnog zapovjednika čitave američke vojske.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
