„Ovdje je strijeljan za Boga i Hrvatsku Juro Radman, bogoslov iz Svilaja-Odžak“ – riječi su koje je na zidu svoje ćelije u Zenici vlastitom krvlju napisao franjevački bogoslov Juro Radman. Komunističke vlasti su ga ubile u 22. godini života u logoru u Zenici.
Na zidu ćelije svom je krvlju nacrtao veliki križ kao svjedočanstvo katoličke vjere zbog koje je ubijen. Život i smrt Jure Radmana slika je ne samo njegovog stradanja, već i brojnih naših ljudi koji su ubijeni iz čiste mržnje samo zato jer su Hrvati i katolici.
Prije smrti napisao je potresno pismo majci koje objavljujemo u cijelosti. To pismo vjere, ljubavi i praštanja bi trebao pročitati svaki Hrvat.
Fra Bono Ravlić, autor knjige Svjetlo u tami (2003.) ovako piše Juri Radmanu, mučeniku iz Svilaja: „Nikada neću zaboraviti zatvorska kazivanja o životnoj drami i sudbini studenta Jure Radmana iz Svilaja… Bio je srednjeg stasa, dobro razvijen, nabijen snagom i voljom kao što su to bili gotovo svi muškarci te podvučjačke krajine. I sam sam poznavao Juru Radmana, učenika Franjevačke klasične gimnazije u Visokom i franjevačkog bogoslova. Sretali smo se i u Svilaju i u Potočanima. Juro je uhićen dok se molio u crkvi. Doušnici su ga pratili, dojavili oznašima (udbašima) da je ušao u crkvu, a ovi su mu za vrijeme molitve stavili lisičine na ruke. Odveli su ga ne nekom rasklimanom teretnjaku u Odžak, a potom u usorski zatvor.
Juro Radman umoren je u zeničkom zatvoru, a prije toga bio je podvrgnut raznim torturama. Polomili su mu ruke i noge, a glava mu je bila sva u ranama. Nabujalo lice bilo je prekriveno modricama kada je bio dokrajčen i doslovno zaoran u temelje nove zgrade.“
Potresno pismo iz ćelije mladog Jure Radmana svojoj majci prije smrti prekrasno je svjedočanstvo vjere, kako njegove, tako i brojnih Hrvata koji prema svjedočenima mnogih na sličan način – bez mržnje u srcu – odlazili u smrt od Zenice, Hercegovine, Veleprometa, Ovčare, Zagreba, Macelja, Slovenije i svugdje gdje su naši ljudi ostavljali svoje kosti progonjeni i ubijani od ljudi koje je mržnja i bijes nagonila da čine ove najstrašnije stvari:
„Draga i mila majko!
Nijedna dlaka s čovječje glave ne spada bez Božje volje – kaže se u Svetom pismu. Pa ni moj mladi život ovozemnog svijeta ne ide sigurno bez Božje volje tj. Bog je tako htio, pa ja evo, sada svoj život polažem na oltar Domovine.
Draga majko, nemoj samo kukati i jadikovati, nego budi prava majka, Hrvatica i katolkinja te zahvali Bogu i strpljivo podnosi i tu žrtvu da si morala dati i drugog sina na oltar vjere i Domovine.
Draga majko, ostavljam ti ostalu braću i sestre. Odgoji ih i othrani kao prave ljude, prave Hrvate i valjane katolike. Ne zaboravi, majko, da ćemo se jedanput sastati gore kod našeg dragog Isusa Krista i njegove presvete majke Djevice Marije.
Ja, draga majko, odlazim u nebo, djedu, baki, ocu, bratu i ostalim nebrojenim rođacima, gdje ću skupa s njima i vas jednom dočekati. A sada svi skupa molite Boga za naše duše, da ih Bog primi k sebi.
Draga majko, nikoga ne krivite radi mene, niti tražite osvetu, nego na koljenima molite Boga za spas naših duša i za svoju daljnju sreću kroz život. Ja vas predajem u ruke Božje, ruke njegove Presvete Majke, sv. Josipa i zaštitu sv. Ante. Neka vas oni čuvaju i prate pri svakoj vašoj kretnji i misli.
A sada zadnji pozdravljam i u dušu cjelivam tebe, slatka i mila majko, zaštiti svu dragu braću i sestre: Slijepu, Božu, Matu, Seku, Anđu, Antu i Niku. Pozdravljam svu svoju familiju, svu milu i dragu rodbinu i molim da mi oprostite, a ja vama opraštam.
Dragi rođo Ilija, brini se za moju sitnu braću i sestre. To je moja zadnja želja koju sam od tebe zaprosio. Primi moj zadnji pozdrav i češće me se sjeti u molitvi, ti, kao i čiča Franjo. Pozdravljam Mirka i Sofiju i cijeli Svilaj. Zamolit paroka neka za moju dušu rekne sv. misu.
Ostajte s Bogom.“
(Juro Radman)
Izvor: narod.hr
