Svi hrvatski velikani kao što su Ruđer Bošković, nobelovci Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog, Faust Vrančić mijenjali su svijet… ipak i među velikanima jedan je hrvatski znanstvenik i izumitelj zaslužio najviši status: Nikola Tesla, čovjek prije svog vremena.
Ono što niste znali o Hrvatima koji su mijenjali svijet, a ima ih više nego što mislimo, pročitajte u tekstu o velikim svjetskim izumima koji su djelo hrvatskog čovjeka.
Svjetski dan izumitelja obilježava se 9. studenoga na dan rođenja izumiteljice Hedy Lamarr koja je bila inovatorica u području bežičnih komunikacija, ali za života nikada nije dobila zahvalu za svoj izum bez kojega bi danas bio nemoguć WiFi. Na ovaj dan se prisjećamo najvećih svjetskih izumitelja koji su svojim inovativnim radom poboljšali naš svakodnevni ljudski život te ujedno potičemo mlade vizionare da i dalje nastave mijenjati svijet svojim izumima.
Ne smijemo zaboraviti naše hrvatske izumitelje koji su svojim inovacijama uljepšali hrvatsku i svjetsku svakodnevnicu, a među njima izdvajamo Nikolu Teslu, Fausta Vrančića, Ivana Vučetića, Slavoljuba Penkalu, Ferdinanda Kovačevića i mnoge druge.
Svi hrvatski velikani kao što su Ruđer Bošković, nobelovci Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog, Faust Vrančić mijenjali su svijet…ipak i među velikanima jedan je hrvatski znanstvenik i izumitelj zaslužio najviši status. Nikola Tesla, čovjek prije svog vremena.
Hrvatski izum koji je zauzeo prvo mjesto je genijalno otkriće “elektronskog guru-a” Nikole Tesle; apsolutni broj 1 na top listi hrvatskih izuma. Nezamislivo je kako bi izgledao život bez struje – bez njega ne bi funkcionirala niti jedna elektronska naprava, bez nje bi bili u mraku, bez nje bi nas život bio dosadan i potpuno monoton, piše politikaplus
Rad i djelo Nikole Tesle simbolizira snagu i inspiraciju za cijeli svijet u cjelini, i to u svrhu promocije znanosti i mira. Dakle, very well done Mr Tesla! U ovim riječima Igora Štagljara jednog od najperspektivnijih hrvatskih znanstvenika u svijet čija bi otkrića (MYTH tehnologija) mogla dovesti do lijeka protiv tumora oslikava se stav velike većine znanstvenika prema liku i djelu Nikole Tesle.
No, osim poznatih i priznatih u Hrvatskoj i svijetu svjetska znanstvena elita divi se i nekima koji hrvatskoj široj javnosti nisu najpoznatiji. Novinar Miroslav Ambruš Kiš koji godinama prati znanost kaže kako je jedan do takvih nedovoljno poznatih velikana i rođeni Puljanin Herman Potočnik, poznat po znanstvenom pseudonimu Noordung kojeg slave u cijelom svijetu. Krajem 1928. on je kao inženjer objavio u Berlinu knjigu “Problem svemirskih putovanja – raketni motor”. U toj knjizi on detaljno (i potpuno točno) razrađuje izračune i projekt za raketni motor koji postiže prvu svemirsku brzinu (zemljinu orbitu), izračune druge svemirske brzine (napuštanje Zemljine orbite), posve točno razrađuje geostacionarnu orbitu (u kojoj sateliti prividno “stoje” nad istom točkom Zemlje – telekomunikacija), a pravo remek-djelo koje je i danas inspiracija mnogim astronautičarima od Wenhera von Brauna preko Arthura C. Clarkea do Stanleya Kubricka njegov je nacrt održive orbitalne stanice.
I dok se Potočnik bavi svemirom niz hrvatski izumitelja svijetu je podarila uređaje bez kojih bi svakodnevni život (ali i ratovanje) bio nezamisliv poput Dinama , MP3 playera, Penkale, Power bloka……
Izumitelji poput Tomislava Uzelca, Ivana Lupisa, Davida Schwarza, Ivana Vučetića, Slavoljuba Penkale ostavili su neizbrisiv trag na Hrvatskoj i svjetskoj istraživačkoj mapi. Abecednim redom predstavljamo hrvatske izume koje su utjecali na tijek svjetske povijesti.
