Vojvođanski kantautor Đorđe Balašević umro je u petak u 67. godini. Balašević je preminuo u Kliničkom centru Vojvodina gdje se liječio od komplikacija izazvanih COVID-om, prenijela je Radio-televizija Srbije.
Desetak dana liječio se kod kuće sa simptomima upale pluća. Stanje mu se pogoršalo pa je preventivno primljen u beogradsku Infektivnu kliniku.
Prema pisanju Blica, Balašević je imao Covid-19 i bio je u lošem stanju. Liječnici su poduzeli sve neophodne mjere liječenja, ali do poboljšanja nije došlo. Tijekom današnjeg dana stanje mu se dodatno pogoršalo uslijed ranijih kroničnih zdravstvenih problema. Višesatni napori liječnika, nažalost, nisu urodili plodom i Balašević je preminuo tri mjeseca prije 68. rođendana, navodi Gloria.
Balašević je u studenome 2019. godine doživio infarkt, zbog čega su mu ugrađena četiri stenta i tada je morao otkazati najavljene koncerte.
Đorđe Balašević rođen je 11. svibnja 1953. godine u Novom Sadu. Bio je član sastava Žetva i Rani mraz, a 1982. godine započeo je solo karijeru. Ukupno je objavio 12 albuma. Glumio je u nekoliko televizijskih serija, za koje je pisao i glazbu. Godine 1979. osvaja prvo mjesto na Splitskom festivalu s pjesmom “Panonski mornar”.
> Đorđe Balašević u Zagrebu – retuširanje lika i djela
> Tito i estrada: Tko mu je sve pjevao hvalospjeve, a tko je odbio pjevati za njega?
Sa skupinom “Rani mraz” izveo je dvije najpopularnije pjesme “Priču o Vasi Ladačkom” i “Život je more”. Godine 1982. napušta skupinu “Rani mraz” i počinje samostalnu pjevačku karijeru. Prvi album izdao je iste godine. Krenuo je na samostalnu turneju Jugoslavijom i održao koncert u Beogradu, koji mu je označio uspješnu samostalnu karijeru sljedećih godina. Sljedeća dva albuma polučila su uspjeh. Album Bezdan iz 1986. godine donio mu je nagrade i pohvale.
Pjesme Titu
Bio je poznat po pjesmama posvećenim komunističkom diktatoru Josipu Brozu Titu, poput pjesme “Triput sam video Tita” – ”I opet sam video Tita Maršala / legendu tu, slobodotvorca / čoveka tog, druga i borca / opet sam svud video Tita”.
Još za Titovog života pjevao je i “Računajte na nas”.
O Albancima
Sredinom 80-ih kada su prvi valovi velikosrpstva udarili ubijanjem i progonima albanskog naroda na Kosovu, Balašević se pjesmama “Ne lomite mi bagrenje” i “Sve je otišlo u Honduras” pridružio javnom izrugivanju i hajki na Albance.
Petrit Selimi, bivši kosovski ministar vanjskih poslova, u petak, nakon vijesti o Balaševićevoj smrti, reagirao je na dijeljenje pjesme “Ne lomite mi bagrenje”.
“Ova je pjesma dio opake antialbanske nacionalističke propagande koju je lansirala beogradska vlast, a glupavo ju je prihvatio Balašević krajem 80-ih, što je doprinijelo poništavanju autonomije Kosova. Ostatak je povijest, uključujući i njegovo kasnije suprotstavljanje Miloševiću.”, istaknuo je Selimi.
Well this specific song is part of vicious anti-Albanian nationalist propaganda launched by Belgrade powers to be, stupidly picked up by Balasevic in late 1980s, building momentum to annul Kosovo autonomy. Rest is history, including his belated subsequent opposition to Milosevic. https://t.co/GW8Kt3lf6F
— Petrit Selimi (@Petrit) February 19, 2021
Balašević možda nije ni bio svjestan da dijeli politički prostor sa srpskim nacionalistima. On je samo emotivno reagirao prema onima koje je smatrao odgovornima za ugrožavanje jugoslavenskog državnog okvira, koji je po njemu i istomišljenicima, zauvijek skladno riješio međunacionalne probleme naroda koji su živjeli u Titovoj zemlji, piše Egon Kraljević.
