Foto: Fah

U arhivu Yad Vashema među tisućama zapisa koji se odnose na židovske žrtve iz Jugoslavije ima velik broj onih u kojima se samo općenito navodi da su stradali u Jugoslaviji.

To nije smetalo autore jasenovačkog popisa da ih uvrste među žrtve iz logora Jasenovac i Stara Gradiška. Svi navedeni primjeri su složeniji slučajevi iz jasenovačkog popisa.

Navodnim jasenovačkim žrtvama podatci su višestruko mijenjani, ima umnožavanja žrtava, stradalih partizana i uobičajenih prebacivanja ubijenih iz srpskih logora smrti među jasenovačke žrtve.

U optužnici protiv poglavnika Pavelića iz 1956. navodi se oko pet tisuća imena žrtava iz logora Jasenovac

Inicijalno je izabrano deset žrtava iz arhiva Yad Vashema kod kojih se kao mjesto smrti navodi Jugoslavija. U optužnici protiv poglavnika Ante Pavelića iz 1956. navodi se oko pet tisuća imena žrtava iz logora Jasenovac i Stara Gradiška, ali među njima nema niti jednoga od tih desetoro izabranih, dok danas u jasenovačkom popisu ima 48 imena i prezimena podudarnih s inicijalnom grupom od desetoro židovskih žrtava i uglavnom se svi pojavljuju na komunističkom popisu žrtava iz 1964. Ako računamo samo ista prezimena Abinun, Albahari, Altarac, Danon, Fantl, Flesch, Gruber, Elazar i Schiller među žrtvama logora Jasenovac i Stara Gradiška u gore navedenoj optužnici protiv Ante Pavelića iz 1956. ima samo 10 osoba podudarnih prezimena, a danas ih u jasenovačkom popisu ima preko 1100 i naravno skoro svi su poznati iz proskribiranog komunističkog popisa iz 1964. Od tih desetoro s istim prezimenima koji se nalaze na popisu optužnice protiv Ante Pavelića samo kod jedne osobe su podatci ostali isti kao i 1956., a kod ostalih su tijekom vremena mijenjana prezimena pa čak i spol, a naročito su velike promjene u godinama rođenja.

Zato nije bio problem naći promjene godine rođenja navodnih žrtava s razlikom od skoro 40 godina. To je razlika od tri generacije i to pokazuje da popis nije rađen na znanstvenim temeljima, već prema političko-propagandnim zahtjevima. Od 10 osoba iz optužnice protiv poglavnika Pavelića iz 1956. čija su prezimena podudarna s izabranim uzorkom iz Yad Vashema samo jedna od tih osoba trenutno nije na jasenovačkom popisu, ali ne kako bi optimisti mogli pomisliti zato što tamo netko radi svoj posao, već je vjerojatnije da se radi o imenu zagubljenom u oceanu laži. Inače s tih devetoro preostalih iz optužnice podudarna su 22 imena na jasenovačkom popisu. Ovom prilikom ne ćemo u detalje žrtava s optužnice iz 1956. – to je jedna opširnija tema o kojoj će uskoro biti više riječi.

U mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac (JUSP) su dva Mordehaja Abinuna (1892.*; 1915.) i jedan Mordo Abinun, svi iz Sarajeva. Prema godinama rođenja i napomenama može se zaključiti da su stariji Mordehaj i Mordo ili kako piše u napomenama Modo jedna te ista osoba unatoč tome što su im imena očeva Avram i Aron* različita. Prema napomenama Aron* može biti i Arom, a u ovom slučaju su korisni podatci iz velikosrpskog pamfleta “Spisak žrtava rata” jer se na njihovom popisu nalaze Modo Abinun kod kojega se navode dva imena oca Avraham i Arom te Mordehaj Abinun, sin Avrama. Obojica su iz Sarajeva, navedene godine rođenja, pa i one u napomenama, ostavljaju malo mjesta sumnji da se u oba slučaja iz jasenovačkog popisa i dva iz srbijanskog “Spiska”u stvari radi samo o jednoj osobi i to upitne vjerodostojnosti jer u Yad Vashemu nije nađen niti jedan drugi zapis iz nekog drugog izvora koji bi potvrdio da se radi o stvarnoj žrtvi.

