Na današnji dan umro je Stjepan (Štefan) Korolija (Virje u Podravini, 15. prosinca, 1760. – Zagreb, 4. svibnja, 1825.), hrvatski kajkavski pisac, prevoditelj i zagrebački kanonik.
Roditelji su mu Đuro Korolija i Katarina Đurišević. Njegov sinovac je bio Martin Korolija, župnik u Drnju. Zaređen je za svećenika 20. veljače 1785. U Beču je studirao teologiju, 1807. godine postao zagrebački kanonik, istodobno rektor Sjemeništa 1808.-1815. godine.
Upravitelj župe u Samarici, od svibnja do listopada 1787. godine. Prvi je od Hrvata kao svećenik branio 2. rujna 1785. na njemačkom jeziku pastoralnu teologiju. Zaslužan je što se u sjemeništu rodila ljubav za njegovanje hrvatskoga jezika.
Korolija je pisao propovijedi na kajkavskom narječju hrvatskog jezika, a bio je dio biblijskog društva zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca uz Tomaša Mikloušića, Antuna Vranića, Ivana Labaša, Ivana Birlinga i Ivana Gusića. Korolija je, pretpostavlja se, prevodio cijeli kajkavski Novi Zavjet, koji je ostao u rukopisu.
