Blanka Matković autorica je knjige „Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.)“
Predstavljanje knjige „Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.)“ mr. sc. Blanke Matković i Ranka Topića održano je u utorak 9. travnja u sisačkom Velikom Kaptolu. Knjigu su predstavili dopredsjednik Hrvatskog društva povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ prof. Stipe Pilić te autori.
Predstavljanju su nazočili sisački biskup Vlado Košić, generalni vikar Marko Cvitkušić te brojni članovi Kluba Ličana u Sisku.
Na početku, prof. Pilić je iznio geografsko-povijesno značenje pojma „Lika“ istaknuvši kako je ovo područje u stotinu godina, što stradanjem stanovništva u ratovima, što prisilnim iseljavanjem, a što migracijama, spalo s preko dvjesto tisuća stanovnika na tek pedeset tisuća. Govoreći o knjizi Pilić je rekao kako ona na 1000 stranica donosi 301 arhivski dokument prikupljen od 2008. do 2011. godine u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, Državnom arhivu u Karlovcu i Državnom arhivu u Gospiću.
„U uvodnom dijelu knjige nalaze se podaci iz znanstvenog rada Blanke Matković ‘Ratni zločini počinjeni tijekom i nakon Ličko-primorske operacije od postrojbi Jugoslavenske armije i ustanova nove vlasti’, objavljenog u Radovima Zavoda za hrvatsku povijest HAZU u Zadru 2013. godine. Uz uvodni dio, knjiga sadrži četiri cjeline. Prvu cjelinu čini 96 dokumenata koji obuhvaćaju zapisnike, dopise, izvješća Komunističke partije, OZN-e, narodnooslobodilačkih odbora i vojnih sudova. Drugi dio donosi 32 dosjea odnosno optužnice i presude Suda za zaštitu nacionalne časti u Gospiću datirane od 1945. do početka 50-ih. U trećem dijelu objavljeno je gradivo iz 90-ih godina, izvješća Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Sabora RH s iskazima svjedoka. Posljednji dio donosi svjedočanstva koja je prikupio svećenik Krunoslav Draganović u Italiji krajem 40-ih i u prvoj polovici 50-ih godina… Mi se nemamo čega bojati, dokazivanja bilo čijih zločina, jer materijalni dokazi su tu. Također, mi moramo zločine ne samo osuditi već moramo i pronaći žrtve zločina jer najveći dio zločinaca nikada neće biti otkriven i osuđen“, rekao je Topić.
Na početku svog zajedničkog izlaganja Matković i Topić zahvalili su biskupu na prilici da se promocija održi u Sisku istakavši kako se nakon izlaska ove knjige osjeti poseban pritisak i cenzura da se istina nikada ne sazna.
Matković je predavanje započela citatom Ante Starčevića: „U povijesti, bez dvojbe, nema sanjarija, nego ima ljudi koji narodima podmeću sanjarije za povijest. To je najpogibeljniji nauk; narod koji ga se drži, mora zaglaviti. Prava domaća povijest daje narodu najčvršću polugu za velike čine“, rekavši kako se upravo tog načela i ona drži u svom istraživačkom radu. Povijesna istina je uvijek samo jedna jedina, no veoma često su potrebna desetljeća ili stoljeća da se otkrije što ona doista jest. U tome i jest smisao revizije i povijesnog revizionizma, dakle konstantno traganje za novim znanjem kojim će se dopuniti postojeće spoznaje ili čak ih potpuno promijeniti. U protekle 74 godine hrvatski narod bio je lišen prava na istinu i na reviziju serviranih mu ‘istina’, a borba za istinsku slobodu istraživanja i reviziju kojima bi se raskrinkale partijske dogme i ustanovila što cjelovitija istina još je u povojima. Svi oni koji staju na stranu demokratskih sloboda i znanstvene objektivnosti bivaju izloženi prijetnjama, vrijeđanjima i pritiscima općenito s ciljem da ih se zauvijek ušutka i onemogući povijesno istraživanje ničim uvjetovano, oslobođeno od političkih i partijskih manipulacija, površnih novinarskih zamagljivanja, beskorisnih uličnih prepucavanja. Upravo je takav rad i samo gola istina osnovni cilj mog rada i udruge čiji sam suosnivač“, rekla je Matković donijevši u nastavku brojne dokumente o ratnim zločinima, represiji i likvidaciji civila na području Like nakon 1945. godine od strane različitih postrojbi partizana, četnika, ali i Korpusa narodne obrane Jugoslavije, OZNA-e i drugih.
Na kraju goste je pozdravio i biskup Košić pozvavši ih da naprave istraživanje i o stradalima u Drugom svjetskom ratu na području Sisačke biskupije koja po broju žrtava prednjači. Biskup je poručio i kako je potrebno da nakon toliko godina konačno državne institucije preuzmu odgovornost za ovakva istraživanja i njihovu prezentaciju javnosti, a ne da ona padnu isključivo na leđa entuzijasta.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