Kod “mlađeg” Mordehaja Abinuna s jasenovačkog popisa navedeno je ime oca Isak što je podudarno s iskazom majke Blanke Abinun o sinu Mordehaju iz Sarajeva koji je stradao i to ne 1942. u Jasenovcu kako piše u jasenovačkom popisu već 1943. na nepoznatom mjestu, a u skeniramo obrascu na hebrejskom piše da je stradao u Bosni. Od ove trojice dvojica su kao žrtve vrlo vjerojatno samo puka fikcija nastala u protuhrvatskoj propagandnoj mašineriji, a u trećem slučaju radi se o stvarnoj žrtvi rata, ali stradaloj na nepoznatom mjestu u Bosni što znači da Mordehaj Abinun Isakov nije stradao u Jasenovcu.

Podatci iz velikosrpskih pamfleta

U jasenovačkom popisu je samo jedna Berta Albahari, a u Yad Vashemu su četiri zapisa iz memorandumskog “Spiska žrtava rata” i sedam zapisa temeljenih na iskazima rodbine. To je vrlo neuobičajen omjer podataka iz ovih izvora. Obično je izrazito puno više podataka iz velikosrpskih pamfleta od iskaza rođaka. U ovom slučaju to nije tako jer se radi o žrtvi ili više njih stradalih u Srbiji i u partizanima pa su bili puno manje zanimljivi komunističkoj tj. velikosrpskoj propagandi. Kod Berte Albahari koja je prema navodima iz jasenovačkog popisa iz Zagreba u napomenama se navodi podatak iz Yad Vashema da se radi o ženi iz Niša stradaloj u mjestu koje se naziva Bubanj. U dva iskaza rođaka u Yad Vashemu za Bertu Albahari iz Niša navodi se mjesto smrti Bubanj. U jednom iskazu rođaka se kao mjesto smrti navodi Niš, taj podatak nalazi se i u jednom zapisu iz srbijanskog “Spiska”, a u drugom je sve isto osim što se kao mjesto smrti navodi Zemun – pri tome se vjerojatno misli na logor Sajmište.

Bubanj bi mogao biti Bubanj potok na planini Avali kod Beograda gdje se nalazila vojarna tzv. JNA. Od 13 zapisa u Yad Vashemu za žrtve imena Berta Albahari niti jednom se ne spominje da je stradala u Jasenovcu pa čak niti u četiri zapisa prema podatcima iz velikosrpskog pamfleta “Spisak žrtava rata”, premda se u slučaju samo njima poznate Berte Albahari rođene 1928. spominje logor Đakovo, ali na mrežnoj stranici El Mundo Sefarad nema imena Berte Albahari pa bi ta Berta Albahari mogla biti samo klon jedne druge Berte Albahari iz srbijanskog “Spiska” rođene 1926, ubijene od Srba u Beogradu. Iz 13 zapisa iz Yad Vashema može se zaključiti da se odnose na samo dvije stvarne Berte Albahari od kojih je jedna je već spomenuta žrtva iz srbijanskih logora smrti, a u tri zapisa iz Yad Vashema su podatci o Berti Albahari rođenoj između 1920. i 1922. koja je stradala kao partizanka u istočnoj Hercegovini, najvjerojatnije 1943. kod Avtovca na granici s Crnom Gorom i za sada se ne nalazi na jasenovačkom popisu.

