Pred desetak dana posjetio sam jednu našu prestižnu umjetničku instituciju koja svoje sjedište ima u strogom centru Zagreba. U kratkom razgovoru s ravnateljicom te institucije, o stanju na našoj suvremenoj likovnoj sceni, spomenuo sam ime jednog umjetnika srednje generacije, rekavši, u kontekstu vrijedne nagrade koju mu je ta institucija ove godine dodijelila, kako je ta nagrada opravdana, tumačeći da je on izrazit crtač, ali i pošten čovjek. Ravnateljica mi je, osvrćući se na drugi dio te moje tvrdnje (onaj: pošten čovjek) blago kazala: „Da, ali mi na to ne gledamo.“
Nova knjiga naše poznate likovne kritičarke Marine Baričević „Lica bez sjene – umjetnički atelieri“, koja je upravo izašla iz tiska, polazi od posve drukčijega stajališta, a to je jedinstvo umjetnikove osobnosti i opusa. U njoj na osamdesetak strana, u dvadeset i četiri poglavlja autorica donosi svoje uspomene, refleksije i sjećanja na naše poznate likovne umjetnike – uglavnom slikare i kipare – koje je tijekom svoje bogate i duge karijere likovnog kritičara upoznala (V. Radauš, V. Micheli, M. Lah, Z. Prica, V. Lipovac, J. Diminić, Lj. Njerš, N. Cetinić, P. Perić…), ali o njima, u kataloškim predgovorima i kritikama njihovih izložbi, nije imala prigode izreći vlastiti dojam ili sud, koji je zapravo itekako bitan. Jer, koja je svrha i smisao nečije umjetnosti, ukoliko ona ne oplemenjuje ni samog umjetnika?
„Lica bez sjene“ su stoga puna živopisnih pojedinosti, koje se međutim, kako je to već jednom ranije pišući o Marini Baričević zamijetio prof. dr. Ive Šimat Banov, uspješno klone trača, dajući nam ipak kroz zapise o autoričinim posjetima ateljeima, decentan i iskren, intiman uvid u živote umjetnika koje je autorica imala prilike pobliže upoznati. Taj bi nam uvid, svakako važan u ocjenjivanju umjetnika – stvaraoca i njegova djela, bez ovih svjedočanstava iz prve ruke zauvijek ostao izgubljen, jer u njega prosječni ljubitelj umjetnosti, ako na otvorenju izložbe i upozna autora, ipak u pravilu nema pristup.
U ateljeima umjetnika, koji su joj zbog stalnog boravka na terenu u svrhu što vjernijeg prikazivanja umjetnikova rada putem radijskih emisija i likovnih kritika zamalo postali drugi dom, autorici je kao likovnoj kritičarki bio „omogućen uvid u onaj dio svijeta u koji uranja umjetnik i koji ga obavija dok neposredno stvara“ – kako je to u uvodu svoje knjige sama objasnila.
Opisala je tako – s mnogo poštovanja, ali bez neke blaziranosti – sve faze svojih boravaka u umjetničkim atelierima: od prijema i posjedanja na panj (Pavao Perić) ili hoklicu (Zlatko Prica), preko redovitog kuhanja kave („Umjetnici kuhaju najbolju kavu.
Vjerojatno zbog toga što u ateljeu provode cijele dane.“ – pojasnila je u svojem velikom intervjuu 2016.), i razbistrujućih razgovora (npr. sa Zlatkon Pricom), sve do načina na koji su je umjetnici ispraćali ili izbacivanja, jer, iako izuzetno – bilo je i toga!
Zahvaljujući kultiviranosti, ali i iskrenosti, koje probijaju iz gotovo svake njezine stranice, možemo se nadati da će i ova knjiga Marine Baričević – kao i knjiga pisama „Umjetnici kritičarki“, koje je ova svojevrsni nastavak – privući znatnu pažnju naše javnosti, stvarajući tako malu oazu bez kulisa i mistifikacija, koje su nažalost već barem pola stoljeća, glavna odlika pisanja o našoj likovnoj umjetnosti.
* Ante Vranković samostalni je umjetnik – likovni i umjetnički kritičar, član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 2003. godine.
Diplomirao je arheologiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Autor je jedne knjige i više od stotinu predgovora izložbenim katalozima, članaka u stručnim časopisima, časopisima za kulturu, novinama (Život umjetnosti, Čovjek i prostor, Obavijesti Hrvatskog arheološkog društva, Glas Gradskog muzeja u Karlovcu, Hrvatska revija, Hrvatsko slovo, Matica, Croatia – putni časopis/Inflight Magazine, Euro City, Nova Akropola, Školske novine, Slobodna Dalmacija, itd.), kao i u drugim medijima (radio, TV, Internet).
Napisao je prvi etički kodeks hrvatskih likovnih kritičara i povjesničara umjetnosti, usvojen 17. siječnja 2006.
** Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
