„Dok je Hrvatska više od stoljeća bila predziđem kršćanstva, Karlovac je branio postojanje Hrvatskog kraljevstva.“ (dr. Milan Kruhek).
Ponovilo se u zadnjem ratu: horde bezbožnih, ujedinjenih komunističkih i četničkih hordi obrušile su se zajedničkom mržnjom na sve hrvatsko u Karlovcu i okolici.
Grad je obranjen u borbama prsa o prsa u prigradskom naselju Turanj, koje je bilo tokom cijelog rata podijeljeno na dio mjesta koje su držali Hrvati, a dio koji su držali Srbi. Turanj je oslobođen na današnji dan 7. kolovoza 1995. godine.
Neprijatelj je u listopadu 1991. došao do samog ulaza u Karlovac, a zaustavljen je u prigradskom naselju Turanj. Gradska četvrt Turanj postala poznata kao „mali Vukovar“, ali i znamen pobjede Hrvatske, koja bi osvajanjem Karlovca od strane Srba bila dovedena u bezizlazan položaj.
Karlovac su Srbi smatrali dijelom Velike Srbije i prisezali na ovaj grad kao granično mjesto njihove fašističke tvorevine.
Zato je Karlovac bio ključna točka obrane Hrvatske u Domovinskom ratu jer bi osvajanje ovog grada značilo izbijanje Srba na granicu sa Slovenijom i potpuno presijecanje naše zemlje. Ionako već raskomadana Hrvatska bila bi pred kolapsom, a osvajanje Karlovca bi otvorilo put Srbima i prema Zagrebu.
Već u ljeto 1991. događaju se mnogobrojni napadi na Hrvate koji su živjeli u blizini srpskih uporišta pobune u okolici Karlovca. Pokolji u obližnjoj Budačkoj Rijeci, Vukmaniću, Cerovcu Vukmanićkom bili su dio svakodnevnice, a i na samom Turnju je ubijeno mnogo civila Hrvata prilikom ulaska JNA i četnika u to mjesto u listopadu 1991. godine.
Velike i žestoke borbe razvile su se na Turnju od rujna pa sve do primirja 1992. godine. To je prigradsko naselje skoro cijelo palo u ruke srpskih osvajača. Hrvatski branitelji bili su potisnuti do samog mosta preko Korane koji je ulaz u grad. No, žilavost i odlučnost malobrojne hrvatske obrane koja je bila svjesna da će povlačenjem dovesti se u položaj da više neće imati prostora za uzmak dovela je do zaustavljanja Srba na Plitvičkoj cesti u samom središtu Turnja.
Tako je ovo veliko mjesto bilo podijeljeno između srpske i hrvatske vojske, praktički kuća do kuće.
U danima što su uslijedili velikosrpske su snage u još nekoliko navrata pokušale osvojiti Turanj, no svaki put naišli su na žilavi otpor hrvatskih snaga.
Za vrijeme Oluje, dok pješačke jedinice na jugu i u Lici napreduju, na području Zbornog područja Karlovca i na Banovini, vladala je drama. Nakon cjelodnevnih borbi snage Hrvatske vojske praktički su bile na početnim položajima, 99. brigada HV-a krenula je prema Plaškom, ali je zaustavljena. U Zapovjedništvu ZP-a Karlovac oko 18 sati ocijenili su da se brigada na polazni položaj vratila bez uspjeha. Otpor Srba ovdje je bio jak i organiziran, kao i moral jer nisu prije Oluje doživjeli niz poraza kao na Južnom bojištu.
S druge strane, 104. brigada krenula je na forsiranje rijeke Kupe. Oko 8 sati brigada se vratila na početni položaj. Nisu uspjeli svladati jak otpor neprijatelja. Ipak, do kraja dana na tom je području ostvaren određeni napredak, ali daleko od planiranog.
Snage Zbornog područja Karlovca napravile su drugog dana Oluje tek male pomake, ali je situacija bila komplicirana kao i na Banovini gdje je došao general Stipetić.
Tek trećeg dana operacije Oluja uz pomoć 1. gardijske brigade Tigrova, koja ulazi u njihovu zonu borbenog djelovanja, oslobađa se šire područje grada Slunja prema Vojniću i Karlovcu. To je ulilo strah u kosti Srbima koji su počeli gubiti sigurno zaleđe u smjeru Korduna i napredovanju hrvatskih snaga od Plitvica preko Slunja prema Karlovcu.
Konačno, četvrtog dana Oluje, 7. kolovoza 1995., snage Zbornog područja Karlovca oslobađaju čitav prostor Korduna: mjesta Krnjak, Vojnić, Tušilović i veliki dio Turnja koji je bio u rukama Srba, sa snažnim uporištem na brdu Šanac ponad Karlovca iz kojeg su Srbi godinama sijali smrt po ovom hrvatskom gradu.
Turanj i Karlovac su slavili – stigla je toliko očekivana sloboda!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