Apaurin
Franjo Kajfež (1936 – 2004) rođen je u Martijancu kraj Ludbrega. Bio je doktor kemijskih znanosti, autor je 88 patenata i 150 znanstvenih radova, tvorac je tableta Valium, u nas poznatog Apaurina (a paure – protiv straha). Bio je član Njujorške Akademije znanosti i, među ostalim, utemeljitelj tehnologije proizvodnje vitamina C. Biljke su ga uvijek okupirale i inspirirale, a posebno ga je zanimalo kako iz njih »izvući« kemijsku inačicu ljekovite tvari.
Bežični prijenos električne energije
Od tog lipnja 2007. godine kada je objavljeno da je hrvatski znastvenik Marin Soljačić (36) na čelu skupine znanstvenika s Massachusetts Institute of Technology (MIT) izveo eksperiment bežičnog prijenosa energije, danima je i tjednima to otkriće bilo udarna tema praktički svih svjetskih medija. WiTricity (Wireless Electricity u prijevodu bežična struja), kako se zove taj koncept bežičnog prijenosa energije, mnogi su proglasili revolucionarnim jer bismo se zahvaljujući njemu već za nekoliko godina mogli riješiti kabela i žica uz pomoć kojih napajamo mobitele, laptope, MP3 playere, male kućne robota i slične uređaje. Soljačić je došao na ideju za ovaj projekt jedne noći kad ga je probudio iritantni zvuk njegovog mobitela, signalizirajući da je baterija prazna.
– Počeo sam razmišljati kako bi bilo lijepo da se mobitel puni sam od sebe i da se ne moram o tome brinuti. Onda smo razmišljali koji bi se fizikalni fenomeni mogli iskoristiti za to pa smo se tako dosjetili rezonancije. Riječ je o fizikalnom fenomenu kod kojega neki predmet počinje titrati kada se pobudi frekvencija njegova vlastitog titraja. Tako smo i počeli eksperimente u kojima smo uspjeli dokazati bežični prijenos energije na udaljenosti od dva metra i sa žaruljom snage 60 W-. Marin Soljačić rođen je u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu (MIOC).
Brzinomjer
Brzinomjer je nezaobilazni uređaji koji najčešće pogledam kada ugledamo policiju. Ovaj uređaj za kontrolu brzine kretanja vozila, nezaobilazan dio svakog automobila, taksija ili kamiona izum je Josipa Belušića rođenog 1847. godine u Županićima kod Labina. Školovao se u Pazinu i Beču, a 1875. godine zaposlio se u školi u Kopru. 1889. sudjelovao je na Svjetskoj izložbi u Parizu gdje je njegov izum, tada poznat kao velocimetar privukao veliki ineters.Ubrzo je postao sastavni dio pariških fijakera. Velocimetar je mjerio brzinu, stajanje kola, vremenska trajanja vožnje i stajanja, broj osoba koje su prevezene te vrijeme ulaska i izlaska putnika u fijaker. Sve ove karakteristike i danas nalazimo u tahografu, taksimetru i brzinomjeru, čiji je princip rada neznatno izmijenjen u odnosu na Belušićev velocimetar.
Cepelin
Zračni brod Davida Schwarza poletio je 3. studenoga 1897. na uzletištu Tempelhof kraj Berlina. Podigao se na visinu od 466 m. Sam Schwarz nije dočekao taj dan jer je umro od kapi desetak mjeseci prije. Izum ovog hrvatskog izumitelja židovsko-mađarsko korijena koji je godinama živio u Zagrebu nezasluženo se i dan danas pripisuje drugome. Njemački general Ferdinand von Zeppelin, naime otkupio je kompletne nacrte i patente zračnog broda od Schwarza udovice Melanie za 15 000 ondašnjih maraka. Tri godine poslije objavljuje patent upravljivog, zračnog broda kao svoj vlastiti, samo s neznatnim promjenama u dizajnu. I tako je , nezasluženo Schwarzov izum dobio naziv “cepelin”, iako je trebao dobiti naziv “švarcoplan”, o čemu je u ono vrijeme bilo mnogo polemika u tisku.
Daktiloskopija
Ivan Vučetić je rođen 20. srpnja 1858. g. u Hvaru, na istoimenom otoku. Zbog ekonomskih razloga 1884. godine emigrirao je u Argentinu, gdje se nakon četiri godine zaposlio u Središnjem uredu policije u Buenos Airesu i uskoro postao šef Odjela za statistiku. Šef policije povjerio mu je zadatak identifikacije počinitelja kaznenih djela metodom antropometrije, tj. na temelju mjerenja dijelova njihovog tijela. Vučetić je ubrzo zapazio sve nedostatke ove metode i razvio je vlastitu metodu klasifikacije otisaka prstiju.
