Umro je u kući svoje supruge Aiše, nakon što je nekoliko dana bolovao od vrućice, glavobolje i slabosti. Izdahnuo je izgleda s glavom u Aišinom krilu.
Pokopan je na istom mjestu gdje je i umro, u Aišinoj kući. Kasnije je na tom mjestu izgrađena grobnica i zelena kupola.
Na današnji dan 632. umro je u arapskom gradu Medini islamski prorok Muhamed. Umro je u 64. godini života, u kući svoje supruge Aiše, nakon što je nekoliko dana bolovao od vrućice, glavobolje i slabosti. Izdahnuo je izgleda s glavom u Aišinom krilu. Pokopan je na istom mjestu gdje je i umro, u Aišinoj kući. Kasnije je na tom mjestu izgrađena grobnica i zelena kupola, a sve je stavljeno u sastav Prorokove džamije, drugog najsvetijeg mjesta u Islamu (nakon Svete džamije u Meki). Nakon Muhamedove smrti pojavilo se pitanje njegovog nasljednika.
Problem je bio u tome što prorok nije imao živih sinova, pa nije bilo moguće izravno nasljeđivanje. Zanimljivo je da je Muhamed imao tijekom života čak 13 supruga, od kojih mu je spomenuta Aiša izgleda bila najdraža (za njeno se ime koriste i oblici Ajša i Ajiša). Za života je Muhamed imao 3 sina (svi su umrli prije njega) i 4 kćeri. Od kćeri mu je najbliskija bila Fatima, udana za Aliju.
Danas se Islam dijeli na dvije glavne skupine: sunite i šijite. Oni se ne slažu u pogledu pitanja Muhamedovog nasljednika. Šijitski muslimani smatraju da je upravo spomenuti prorokov zet Alija odabran od Alaha za Muhamedovog nasljednika. Međutim, suniti (brojnija skupina) smatraju da je zakoniti Muhamedov nasljednik bio Abu Bakr – Aišin otac tj. Muhamedov tast. Suniti smatraju Abu Bakra prvim kalifom (arapski Khalīfah znači nasljednik ili predstavnik). Neslaganje oko naslijeđa dovelo je do borbi između raznih islamskih skupina, koje traju i do danas.
Isus i Muhamed – sličnosti i razlike dvojice osnivača najvećih religija
Već za vrijeme Muhamedovog života islam se vojnim putem i nasilnim osvajanjima proširio na veliki dio Bliskog istoka, a slijedećih desetljeća vojno je pokorio gotovo cijeli poznati civilizacijski svijet mediteranskog bazena i Perzije! To je bila, do tada, gotovo nepoznata i izvanredna činjenica i osvajanje koje je promijenilo povijest svijeta.
Kao što smo rekli osnivač islama Muhamed imao je 13 žena i umro je prirodnom smrću u relativno visokoj životnoj dobi. Skupio je ogromnu vojsku i pokorio gotovo cijeli poznati svijet. Bio je slavljen i hvaljen još za svog života kao veliki vjerski vođa i reformator.
Isus Krist umro je u relativno mladoj životnoj dobi od 33. godine teškom smrću. Umro je osuđen kao najteži razbojnik razapet na križ i svi su ga se odrekli osim Marije, nekoliko žena i apostola Ivana. Nije se ženio nikada niti ulazio u bilo kakve intimne odnose sa ženama, iako su ga one najvjernije slijedile do smrti. Nije imao nikakvu vojsku, već skupinu siromašnih sljedbenika koji su se zvali apostoli i učenici. Oni su od straha pobjegli nakon njegov raspeća.
Nikada nije poticao nikakva vojna osvajanja, već je pogled ljudi usmjeravao prema Božjem vječnom kraljevstvu koje mora na Zemlji zaživjeti vjerom u srcima ljudi.
Dok se Muhamedovo kraljevstvo širilo od samog početka mačem, Isusovo se prvih 300 (!) godina širilo isključivo nenasiljem, propovijedanjem riječju i mučeništvom za Krista. Dok je većina ljudi prelaskom na islam u osvojenim krajevima dobivala velike beneficije i status povlaštenih, Isusovi sljedbenici – kršćani – su prelaskom na kršćanstvo vrlo često dolazili pod progone i prave mučeničke smrti. Pri tome su često bili građani drugog reda.
Kršćanstvo zovu religijom ljubavi jer je njihov osnivač iz ljubavi položio svoj život za ljude praštajući i blagoslivljajući neprijatelje. Njegov primjer slijedile su tisuće kršćana do današnjeg dana postajući mučenici za vjeru. Crkva uči da mučenik za vjeru nije samo onaj koji je umro zbog pripadnosti kršćanstvu, već je ostvario i drugi uvjet po primjeru svog Gospodina praštajući neprijateljima koji ga ubijaju.
Krist nije proklinjao kod smrti nego blagoslivljao govoreći:“Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.“
Kasnije, kada je kršćanstvo postalo državna religija u 4. stoljeću, stvari su se donekle promijenilo.
Ipak, ona suština i način nastanka dviju monoteističkih religija je umnogome ostala ista do danas i odjekuje na taj način svijetom.