O Slovencima
Početkom Domovinskog rata, Balašević je prekinuo suradnju s hrvatskim kantautorom Elvisom Stanićem, otišao je u Sloveniju i tamo zatražio državljanstvo, te nešto kasnije i dobio slovensku putovnicu, navode Slovenske novice.
Sredinom 1991. otpjevao je pjesmu u kojoj je Slovence nazvao “Bečkim konjušarima”. Tekst je prilično uvredljiv za slovensku naciju.
Ovaj Balaševićev ispad zvučno je zapisan na snimkama njegovih koncerata koje je krajem lipnja 1991., u jeku napada JNA na Sloveniju, održao u Beogradu i Novom Sadu. Središnje mjesto u njegovim nastupima zauzela je šovinistička pjesma “Laku noć Janezi”.
O Hrvatskoj i Vukovaru 1991.
U velikosrpskoj agresiji razrušenom Vukovaru Balašević je vidio – ustaše i časne sestre neljudskih lica. Evo kako je Balašević opisao pad Vukovara: “svih onih scena iz Vukovara, koje su bile monstruozne, najviše uplašilo lice one časne sestre, koja je u celoj toj situaciji bila apsolutno bez emocija. Kod uhvaćenih ustaša, kod oslobodilaca, kod naroda koji izlazi iz podruma s jedne i s druge strane, svuda se videlo nešto ljudsko na facama – mržnja, radost, strah, histerija – sem na tim voštanim licima časnih sestara, koja su jedina odavala predumišljaj“.
Za vrijeme velikosrpske agresije objavljuje album “Jedan od onih života”, a neposredno prije početka Domovinskog rata napisao je pjesmu “Samo da rata ne bude”.
Dva tjedna nakon pada Vukovara Balašević je dao intervju za beogradski NIN (6.12.1991. pod naslovom “Relativno rodoljubiv tip”):
“Neprimjereno mi je da svi mi, koji smo bili veliki Jugosloveni, sada budemo veliko – nešto drugo. Ne prihvaćam ono: morali su da pjevaju, natjerali su ih. Mene niko nije terao, ali i da jeste, zar bi trebalo da pevam „ajmo u boj, za narod svoj”, kao onaj talog tamo u Zagrebu?”
Krah jugo-sna
U pjesmi “Sloboda ne” objavljenoj u jesen 1992. ukazuje i na odgovornost Slobodana Miloševića, odnosno Srbije za rat, te u tekstu “Odjebi JNA” koji je pročitao na koncertu iste godine.
U kasnijim je godinama Balašević otpjevao još neke pjesme nadahnute ratnom tragedijom i u njima također iskazao tugu zbog besmisla rata. Redovito je nastupao i u Hrvatskoj.
“Nitko nije bio navijač Hajduka kao ja. Pamtim Žungula, Mužinića, Šurjaka, Peruzovića… Gledam kako se pate danas neki kineski Brazilci, ali ne mogu oni imat to srce. Želim opet pun stadion i da opet igraju momci iz Kaštela, Omiša, Makarske…”, kazao je Balašević sa splitske pozornice 2018. u Spaladium Areni, navodi Dalmatinski portal.
Tom prilikom kazao je da pjesmu ‘Računajte na nas’ ne pjeva od 1979. godine.
“Tu su večeras Rato Tvrdić, Dino Rađa, oni pišu povijest i to je važno. Ja nisan jugonostalgičar, ja sam jugoplastikonostalgičar.. Žalio sam za Žungulom, Šurjakom, Delibašićem…”, ustvrdio je Balašević 2018.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