Primijetio je da od velikog broja otisaka koje je skupio nije mogao naći dva istovjetna. Svoju je metodu u početku nazvao «iknofalangometrija», a kasnije joj je promijenio ime u daktiloskopija. 1891. g. osnovao Službu za identifikaciju u La Plati. Započeo je s redovnim uzimanjem i klasifikacijom otisaka prstiju od zatvorenika, a Vrhovni sud u Buenos Airesu mu iste godine službeno priznaje takvu vrstu klasifikacije. Potvrdu svoje teorije dobio je 1892. kad je prvi put u povijesti jedno dvostruko ubojstvo riješeno uz pomoć otiska prsta.
Dinamo
Marcel pl. Kiepach (Križevci, 12. veljače 1884. – ruski front, 12. kolovoza 1915.) bio je izumitelj, čudo od djeteta. U Francuskoj je patentirao dinamo za rasvjetu vozila. Bio je to električni generator s mehaničkim pogonom samoga vozila. Njegov “mali transformator” za niski napon široko se primjenjivao po sustavu “Kiepach-Weiland”, a patentirao je i strujni prekidač na principu strujnog tlaka za rendgen. Radio je i na raznim drugim područjima mehanike i elektronike. Dopisivao se s uglednim svjetskim znanstvenicima i izumiteljima toga doba.
Električna žarulja s metalnom niti
Franjo Hanaman (1878.-1941) u povijesti tehnike zabilježen je kao jedan (uz dr. Aleksandra Justa) od izumitelja metalne niti za električnu žarulju. Patentirana je 1903. godine. Žarulja s volframovom niti koja se i danas rabi i koja je zamijenila dotadašnju žarulju s ugljenom niti bila je prekretnica u proizvodnji rasvjetnih tijela. Godine 1909/1910. za boravka u SAD tvrtka General Electric Co. otkupljuje njegov patent. Nakon Prvog svjetskog rata osniva Jugoslavensku industriju motora, a 1922. postaje redovnim profesorom anorganske kemijske tehnologije i osniva Zavod za anorgansku kemijsku tehnologiju i metalurgiju. Godine 1924. postaje rektorom Tehničke visoke škole, budućeg Tehničkog fakulteta u Zagrebu.
Hidraulična dijamantna rotirajuća bušilica
Anton Lučić, alias Antony Lucas (1855. – 1921.), inženjer iz Splita, najpoznatiji je hrvatski naftaš. Svjetsku slavu stekao je po odlasku u SAD. Upotrebljavajući svoj revolucionaran pronalazak, hidrauličnu dijamantnu rotirajuću bušilicu, u Teksasu je 1900. dosegnuo dubinu od 335 metara. Erupcija koja je uslijedila, nije se mogla zaustaviti 10 dana. Lucasova bušaća metoda omogućila je mnogo dostupniju naftu. Američki institut za rudarstvo i tehnologiju dodjeljuje od 1937. godine Medalju A. Lucas za iznimna znanstvena dostignuća u naftnom rudarstvu. Uvršten je među 200 najzaslužnijih Amerikanaca. Američki institut za rudarstvo i metalurgiju dodjeljuje svoje priznanje “Medalja A. Lucasa”.
Hidroelektrana – prva u Europi
Prva hidroelektrana izgrađena u Europi i druga najstarija u svijetu sagrađena je ispod slapa Skradinskog buka na rijeci Krki. Na ideju o gradnji došao je sin poznatoga šibenskog gradonačelnika Ante Šupuka, Marko, koji je 1891.g. posjetio izložbu elektrotehnike u Frankfurtu. Otac i sin realizirali su zamisao s inženjerom Vjekoslavom pl. Meichsnerom i tako se rodila prva HE u Europi „Jaruga“. Nakon 16 mjeseci gradnje HE Jaruga je proradila 28. kolovoza 1895. u 20 sati. Šibenik je tako postao prvi grad u Europi koji je dobio višefazni izmjenični sustav, koji je preko 11 kilometara dugog dalekovoda do Šibenika i trafostanica opskrbljivao 320 gradskih svjetiljki. Dva dana nakon šibenske u promet je, prema Teslinu patentu, puštena hidroelektrana na slapovima Nijagare u SAD. Šibenska HE Jaruga radila je bez prestanka punih 20 godina, a onda je na istom mjestu sagradjena nova, koja je i danas u funkciji.
