Povodom 105. rođendana oca Ante Gabrića profesori Vedran Nižić i Josip Cvitanović s učenicima 3. B razreda izradili su siluetu oca Ante Gabrića na nogometnom igralištu NK Neretva, donosi Srednja škola Metković na svojoj mrežnoj stranici.
Otac Ante Gabrić bio je isusovac i misionar koji je provodio evanđelje ljubeći Boga u bližnjima s kojima je dijelio sudbinu u najsiromašnijem dijelu svijeta, u Indiji. Fotografija je najava videa i početak aktivnosti kojima će se obilježiti 105. obljetnica rođenja toga velikog humanista, Metkovca i najpoznatijega hrvatskog misionara.
U ovoj školi djeluje udruga “Mladi oca Ante Gabrića”. Učenici su htjeli da milenijska fotografija postane “simbol svega što je do sada u školi napravljeno za misije u Indiji, ali i nagovještaj budućih planova”, donosi portal Metković News.
Ideja za fotografiju potekla je od pedagoginje Violete Oršulić, a lik oca Ante Gabrića nacrtao je Filip Pehar, student grafičkog dizajna, koji je prošle godine završio obrazovanje u Srednjoj školi Metković, prenosi HKM.
Učenici i nastavnici Srednje škole Metković svojim tijelima načinili su predložak za milenijsku fotografiju koju je snimio Marin Veraja.
Otac Ante Gabrić – veliki misionar Indije
Otac Ante Gabrić rođen je u Metkoviću, 28. veljače 1915., hrvatski je katolički svećenik, isusovac, misionar, sluga Božji.
U zoru 10. listopada 1938. ukrcao se na parobrod u metkovskoj luci i otišao je kao misionar u Indiju. Godinu dana učio je engleski i bengalski jezik. U misiji Bošonti, zaređen je za svećenika 1943. Posvećuje se misionarskom radu među hindusima, muslimanima i malobrojnim katolicima. Pomaže ljudima u bijedi. Organizirao rižinu banku te na taj način oslobađao siromahe od lihvara. Osnivao je male seoske škole, kapelice, zanatske škole i bolnice. Posebno se brinuo za udovice hindsua koje nakon smrti supruga nisu bile sposobne zakonski nasljediti imovinu koju su skupa stekli za vrijeme svog braka, te zbog pritisaka rodbine i šire zajednice bile su marginalizirane i protjeravane.[1]. Za udovice hindusa, koje su prognane iz društva, osnovao je dom, a djecu smješta u sirotišta. Pomaže u gradnji koliba, nasipa i putova. Organizirao je prehranu školske djece. Talentiranu djecu, slao je na dodatno školovanje. Osnovao je misijsku postaju “Maria Polli” u Boshontiju s vjerskim, zdravstvenim i humanitarnim ustanovama. Osnovna škola u Kumrokhaliu danas nosi ime “Otac Ante Gabrić”. Za života je pokrstio na tisuće ljudi. Usko i često je surađivao s Majkom Terezom.
U Indiji je živio do smrti brinući za prezrene, siromašne, gladne i bijedne, baš kako je i živio njegov Učitelj dok je boravio na zemlji 33 godine.
Umro je 20. listopada 1988. u Kalkuti a pokopan je po svojoj želji u misijskoj postaji “Maria Polli”. Na sprovodu je bilo oko 20.000 ljudi katolika, muslimana i hindusa. Pokopan je s šakom neretvanske zemlje iz Metkovića i s bočicom Jadranskog mora.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
