Badnjak je, dan uoči Božića, vrijeme posljednjih priprema za najsvečaniji trenutak slavlja Kristova rođenja. Naziv Badnjak izveden je od izveden iz praslavenskoga korijena bъd (indoeur. *bŭdh, kao u glagolu bdjeti, buditi i dr.) jer se taj dan bdjelo iščekujući Božić. Samo obilježavanje Božića puno je simbolike u običajima koji se prakticiraju u različitim dijelovima svijeta ali i u različitim dijelova Lijepe naše. Upravo je dan prije samog Božića među najzanimljivijim i najbogatijima.
U vremenima prije električne energije, na Badnjak se cijela kuća osvijetljavala mnoštvom svijeća.
“Badnjak” je također ime za drvo koje se pali na ognjištu za Badnjak. U seoskim običajima na badnju večer okupljali su se svi ukućani. Otac obitelji unosio je slamu u dom i rasprostro je po sobi, uz izricanje čestitke ukućanima, dok bi je domaćica posipavala žitom; na slamu bi te noći polijegala djeca. Na stolu u sobi stajao je poseban svečani kruh (česnica, ljetnica, litnjak, božitnjak, krsnica i sl.), urešen figurama od tijesta. Ponegdje u Dalmaciji, ako je bilo više božičnjaka stavljali su se jedan na drugi, a kroz rupu u sredini zatakla bi se grančica masline, bršljana ili svijeća. Kuća je bila urešena svježim zelenilom: vlatima isklijale pšenice, posijane na blagdane sv. Lucije ili sv. Barbare, ili granom neke zimzelene biljke (veprinac, imela, božikovina, crnogorica), a tek u novije doba preuzima se pod utjecajem gradskih običaja okićeno božićno drvce. U današnje vrijeme Badnjak je dan za posljednje pripreme za Božić, dan kada se kiti božićno drvce i kada darivamo svoje najdraže.
Tradicionalno se na Badnjak održava post, iako danas u Katoličkoj Crkvi nije obvezan.
Slavonija
U Slavoniji je običaj da se na Badnjak u kući dariva prvo muško dijete. Tako u ranu zoru dječaci pohode kuće u susjedstvu te domaćinu zažele obilje roda u novoj godini. Dječacima se daje najveća kobasica i slatkiši.
Prije večernjeg zvona je večera te svi zajednički mole.
Za večeru se jede posna hrana (božićni kruh, riba, itd.) Kada se oglasi večernje zvono unosi se slama u kuću, i tada djeca skaču na nju. Kada je i to gotovo uz Božićnu pjesmu i veselje kiti se krizban (bor). U pola noći je ponoćka i cijela obitelj ide na nju.
Muškarci trebaju na Badnjak temeljito srediti i obilno nahraniti blago, jer i ono treba osjetiti radost božićnih blagdana. Osim toga, na njima je da nabave sve namirnice te da donesu i iscijepaju dovoljna drva za sve dane ‘božića’.
Bosanska Posavina
Posebnost proslave Badnjaka ovog dijela BiH u kojem je prije Domovinskog rata živjelo 120 tisuća Hrvata može se opisati kroz običaj ‘nosanja badnjaka’.
Radi se o ljeskovoj grančici koju djeca s noći 23. na 24. prosinca nose i bacaju na kuće u selu. To rade djevojčice i dječaci, a domaćini ih daruju slatkišima, voćem.
Običaj započinje tako da se pred kućom stane i glasno doziva: Oj domaćine, Oj domaćine… sve dok s druge strane ne javi glas: Čujem! Tada djeca govore: Primaš badnjak! A domaćin odgovora: Primam!
Djeca odgovaraju: ‘Badnjak na kuću, sreća u kuću’ i bace ljeskovu grančicu na krov kuće.
Domaćin tad otvara vrata, a djeca pozdravljaju: Hvaljen Isus, Čestit Božić i sveta ‘Badnjica’ a domaćin otpozdravlja: ‘Čestita vam i vjera i duša’.
Objašnjenje ovog običaja nalazi se u legendi koja kaže da su Herodovi vojnici pratili Mariju i Josipa po Betlehemu, te kad su se oni smjestili u štalici, na njezin krov su bacili ljeskovu granu, kako bi znali gdje su. Ali se te noći anđeli po svim kućama pobacali ljeskove grančice, pa tako vojnici nisu znali u kojoj je štalici obitelj koju traže.
Dalmacija
Kao što je rečeno, Badnjak je naziv i za panj koji se unosi u kuću na Badnji dan, a tipično za Dalmaciju je bilo da se sjekao od maslinova drva. Badnjakom bi se kružilo oko kuće.
Najstariji član obitelji tada bi postavio Badnjak na komin i blagoslovio ga krštenom vodom. Oni su se prema Badnjaku ponašali kao prema živom biću, davali bi mu ostatke hrane, zalijevali bi ga vinom, posipali pšenicom.
Kada bi se zapalio, badnjak bi trebao tinjati do Sveta tri kralja i vjerovalo se da će onu kuću u kojoj se ugasi prije zahvatiti nesreća. Pepeo badnjaka bi posipali po vinogradima, voćnjacima i poljima, jer su smatrali da će im to omogućiti plodnu godinu.
Hrvatsko Zagorje
U narodu je tako ostalo pravilo da se na Badnjak žene rano ustaju, pospremaju kuću i kuhaju, a svi ukućani poste do večere. No mlade Zagorke najviše bi čekale polnoćku, kada bi od mladića kojem se sviđaju dobile jabuku. Badnjak bi u Zagorju počeo tako što bi gazda kuće unio slamu pod krov i pritom blagoslovio domaćinstvo.
Ovo je samo jedan mali dio običaja, vjerujemo da svako mjesto u Hrvatskoj ali i šire ima neku svoju specifičnost kojom obilježavaju dan prije Božića.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