Izmjenična struja
Legendarni znanstvenik i vizionar generacijama iza sebe ostavio je veliki broj otkrića koje su u njegovo vrijeme u većini slučajeva bili ispred vremena. –Teslin izum izmjenične struje, ako bi se zanemarilo sve ostalo, što je poznato ili nije ima golemi utjecaj na civilizaciju. Pobjeda koncepcije nad Edisonovim konceptom istosmjerne struje omogućila je masovnu proizvodnju i distribuciju električne energije na velike udaljenosti, do posljednje kuće. Bez toga XX. stoljeće ne bi izgledalo isto. Izmjenična struja također je omogućila razne druge fenomene: frekvencije titranja omogućuju bežični prijenos informacija, radio i televiziju. Valja naglasiti da je Tesla odbio 1909. primiti Nobelovu nagradu zajedno s Gugliermom Marconijem za izum radija, jer Marconi nije učinio ništa drugo do li primijenio njegov izum, ističe Ambruš Kiš
Kravata
Hrvatska je domovina kravate, kao što je Francuska domovina visoke mode, Brazil kave, Švicarska sira i satova, Portugal porta … U knjizi “La Grande Historie de la Cravate” (Flamarion, Paris, 1994), François Chaille piše: “(…) Oko 1635. godine, nekih 6 tisuća vojnika i vitezova stiglo je u Pariz kao podrška Luju XIII de Richelieu. Medu njima je bio veliki broj hrvatskih plaćenika koji su, predvođeni banom, ostali u službi francuskog kralja. Tradicionalna odora Hrvata pobuđivala je pažnju zbog slikovitih marama svezanih oko vrata na vrlo karakterističan način……
Taj elegantni “hrvatski stil” odmah je osvojio Francuze, koji su ostali zadivljeni novim odjevnim predmetom, potpuno nepoznatim u dotadašnjoj Europi. „ Oko 1650., za kraljevanja Luja XIV, prihvaćena je, prije svega na dvoru modna inovacija “a la croate”, izraz koji je ubrzo ušao u korijen francuske rijeci “cravate”. U Englesku je modni krik donio Charles II po povratku iz izgnanstva, a deset godina kasnije novi modni detalj osvojio je cijelu Europu, kao i većinu kolonija na američkom kontinentu. Riječ croata prisutna je u brojnim jezicima kao korijen rijeci “kravata” (u engleskom, njemačkom, francuskom, portugalskom, talijanskom, itd.).
Maglite svjetiljka
Ante Maglica rođen je 1930. u New Yorku ali je djetinjstvo proveo na Zlarinu. Obitelj mu se vratila zbog velike ekonomske krize, a otišli su ponovno u SAD 1950. Zarađivao je kao mehaničar, a u slobodno vrijeme radio je na svojim izumima u garaži. Krajem 1970-ih na tržištu je predstavio ručnu svjetiljku Maglite, koja je zbog kvalitetnog materijala (izrađena je od čvrstog aluminija), dugotrajnosti i jačine svjetlosnog snopa ubrzo postala vrlo popularna među američkom vojskom, policijom i vatrogascima.
MP3 player
Odgovornost” za lansiranje MP3 formata leži na ramenima uglednog njemačkog tehnološkog instituta Frauenhofer koji je 14. srpnja 1995. donio odluku o korištenju MPEG-1 Audio Layer 3 codeca za pohranjivanje i reprodukciju zvuka. Sam MPEG-1 Audio Layer 3 format izumljen je na Frauenhoferu još 1987. godine, no morao je godinama čekati “u ladici” dok uporaba računala ne “sazrije” dovoljno da bi stvorila potrebu za komprimiranjem glazbe i drugih zvučnih zapisa. Fraunhofer je ranih 90-tih razvio i prvi MP3 player, koji se nije proslavio. No, tada na scenu stupa hrvatski programer i student zagrebačkog FER-a Tomislav Uzelac koji je 1997. napravio AMP MP3 Playback Engine, koji se smatra za prvi MP3 player. Ubrzo nakon puštanja AMP na Internet, dvojica američkih studenata, Justin Frankel i Dmitry Boldyrev, uzeli su Amp, dodali Windows sučelje i nazvali ga “Winamp”.
