Četnik Desimir Žižović Buin je autor najpopularnijeg partizanskog stripa ‘Mirko i Slavko’ kojim su indoktrinirane stotine tisuća djece u Titovoj Jugoslaviji.
Autor stripa o partizanskim kuririma prethodno je radio stripve za četničku omladinu koju je indoktrinirao u četničkoj novini Mladi Ravnogorac.
Rođen je 1920. godine u Gornjim Branetićima, selu kod Gornjeg Milanovca, a umro na današnji dan 1996. u istom mjestu. Desimir Žižović Buin obilježio je djetinjstvo mnogih generacija Jugoslavena, koji su slijepo vjerovali u ‘partizanske bajke’ i demagogiju koja je proizašla iz Titove partizanske Jugoslavije, piše srpskainfo.com
Žižović je čovjek koji je osmislio i ilustrirao dva lika, dječaka Mirka i Slavka, partizanske kurire koji se bore protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu. Strip je stekao ogromnu popularnost u Jugoslaviji, a bio je sredstvo ‘antifašističkog agitrpopa’ kojom se indoktriniralo djecu o tzv. partizanima-djeci čiji su podvizi nadilazili najbujniju maštu.
Partizanski strip “Mirko i Slavko” je u Jugoslaviji dosizao gotovo nevjerojatnu popularnost i tiražu od čak 600.000 primjeraka po broju. Mirko i Slavko su se zatim iz stripa preselili u knjige, na film i u – obrazovni sustav. Djeca u hrvatskim (jugoslavenskim) školama i vrtićima bila su ‘do boli’ indoktrinirana upravo stvarima kao što su bili famozni i nepostojeći Mirko i Slavko, i drugi partizanski ‘junaci’ iza kojih su ostajali tisuće leševa fašista, nacista i ‘domaćih izdajnika’.
Četnički ideolog za mlade i djecu ‘prebacio se’ – partizanima
Mirko i Slavko bili su nepobjedivi, o njima su snimani filmovi, a ideja o njima došla je od – rehabiltiranog četničkog ideologa koji je postao član Komunističke partije i širitelj komunističke ideologije.
Na samom početku rata, Žižović pristupa četničkom pokretu. Navodno se nije prihvatio puške nego je slikao i crtao za četnike i njihovu omladinu. Tako je crtao za stripove “Mladi Ravnogorac” i “Ravnogorski borac”, koji su postali vrlo popularni među četnicima.
Razvoj ratne situacije, i još točnije velikosrpska lukavost, utječe na to da napusti četnike i pred kraj rata pristupi u Titove partizane.
Naime, u kasnu jesen 1944., pred kraj rata, prijavljuje se za “Umjetničku zadrugu”, koju je vodio Đorđe Andrejević Kun, autor grba nove komunističke Jugoslavije. Bivši četnik u ovu partizansku umjetničku koloniju stiže na osnovu preporuka i ‘guranja’ partizana, kao i tisuće drugih četnika koji su pristupili partizanima.
‘Nepobjedive’ partizanske junake osmislio je i stvorio pravi četnik.
Kao i mnogo toga u bivšoj Jugoslaviji što se skrivalo pod pojmom partizanštine, antifašizma i jugoslavenstva!
Photo: wikipedia.org
Mirko i Slavko su u stripu bili neustrašivi i nepobjedivi. Često su desetine do zuba naoružanih Nijemaca likvidirali bez problema.
A u vrijeme njihove najveće popularnosti i kao ilustracija njihove nadrealne premoći nad okupatorom u Jugoslaviji se pričao i ovaj vic:
Mirko: Slavko, pazi metak!
Slavko (uz saginjanje): Hvala, Mirko!
O nepostojećoj djeci-partizanima Mirku i Slavku, osmišljenje od četnika Žižovića, snimljen je i igrani film koji se prikazivao djeci po osnovnim školama. Radilo se o nevjerojatnoj propagandi i komunističkom agiprotopu prema djeci, a film i sekvence iz istog možete pogledati ovdje
Tekst se nastavlja ispod oglasa
