Alan Hržica ovog je ljeta u velikoj gužvi, ima brojne nastupe po cijeloj Hrvatskoj, no bez puno oklijevanja odazvao se našem pozivu za razgovor. Neposredan povod bili su nam napadi na Marka Kutlića.
Alan je rođen u Zagrebu, 1978. godine, odrastao je u tradicionalnoj, katoličkoj obitelji i još kao dijete je počeo pokazivati smisao za glazbu i sport. Kroz cijelo odrastanje aktivno je igrao nogomet, trenirao borilačke sportove i učio svirati gitaru. U 22. godini počinje ozbiljnije pisati svoje skladbe koje su ubrzo bile izvođene na raznim festivalima. Imao je niz pjesama uspješnica kojima je u kratkom roku pronašao svoje mjesto na glazbenoj sceni. No, unatoč tome što je ostvarivao svoje snove – nije bio zadovoljan, osjećao je ispraznost.
Odlučio se odmaknuti, preispitati, potražiti smisao svog života… i u tom traženju doživio je, kako kaže „susret sa živim Bogom“, a u osobi Isusa Krista dobio je odgovore na sva svoja neodgovorena pitanja. Danas se Alan bavi isključivo duhovnom glazbom, piše, pjeva, nastupa na koncertima u Hrvatskoj i inozemstvu. Alan kaže da trenutno živi svoj najljepši period u životu, a molitvenu zajednicu Srce Isusovo s Kamenitih vrata naziva svojom obitelji u koju spada naravno i supruga Ricarda, roditelji Zlatko i Katica, sestra Diana i njena obitelj koja su mu velika podrška u njegovom radu.
Narod.hr: Alane, pratili ste napade kojima je Marko Kutlić bio izložen zbog svoje vjere. Vi ga osobno poznajete – kako to komentirate?
Marka i njegovu suprugu upoznao sam na zaručničkom tečaju – u isto smo vrijeme odlazili u Siget na tečaj pripreme za brak. Marka ne poznajem dugo ali svidjela mi se njegova jednostavnost i otvorenost prema ljudima što je dosta neobično za mladića koji je tako uspješan i popularan. S profesionalnog stajališta mogu reći da je iznimno talentirani pjevač i glazbenik. Ima poseban, prodoran vokal i originalnu interpretaciju. Simpatičan, veseo je i ljudi ga vole. Siguran sam da njegovo vrijeme tek dolazi. Isto tako je vidljivo da je Marka duboko dotakla Božja ljubav te je promijenjen u novog čovjeka. Logično je da mu sada ona stara uloga zavodljivog momka za kojim djevojke luduju – više ne odgovara. Logičan mi je i ovaj slijed događaja s njegovim bendom Pravila Igre – Marko se promijenio, došlo je do razlike u vizijama i razmišljanjima. Neću ulaziti u načine kako su se raspali i što se zapravo tu sve događalo jer pravu istinu znaju samo oni unutar sebe, ali sam uvjeren da je ovaj svršetak suradnje najbolja opcija za sve njih. Zanima me Markov put dalje i kako će se razvijati njegova karijera. Ne mora svako obraćenje završiti kao moje, tako da čovjek izađe skroz iz svjetovne glazbe i počne se baviti samo duhovnom glazbom. Ima kolega koje su doživjele iskustvo s Bogom i dalje su prisutni u estradi samo sada pažljivije biraju tematiku pjesama, tekstove i više paze na poruke koje šalju svojim načinom života.
Sigurno je da Marko u daljnjoj izgradnji svoje glazbene karijere može pomoriti obje komponente – duhovnu i svjetovnu – te može u Hrvatskoj glazbi donijeti super kvalitetnih i pozitivnih pjesama. Toga nam definitivno fali. Ono što znam iz iskustva je da će Marko trebati uza sebe stvoriti okolinu koja mu daje podršku, razumijevanje i zaštitu jer taj put nije lagan. Priželjkujem mu novu lijepu priču a dalje ću i krajičkom oka pratiti bend Pravila igre jer ti su mi momci jako dragi i vjerujem da će vremenom sve sjesti na svoje mjesto.
Narod.hr: Ovo nije prvi puta da se u medijima glazbenike, sportaše ili javne osobe napada – zato što su vjernici, katolici. Kako to vidite?
To se događa svuda u svijetu pa tako i kod nas. Sudar je to dvaju svjetova. Jedan je religiozan i konzervativan – u kojem su ljudi koji žive autentično svoju vjeru i svoje vrijednosti, a drugi svijet je onaj liberalan i „moderan“ koji se zalaže za potpunu slobodu ponašanja i rušenje svih tradicija i vrijednosti. Tako da kada dođe do neke situacije gdje treba jasno pokazati svoj stav kao što je recimo pitanje pobačaja ili neke druge važne teme današnjice automatski u društvu dobijemo eskalaciju visokih razmjera. Ja sam osobno proživio velike napade i osjetio svu zloću pojedinaca kada sam sudjelovao u snimanju pjesme „Želim živjeti“ koja nije nikoga napala već je samo slavila ljepotu života i svako dijete kao dar. Očito smo s tom pjesmom taknuli u osjetljivu temu i svi smo se iznenadili razmjeru medijskih napada na nas. Doživio sam jako neugodna iskustva i to od ljudi koji su mi bili dragi ali i od nepoznatih ljudi koji su u medijima ispod pojasa vrijeđali i omalovažavali mene i moje kolege glazbenike. Istovremeno, javljale su nam se žene koje su zbog te pjesme i njezinih poruka ljubavi i ohrabrenja – odlučile biti vjerne sebi i roditi svoje dijete. Danas su presretne i zahvalne na pozitivi koji smo proširili, na ljubavi i obrabrenju. Za mene osobno je to bilo teško iskustvo, doživio sam, mnoge ružne stvari, ali ipak, sve me to dodatno motiviralo da se još više zalažem za Božja posla i da budem pravi borac za život!
