Msgr. dr. Tomislav Ivančić bio je svećenik Zagrebačke nadbiskupije, profesor emeritus fundamentalne teologije na zagrebačkom KBF-u, osnivač zajednice “Molitva i riječ”, koja promiče novu evangelizaciju i hagioterapiju.
Tekst u nastavku obrada je izlaganja na temu javnog djelovanja, koje je za zemaljskog života, održao prof. dr. Tomislav Ivančić, a pripremio Slobodan Milas:
U životu svakog od nas zlo se natječe s dobrim, bolesti nastoje spriječiti zdravlje, kritike obeshrabruju, neuspjesi tjeraju u očaj, a borba ljude neotporne na grubost, bezočnost, klevetu i laž ranjava i ostavlja na pola puta. Mnogi dobri i vjerni angažirani u javnom životu ili politici iznenađeni su grubošću protivnika te se prestraše i brzo daju ostavke na svoje mjesto, a time prepuštaju društvo onima koji razaraju čovjeka i politiku.
Ljudi koji pošteno rade u poduzećima i ustanovama misle da će zbog svog poštenja i čestitosti biti dočekani podrškom, a tamo ih različiti pretendenti na njihov položaj nastoje obeshrabriti ili oklevetati njihov moral, te ih tako oslabiti i pobijediti.
Kao nikad traži se danas građanska hrabrost
Kao nikad traži se danas u društvenom i privatnom životu građanska hrabrost. Jednom zgodom Berthold Brecht je rekao:“Puno se dobiva ako samo jedan ustane i kaže „ne“! Zlo, razbojništvo i zli boje se ljudskog „ne“. Zlo je slabo; ono pokušava izdaleka ubijati, napadati, ali čim se pošteni odupru, ono postaje slabo i pada, jer ničega se mrak tako ne boji kao svjetla. I najmanje svjetlo zaštićuje kilometarsko područje.Možda dolazimo ususret vremenima novih mučenika koji će istupiti za sve druge govoreći veliki „ne“. Da bi se to postiglo čovjek mora biti oslonjen na Boga. Od Boga smo sišli u svijet, on nam je darovao sposobnost za mjesto na kojem se nalazimo. Tko se oslanja samo na ljude, past će. Već nas je na to Sveto pismo upozorilo.“Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka“. Ni najbolji ljudi ne mogu pružiti zaštitu jer su samo ljudi. Bog će dati snage da se borimo. On će nas prosvijetliti da vidimo pozadinu zbivanja, napada kritike i klevete. S Bogom vidimo perspektivu borbe, bivamo sposobni preskočiti ljudske razloge i namjere; ne očekivati pljesak i pohvale, nego se predati svijesti da kujemo sigurnu budućnost naroda i neba.
Čestiti čovjek nije netko tko je pao s neba
Čestiti čovjek nije netko tko je pao s neba; nije netko tko je takav rođen, netko bez pogreške. Čestitim se postaje. Čestitost je sjeme koje leži u svakome od nas. U nekome ono isklija, izraste u biljku i veliko drvo. Kod drugih to sjeme nikad ne izraste. Razlika je u tome što su jedni zalijevali tu biljku čestitosti, a drugi je nisu ni primijetili ili su je zapustili. Kod mnogih je ta biljka zagušena poslovima, težnjom za slavom, bogatstvom. Trebamo neku vrstu babica, ljude koji će pomoći da se ta čestitost izvije iz nas. Suvremeno društvo, sklono korupciji, prijevarama i profiterstvu, treba ljude koji će pomoći da u sebi pronađemo čestitost. Užitak je boraviti u blizini čestitih ljudi, a još veći užitak svakog dana postajati sve čestitiji.
Društvo neće ići naprijed ako ne bude ljudi koji su hrabri i vjerni
Treba biti onaj koji jesi. Ne može se biti vjernik prošlosti, hvaliti se prošlim patnjama, nego živjeti u ovom trenutku. Ne očekivati na zemlji nagradu za boli i patnje. Društvo neće ići naprijed, pravda se neće uspostaviti, mira neće biti među ljudima, sloga i ravnopravnost neće se održati ako ne bude ljudi koji su hrabri i vjerni poslu koji im je zadan. „Život je borba“, tvrdi Sveto pismo. „Samo se kroz trnje stiže do zvijezda“, stara je latinska izreka. Čovjek je stvoren kao aktivno biće. Na njemu je da se trsi da radi , da se bori, da se odupire i da napokon pobijedi. Vjernik treba biti svjestan da je njegova budućnost u tome da ostane pravedan, pošten i vjeran.
Opasnosti ljudskih obzira
U životu je najopasniji ljudski obzir. Najopasnije je željeti činiti onako, kako drugi žele. Jer, ljudi podložni grijehu, zavidni su, ljubomorni i uvijek misle da su pametniji od tebe i tvog puta. Trebaš biti jako diskretan i čvrst na putovima kojim si krenuo, svagda se povezati s Bogom kroz molitvu, post, pokoru, sakramente, da bi uspio uspeti se prema svjetlu. Ljudski je obzir razorio bezbrojne ljude. Koliko je ljudi palo u depresiju, zaustavilo se na pravom putu, skrenulo s prave staze, samo zato jer su ih drugi ogovarali ili im čak prijetili. Zaboravili su, da si ti original, da te nisu ljudi stavili u svijet i da tvoja budućnost ne ovisi o njima.
Ti si dragocjenost, jer nitko u povijesti čovječanstva nije bio kao ti
Ti si dragocjenost, jer nitko u povijesti čovječanstva nije bio kao ti. I samo zato ti možeš svijetu, domovini i sebi dati to što je u tebe Bog stavio. Čuješ li prijetnje ljudi, njihova ogovaranja i klevetanja, ohrabri se i znaj da si na pravom putu. Ali, ne osvrći se ni lijevo ni desno, ne gledaj u ljude, nego naprijed prema Bogu i prema svojoj savjesti. Neka te Bog čuva na njegovim putovima.
