Dubrovačka je Republika, kao prva država u Europi i na svijetu, zabranila kupoprodaju robova zakonom od 27. siječnja 1416., to jest prije točno šest stoljeća.
Taj je zakon jedan od pionirskih prinosa naših predaka i hrvatskoga naroda u cjelini svjetskoj uljudbenoj baštini, početak pravne jednakosti i ljudske ravnopravnosti u Hrvatskoj.
Njegova veličina odskače u svjetlu činjenica da su SAD ukinule uvoz robova tek 1808., Engleska je ukinula trgovinu robljem tek 1833., Mauritanija je, kao zadnja zemlja na svijetu, ukinula ropstvo tek 1981. godine.
Ipak, ropstvo i danas postoji u nekim dijelovima Sahare. Put od zabrane trgovine robljem do priznavanja ljudske ravnopravnosti bio je dug, pa je Vrhovni sud SAD-a 1857. godine u slučaju Dreda Scotta presudio da crnci nisu građani.
Na univerzalnoj razini ropstvo je zabranjeno Sveopćom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. i europskom Konvencijom o zaštiti temeljnih ljudskih prava iz 1950. („Nitko se ne smije držati u ropstvu ili ropstvu sličnom odnosu. Nitko se ne smije siliti na prisilan ili obvezatan rad.“).
U preambuli zakona istaknuto je da je trgovina robljem „sramotna, opaka, nečovječna i protiv svake ljudskosti“. Taj humanistički, etički i svjetonazorni odnos upotpunjuje državnički, gospodarski i politički razlog: „takva trgovina postaje ne mali teret i sramota za našu državu“. Slijedi antropološka i teološka prosudba robovlasničkih odnosa: njima se „ljudska vrsta – načinjena na sliku i priliku našega Stvoritelja – pretvara u trgovačku robu i prodaje kao da su nerazumne životinje“.
Dakle, glavni ćudoredni motiv koji zakonodavac iskazuje jest strah Božji; i robovi su ljudi, stvoreni na Božju sliku, jednakovrijedni slobodnima, to jest nerobovima.
Iako Sveto Pismo ne nalaže ukidanje ropstva kao pojave robovlasničkoga društva, na nekoliko mjesta jasno upućuje da je vjerniku ono neprihvatljivo: „Ako se nađe tko da otme koga između svoje braće Izraelaca te postupi s njim kao s robom ili ga proda, taj otmičar neka se smakne! Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine.“ (Ponovljeni zakon 24, 7); „Ljubi razumna roba kao sebe samog i ne uskrati mu slobode“ (Sirah 7, 21); „Imaš li roba, neka ti bude kao ti sam (Sirah 33, 31); „Imaš li roba, postupaj s njim kao s bratom (Sirah 33, 32); „Tu više nema: Grk – Židov, obrezanje – neobrezanje, barbar – skit, rob – slobodnjak, nego sve i u svima – Krist (Kološanima 3, 11).
To su razlozi zbog kojih je zakonodavac trenutačno ukinuo svako robovlasničko poslovanje na području Dubrovačke Republike, svim domaćim državljanima i strancima, kao i svim svojim podložnicima diljem svijeta: „Htijući se pobrinuti da se od sada ubuduće tako ne čini: odlučujemo i određujemo da se odsad unaprijed ni jedan naš državljanin ili stranac i svaki onaj koji se smatra Dubrovčaninom ni na koji način ili pod kojim izgovorom ne usudi ili drzne kupovati ili prodavati roba ili ropkinju ili biti posrednik pri takvoj trgovini, niti imati društvo ili dioništvo u takvom poslu“.
Time je još 1416. na hrvatskom Jugu granica pravednosti povučena na crti ljudskoga dostojanstva.
Zakon donesen 1416. nije bio idealistički, ni revolucionaran, nego pragmatičan.
Postojeće robove u Dubrovniku nije proglasio slobodnima, nego je onemogućio svako daljnje stjecanje i prijevoz robova. Zahvaljujući tomu, tijekom sljedećih nekoliko desetljeća, do polovice XV. stoljeća, u cijelosti je nestalo robova i ropskih odnosa na dubrovačkom području.
Premda nije imao formalne paragrafe, članke i stavke, Zakon je do danas nomotehnički bolji od većine koja se izglasava u Hrvatskome saboru jer sadržava preciznu odredbu što se, komu i kako zabranjuje, a ima i jasnu i provedivu sankciju za prekršitelje.
On nedvosmisleno i sveobuhvatno navodi na dobro, zabranjuje zlo i nalaže prisilu.
Zakonom od 27. siječnja 1416. zapriječena je dvostruka kazna: šest mjeseci zatvora i 25 perpera globe svakomu prekršitelju, za svako ljudsko biće koje bi prodao, kupio ili kod čije bi kupoprodaje posredovao ili imao postotak. Vrijednost 25 perpera može se preračunati u današnje pojmove ako se zna da je u to doba krava stajala devet perpera, vol šest perpera, a za 25 perpera moglo se kupiti 906 litara žita.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