Narod.hr: Kao profesionalni glazbenik – koje ste odluke morali donijeti u životu da biste “živjeli za glazbu i od glazbe”?
Moj put profesionalnog glazbenika bio je trnovit. Puno godina sam radio i borio se da uspijem kao umjetnik. Želio sam svirati i živjeti od toga. Glazbena scena je složena – ima puno dobroga, ali i onog najgoreg u show-businessu – vječito potrebno lobiranje, guranje i natjecanje među kolegama u kojem se često radi interesa izdaju prijateljstva. Doživio sam to puno puta i izgubio neke drage osobe. Kada sam potpuno odustao od karijere i maknuo se sa estrade, našao drugi posao i želio potisnuti u sebi taj poziv glazbenika onda me neobična, čarobna priča vratila u igru ali ovaj put u najljepšem mogućem scenariju. Bog me odveo na Kamenita vrata i počeo sam svirati i moliti s desetak ljudi. Zatim je došlo pedesetak ljudi, pa sto, pa kroz dvije godine 500, 1000 i tako dalje. Danas sviram samo za Boga i kroz zadnje dvije godine sam napravio oko 30 koncerata od kojih je bilo i puno velikih koncerata na gradskim trgovima. Dobili smo Porina za album „Kamenita vrata live“ i poslije toga se otvorio ogroman prostor za kršćansku duhovnu glazbu. Upravo završavam i svoj osobni duhovni album koji treba izaći u jesen. Svaki tjedan imam dogovorene prekrasne koncerte po Hrvatskoj i šire. Kako je samo Gospodin zavrtio moj život kada sam već bio odustao od svega… Kada sam već potpuno okrenuo leđa glazbi i svemu On se pobrinuo da živim sve što nisam niti u snu priželjkivao. Sada recite da ne postoji Netko gore tko sve to vodi!
Bog se proslavio kroz moju malenost i slabost. Danas supruga i ja živimo u ljubavi i miru. Svaki dan se budimo u zahvalnosti Bogu na novom životu koji smo dobili svojim obraćenjima. Moje kolege u duhovnoj glazbi i ja imamo izvanredne odnose i međusobno se podupiremo. Jedno lijepo i iskreno zajedništvo. Sestre Husar, sestre Palić i Petar Buljan su mi nekako najbliži suradnici i toliko sam prekrasnih stvari doživio s njima da bih mogao danima pričati o koncertima, putovanjima, odličnoj glazbi i još boljim prijateljima!
Narod.hr: Poznati su koncerti duhovne glazbe koje ste suorganizirali sa nekim od najvećih hrvatskih glazbenih zvijezda – na Kamenitim vratima, Katarininom trgu – što Vas je na to potaklo i kako tumačite toliko velik i oduševljen odaziv publike?
Molitvena zajednica Srce Isusovo okuplja svaki utorak ljude na Kamenitim vratima u Zagrebu. Zajedno molimo krunicu i slavimo Boga. Željeli smo svim tim našim prijateljima, sumoliteljima pokloniti jedan veliki koncert. Prvi takav koncert održali smo u utorak 2014. godine ispod kipa sv. Jurja na podnožju Kamenitih vrata. Te večeri nismo puno očekivali i prije samog početka koncerta smo se svi iznenadili kada se ispunio čitav taj prostor, a mladi su ispunili i dobar dio Radićeve ulice. Slika je bila nevjerojatna i tada mi je prišla Ivana Husar Mlinac i rekla: “Nadam se da ti je sada jasno čime se trebaš baviti i što trebaš raditi.“ To je bio početak brojnih koncerata koje održavamo diljem Hrvatske, novog vala duhovnih bendova i pjesama. Točka na cijelu tu priču je bio veliki koncert susreta Hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru ove godine kada je preko 20 000 mladih ljudi pjevalo s nama čitav koncert. To je slika koju nikad ne smijemo zaboraviti. Tamo smo imali priliku vidjeti tu prekrasnu, mladu Hrvatsku koja je prepuna nade i pouzdanja, to su mladi koji polako sazrijevaju, a srca su im prožeta ljubavlju prema Bogu i Domovini. Mislim da je sve ovo samo početak i da Bog nešto ozbiljno provodi s ovim narodom jer se toliko lijepih stvari događa oko nas usprkos ekonomskim, političkim i gospodarskim teškoćama. Kao da se polako obnavlja duh Hrvatske i to se obnavlja u Bogu, tamo gdje mu je oduvijek i bilo mjesto.
Narod.hr: Na čemu trenutno radite, što je Vaš sljedeći projekt?
Trenutno sam stalno na putu jer obilazim Hrvatsku i održavam koncerte. Radim dosta kilometara u autu pa mi u vožnji velikodušno pomažu prijatelji iz zajednice. Ujedno završavam i album koji će biti moj prvi samostalni album duhovne glazbe. Producent je Goran Kovačić i sudjelovalo je više autora, a većinu pjesama potpisuje Romana Bilaver. Uz nove pjesme na albumu će biti onih dobro poznatih pjesama koje sam već objavio i izvodio na koncertima kao što su: Dijete ponizno, Gledaj On te gleda, Golgota, Nova stvorenja, Ti si mene prvi ljubio, Cijeno Neprocjenjiva… Jako sam sretan zbog tog albuma i nadam se da će ove pjesme dugo živjeti u Crkvi i među mladima. Sve je stvarano i snimano u ovih mojih zadnjih 5 godina koje su zapravo najljepši period mog života, obraćenja i pronalaska Boga.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