Crveni kustosi

U mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se šest Jakoba Albaharija iz Sarajeva, kod četvorice piše ime oca Avram, a kod ostale dvojice Salamon. Tome treba pridodati i trojicu Jakova Albaharija, jedan iz Sarajeva, dvojica iz Tešnja, kod dvojice u napomenama piše da se zovu Jakob. Koliko su to ozbiljni podatci vidi se u napomenama jasenovačkog popisa gdje se za jednog navodi da je rođen 1910. ili 1872., dilema od “samo” 38 godina, a kod drugog da je vjerojatno stradao kod Šujice 1944. To bi moglo značiti da je stradao kao partizan u borbama na području Kupresa i Rame. U Yad Vashemu se nalazi 21 zapis na upit o Jakobu Albahariju, od toga najviše ih je naravno iz srpskog pamfleta “Spisak žrtava rata”, memorandumskog sljednika proskribiranog komunističkog popisa iz 1964. U deset zapisa iz Yad Vashema, šest iz memorandumskog “Spiska” i četiri iskaza rođaka, spominju se tri Jakoba Albaharija kojih za sada nema na jasenovačkom popisu. Jedan je stradao u selu naseljenom pretežno Srbima u kojem je živio u sjevernom dijelu Bosne, drugi je stradao na nepoznatom mjestu, a treći je lažna jasenovačka žrtva iz srbijanskog memorandumskog pamfleta, rođen 1910., koji je prema Jaši Romanu živio u Čačku u Srbiji, poginuo je kao komesar komunističke paramilicije tzv. partizana 1943. u području Sutjeske u istočnoj Bosni. Samo dvije godine mlađi Jakob Albahari, rođen 1912.* nalazi se na jasenovačkom popisu, a u napomenama piše da je možda stradao u Njemačkoj, ali prema iskazu rođaka iz Yad Vashema poginuo je kao partizan kod Mladenovca u Srbiji. To znači još jedan partizan u jasenovačkom popisu. Kod dva Jakoba Albaharija rođenih 1895. i 1913. s jasenovačkog popisa u digitalnom arhivu Yad Vashema postoje iskazi bliskih rođaka prema kojima se vidi da je mjesto smrti kod obojice nepoznato. Jakob Albahari rođen 1924., iz Sarajeva je prema jasenovačkom popisu stradao 1942. u Jasenovcu, ali zanimljiv je podatak iz knjige Jaše Romana o Židovima u NOR-u o Jaši Albahariju rođenom 1923., iz Splita, koji je bio partizanski stenograf na Visu. Zanemariva je razlika od jedne godine starosti, prezime je sefaradsko pa je velika šansa da je podrijetlom iz Sarajeva, Romano ne navodi ime oca pa se ne može tvrditi da se radi o istoj osobi, ali to mogu provjeriti i crveni kustosi koji su za to plaćeni. Jakob Albahari rođen 1904. je prema jasenovačkom popisu stradao 1942. U Yad Vashemu su samo podatci iz memorandumskog “Spiska” i nema neovisnih iskaza npr. rodbine koji bi potvrdili da se uopće radi o stvarnoj osobi, ali jedan podatak iz “Spiska” navodi Jakoba Albaharija rođenog 1907. koji je stradao u Beogradu. Opet “slučajno” nedostaje ime oca pa je nemoguće potvrditi da se možda radi o istoj osobi. Sličan je slučaj s Jakobom Albaharijem rođenim navodno 1936.* iz jasenovačkog popisa, za njega također ne postoje podatci iz neovisnih izvora koji bi potvrdili da se radi o stvarnoj osobi, a prema zbrci s godinom i mjestom smrti, a navodi se Jasenovac* kao nepouzdan podatak i u napomenama alternativno Stara, ali i Nova Gradiška. Prema tom zadnjem podatku moglo bi se zaključiti da nije stradao u logoru.

Komunistička i velikosrpska klika

U jasenovačkom popisu ima čak 11 navodnih žrtava s imenom i prezimenom Aron Altarac. U digitalnom arhivu Yad Vashema su 23 zapisa na upit o Aronu Altaracu. Kao i obično najviše je navodnih žrtava, čak 14 prema podatcima iz velikosrpskog pamfleta “Spisak žrtava rata”.

Samo je 6 zapisa o Aronima Altarcima u Yad Vashemu temeljeno na iskazima rođaka. Po tome ispada da su autori jasenovačkog popisa dvostruko sposobniji od djelatnika iz Yad Vashema. Ako se tome doda da od te šestorice Arona Altaraca iz Yad Vashema čiji se podatci temelje na iskazima rođaka, prijatelja, svjedoka vremena i neovisnih institucija koje nemaju veze s komunističkom i velikosrpskom klikom njih petorica nisu stradala u Jasenovcu, a da paradoks bude potpun taj šesti jedini Aron Altarac koji je mogao stradati u Jasenovcu nije na jasenovačkom popisu. Prema jasenovačkom popisu četiri Arona Altarca rođena su 1880. i 1881.

Imena očeva su Mento*, Mošehaj, Mošo i Avram. Mento* je ime označeno od autora popisa kao nepouzdano, a u napomenama je navedeno ime Mentin. Treba napomenuti da je Mento hipokoristik od Menahem. Mentin je podatak iz velikosrpskog “Spiska” preuzet iz komunističkog popisa iz 1964. U jednom zapisu prema iskazu rodbine ime oca Arona Altarca rođenog 1880. je Manahem i mjesto smrti je nepoznato. Kod dvojice Arona Altaraca očevi su prema jasenovačkom popisu Mošehaj i Mošo* tj. dva oblika istog imena. Osim podataka iz memorandumskog pamfleta nema drugih neovisnih izvora koji bi potvrdili da se radi o stvarnim osobama. Isti je slučaj i kod Arona Altarca rođenog 1881. od oca Avrama. Nema čak niti podatka iz notornog velikosrpskog “Spiska”. Prema navedenim podatcima može se zaključiti da je od ova četiri Arona Altarca jedan za kojega ima potvrda da je stvarna osoba i taj nije stradao u Jasenovcu, već se ne zna gdje, a kod ostale trojica upitno je radi li se o stvarnim osobama ili o papirnatim propagandnim žrtvama. Aron Altarac, rođen 1890.*, iz Travnika, otac Moise*, stradao u Jasenovcu 1942*. Prema srbijanskom “Spisku” su dvojica istoimenih očeva Mojsej/Mojsije iz Sarajeva i Jajca, ali kod tog zadnjeg piše da je živio u Travniku tako da znamo otkuda su inicijalni podatci.