M-parking (SMS-parking)
Riječ je o jedinstvenom sustavu naplate, koji su prvi u svijetu razvili hrvatski stručnjaci i isključivo je rezultat domaće pameti. Uslugu su 2001. godine u potpunosti osmislili Vipnetovi stručnjaci i to nekoliko mjeseci nakon što je u svijetu predstavljen GPRS, osnova za tu uslugu. Model plaćanja parkiranja mobilnim telefonom preuzeli su kasnije brojni operateri u svijetu. Nakon uvođenja M-parkinga sada i putnici u zagrebačkim autobusima i tramvajima mogu plaćati karte SMS-om. M-prijevoz uslugom Zagrebački električni tramvaj uveo je tehnološki najsuvremeniji način u sustavu naplate, omogućivši putnicima jednostavnu kupnju autobusnih i tramvajskih karata.
Padobran
Veliki Leonardo da Vinci samo ga je crtao no tek ga je hrvatski izumitelj Faust Vrančić (1551-1617) i izradio i s njim skočio. Naravno riječ je o padobranu bez kojeg bi zračni promet itekako bio opasniji. Vrančić je napravio padobran koji je koristio platno raspeto na pravokutni okvir i uspješno demonstrirao skokom s tornja u Veneciji 1617.( da se skok nepobitno dogodio svjedoči i knjiga koju je napisao engleski biskup John Willkins (1614.-1672.), tajnik Kraljevskog društva u Londonu, samo 30 godina nakon skoka). Ovo poboljšanje originalne ideje Vrančić je nazvao Homo Volanis (leteći čovjek), i objavio ga je u knjizi izuma Machinae Novae, skupa sa skicama drugih naprednih strojeva. – Iako je poznat je po izumu padobrana, što je manje bitno Vrančič je graditelj niza mostova originalne konstrukcije, podmornice, ratnih strojeva, fortifikacija. U svom je području izuma jednako važan kao njegovi suvremenici kao što su astronomi Tycho Brache i Johannes Kepler te graditelj Jacopo de Strada– ističe novinar Miroslav Ambruš Kiš.
Penkala
Slavoljub Penkala (Liptovski sv. Mikulaš, 1871. – Zagreb, 1922) je prvi u svijetu konstruirao i izveo mehaničku olovku koju je nazvao “Penkala”. Patentirao ju je 1906. godine, a patentirana je još u 14 zemalja svijeta. Penkala je značajna po tome što je time u svijetu započelo razdoblje modernoga pisaćeg pribora, a naziv “Penkala” postao je naziv koji se upotrebljava u cijelom svijetu. 1911. god. Penkala podiže u Zagrebu tvornicu za izradu pisaćeg pribora. Autor je oko 80 patenata. Njegovi originalni izumi su: mehanička četkica za zube, mehanička olovka “penkala”, naliv-pero sa spiralnim klipom, držač za pisaljke, tvrde gramofonske ploče, anodne baterije, nacrt lebdjelice, aerodinamički profil, motorni zrakoplov….
Power blok – ribarsko vitlo
Puratićevo vitlo (eng. “Power Block” ili “Puretic Power Block”) je vitlo za izvlačenje ribarskih mreža. Vitlo je izum hrvatskog izumitelja Maria Puratića. Kako je njegovo prezime u Americi iskrivljeno, u upotrebi je mnogo češći naziv Puretić. Ovaj Bračanin rođen je 1917. godine, a 1938. odlazi u potrazi za boljim životom, u Ameriku gdje je godinama radio kao ribar. Primjena njegova izuma unijela je revolucionarnu promjenu u efikasnost ribarenja, te uz tri puta manju posadu omogućuje trostruki ulov u odnosu na ranije, ručno izvlačenje mreža, koje je bilo izuzetno tegobno i dugotrajno. O popularnosti Puratićeva izuma možda ponajbolje svjedoči podatak da je na kanadskoj novčanici od 5 $, tiskanoj između 1969. i 1979. godine, slika ribarskog broda s uređajem Power Block. Američki patentni ured proglasio ga je 1975. godine “izumiteljem godine za zasluge u napretku znanosti i korisnih vještina.
