Povjesničar Schieffer gleda u sv. Bonifaciju preteču Karla Velikoga, ujedinitelja kršćanske Europe, i u tome vidi i njegovo veliko povijesno značenje uopće. On je bio obnovitelj i reorganizator Crkve među Francima, koja je bila stara već preko dva stoljeća i koja je odigrala značajnu ulogu na pokrštavanju ostalih Germana, pa donekle i Slavena.
Sve što je tada u Njemačkoj bilo učinjeno na području gospodarstva, graditeljstva, slikarstva, plastike, glazbe, književnosti, znanosti i odgoja, sve to bez izuzetka potječe iz benediktinskih samostana.
Sveti Bonifacije rodio se u Engleskoj. Odgojen je u benediktinskim samostanima. Benediktinski samostani bili su tada glavna žarišta europske kulture. Odgoj je djelovao na mladoga Winfrida tako da je i sam postao benediktinac. U zreloj dobi odlučuje se za misije na europskom tlu među Germanima u današnjoj Njemačkoj.
Bilo je to u 8. stoljeću.
Bonifacijev misijski rad sastojat će se u tome da te već pokrštene Germane dovede do dubljih spoznaja kršćanskih istina i do pravoga života iz vjere. Za tu svrhu osnivao je na njemačkom tlu benediktinske opatije, koje su bile rasadnici kršćanskog života i kulture.
Osnivao je i ženske samostane za benediktinke. Sve što je tada u Njemačkoj bilo učinjeno na području gospodarstva, graditeljstva, slikarstva, plastike, glazbe, književnosti, znanosti i odgoja, sve to bez izuzetka potječe iz benediktinskih samostana. Najglasovitiji samostan što ga je na njemačkom tlu utemeljio sv. Bonifacije bio je u Fuldi.
Zanimljivo je da su benediktinci iz Njemačke stupili u vezu sa hrvatskim knezom Trpimirom. Naime, već u 9. st. u Crkvi u Hrvata jasni su tragovi bliskih veza s franačkim misionarima (ninski opat Teudebertus, ninski biskup Adelfreda te svećenik Gumpertus iz Bijaća kraj Trogira), koje se očituju i u kultu franačkih svetaca i sakralnoj arhitekturi. U to je doba i saski benediktinac Gottschalk boravio na dvoru kneza Trpimira, pridonijevši širenju svojega reda u Hrvatskoj, o čijim je prilikama ostavio i zapis.
Sveti Bonifacije je organizirao crkvu u Njemačkoj, osnovao je nove biskupije i uvijek je u svojem djelovanju bio povezan sa papom u Rimu. Osim kod Germana, djelovao je i među Francima gdje je bio obnovitelj i reorganizator Crkve.
U proljeće g. 754. Bonifacije je otišao na sjever. Pratila su ga brojna redovnička subraća. Utaborili su se nedaleko od morske obale. Bonifacije je 5. lipnja očekivao novokrštenike za sakrament potvrde. Umjesto njih u tabor je provalila četa razbojnika i sve poubijala. Jedna žena, očevidac toga događaja, koja je umakla smrti, svjedoči kako je Bonifacije htio knjigom zaštititi glavu. Ta knjiga pokopana je s njime u Fuldi i još se i danas može vidjeti.
I tako je sv. Bonifacije svoju veliku i svestranu djelatnost zapečatio i vlastitom krvlju koja je postala sjeme novih kršćana i novoga procvata Crkve u germanskim zemljama.
Zato ga se sa pravom zove apostol Njemačke.
“Gospodine, daj mi radost da ostanem u službi drugima, daj mi dobrohotnost u osluškivanju drugih, u supatnji s njima i u molitvi za njih; daj da uvijek i svugdje budem odraz tvoje dobrote, i neka svaka moja gesta govori: “Bog je nježnost. ” Gospodine, otkrij mi kakva je moja zadaća, budući da stablo života daje svoje plodove koji su vlastiti jeseni. Otkrij mi da ljudska dob nije granica ljubavi. Neka tvoja ljubav sjedini i ispuni moje srce, a tvoja prisutnost neka bude tajna moje sreće. “ (Sveti Bonifacije, apostol Njemačke)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