Raketni motor i Orbitalna svemirska stanica
Herman Potočnik rođen je 22. prosinca 1892. u Puli, a umro je u 36 godini u Beču. Studirao je strojarstvo na Visokoj tehničkoj školi u Beču gdje je 1925. godine diplomirao kao inženjer – stručnjak za raketnu tehnologiju. U svojoj knjizi „Problem svemirskih putovanja – raketni motor” ponudio je tehnička rješenja koja su u ono vrijeme iznenađujuće nova i originalna. Ona u cjelini predstavljaju pravi strateški nacrt za ljudski prodor u svemir. Vrlo su dojmljivi njegov projekt raketnog motora i nacrt orbitalne stanice. – U obliku kotača orbitalna bi stanica rotirajući stanovnicima pružala umjetnu gravitaciju, solarni tanjuri bi Sunčevu svjetlost fokusirali u zatvoreni krug vode i pare za proizvodnju struje, a spiralni koridori koji bi vodili prema “osovini” stanice pružali bi razne stupnjeve bestežinskoga stanja za znanstvene pokuse i proizvodnju materijala koje je nemoguće proizvesti na Zemlji – kaže Ambruš Kiš
Sumamed
Skupina istraživača iz PLIVE stvorila je novi antibiotik po svemu različit od ostalih do tada primjenjivanih antibiotika. Zbog toga što je bio poseban, dali su mu ime Sumamed – “Suma sumarum medicinae”. Tim stručnjaka predvođen doktorom Slobodanom Đokićem u sastavu Gorjana Radoboja-Lazarevski, Zrinka Tamburašev i Gabrijela Kobrehel je još 1980. otkrio formulu kemijskog spoja azitromicina koji se pokazao izrazito efikasnim pri terapijskom liječenju bakterijskih infekcija. 1981. spoj je patentiran i stavljen na čekanje da bi ga Pfizerovi stručnjaci ponovno pronašli prelistavajući dokumentaciju patentiranih kemijskih spojeva. Već 1986. Pliva i Pfizer su potpisali ugovor koji je Pfizeru dao ekskluzivna prava za prodaju azitromicina na tržištima SAD-a i Zapadne Europe, dok je Pliva 1988. na tržište Centralne i Istočne Europe lansirala svoj azitromicin pod imenom Sumamed. Danas je to jedan od najčešće korištenih antibiotika u svijetu.
Teorija sila i strukture tvari
Najveće hrvatsko znanstveno dostignuće u svjetskoj znanosti je teorija sila i strukture tvari Ruđera Josipa Boškovića (1711.-1787.). – Ovaj hrvatski matematičar, astronom, geodet, fizičar i filozof, isusovac, stvorio je prve točne predodžbe o obliku Zemlje i razradio predodžbe o izgledu svemira. Njegove su se atomističke teorije (Theoria philosophiae naturalis) poslije pokazale točnima u daljnjoj razradi Alberta Einsteina i Nielsa Bohra te današnje kvantne fizike. Najcjenjeniji europski znanstvenik toga vremena s doprinosom razumijevanja svijeta i svemira na širokom području znanosti. Otac mnogih kasnijih izuma- ističe Ambruš Kiš.
Torpedo
Torpedo oblika i ustroja kakvog danas poznajemo djelo je hrvatskog umirovljenog časnika Austro-Ugarske ratne mornarice. Giovanni Biagio Luppis poznatiji kao Ivan Lupis rođen je u Rijeci 28. siječnja 1814.. Do umirovljena bio je zapovjednik austrijske vojne fregate. Izumio je i 1860. godine sagradio torpedo, koji je poslije usavršio britanski strojarski inženjer Robert Whitehead koji je tada bi na čelu Riječkog tehničkog zavoda. Nekoliko godina kasnije upravo je u Rijeci osnovana prva tvornica torpeda u svijetu “Whitehead & Co.”. Od 1880. godine Lupis-Whiteheadov torpedo postaje standardno naoružanje razvijenijih ratnih mornarica. Torpedo je zauvijek promijenio način ratovanja na moru te prenio bojišnicu sa zraka i kopna u morske vode.
Vegeta
Povijest Vegete započela je 1958. godine u istraživačkom laboratoriju Podravke pod vodstvom profesorice Zlate Bartl. U svojim počecima ovaj začinski proizvod zvao se Vegeta 40. Već 1959. godine lansirana je na tržište i kako će se kasnije pokazati, nezaustavljivo je krenula putem uspjeha. Osam godina kasnije potpisuju se prvi prodajni ugovori sa stranim partnerima i kreće u pohod na svjetska tržišta dodataka jelima. Prve inozemne zemlje koje su imale priliku uživati u Vegeti jesu Mađarska i Rusija. Danas se Vegeta se prodaje čak u 40 zemalja svijeta i na svih 5 kontinenata.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