U Yad Vashemu je zanimljiv zapis s iskazom rodbine o Aronu Altarcu iz Sarajeva, rođenom 1890., nema imena oca pa ne možemo biti sigurni da se radi o istoj osobi, ali zanimljivo je da je stradao 1941., a kao mjesto smrti navodi se Lo Jedva. Pretpostavka je da bi se s obzirom na godinu smrti moglo raditi o logoru Jadovno. Kod svih ostalih Arona Altaraca s jasenovačkog popisa rođenih 1896., 1899.*, 1914., 1918., 1919. i 1930., različitih imena očeva, u Yad Vashemu osim podataka iz jednog izvora velikosrpskog “Spiska” nema niti jedan drugi zapis rođaka, prijatelja ili neke židovske organizacije da se uopće radi o stvarnim osobama, a ne o papirnatim žrtvama.

U slučaju Arona Altarca, rođenog 1899.* od oca Avrama možda bi mogao odgovarati jedini zapis temeljen na iskazu rodbine o Aronu Altarcu iz Bijeljine rođenom 1899., kantoru stradalom u Jasenovcu, ali kako u zapisu nije navedeno ime oca ovo ostaje na razini indicije. Oni Aroni Altarci iz Yad Vashema koji se ne nalaze u Jasenovačkom popisu stradali su logoru Bergen-Belsen, u vlaku blizu Berlina, mjestima gdje su živjeli kao npr. Vlasenica ili na nepoznatim mjestima.

U jasenovačkom popisu ima 16 Isaka Danona, a u Yad Vashemu ima 42 zapisa za žrtve imena i prezimena Isak Danon. Zapisa na temelju iskaza rođaka ima 20, ali za čak 12 navodnih žrtava s jasenovačkog popisa nema iskaza iz drugih izvora koji bi potvrdili podatke iz srbijanskih i komunističkih propagandnih uradaka. Usporedbom podataka iz Yad Vashema i jasenovačkog popisa jedino bi se za Isaka Danona rođenog 1881.*, od oca Davida* moglo reći da je vjerojatno stradao u Jasenovcu, premda i kod njega postoje brojne nesukladnosti podataka koje bi trebalo dodatno istražiti.

Od ostalih Isaka Danona iz jasenovačkog popisa za koje postoje iskazi rođaka u Yad Vashemu kod Isaka sina Avramovog, rođenog 1914. mjesto smrti je nepoznato, kod Isaka sina Jakobovog rođenog 1930., mjesto smrti je Nova Gradiška, kod Isaka sina Salamonovog rođenog 1927. u nekim zapisima mjesto smrti je nepoznato, a u jednom slučaju se spominje logor Đakovo*, ali Isak Danon nije na popisu žrtava iz logora Đakovo. Za Isaka Danona rođenog 1891., od oca Rafaela mjesto smrti je nepoznato, ali s obzirom na to da je živio u Beogradu gradu s nekoliko logora smrti i s megastratištem Jajinci na periferiji, velike su šanse da je tamo i ubijen.

U manje od osam godina “našli” 209 Danona

Dakle od 16 jasenovačkih Isaka Danona najvjerojatnije je samo jedan stradao u Jasenovcu, a ostali na drugim mjestima ili je mjesto smrti nepoznato. Za 3/4 svih Isaka Danona s jasenovačkog popisa u Yad Vashemu nema dokaza da su uopće postojali i da u stvari nisu najobičnija komunistička izmišljotina iz tzv. saveznog popisa iz 1964. Treba napomenuti da na popisu žrtava logora Jasenovac u optužnici protiv poglavnika Ante Pavelića nije naveden Isak Danon. U stvari tada je navedena samo jedna žrtva s prezimenom Danon, a onda su u manje od osam godina “našli” 209 Danona.

U mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se Cili Fantl, rođena 1877. u Beču. Ti podatci su identični i najvjerojatnije preuzeti iz zapisa u Yad Vashemu o Cilli Fantl prema podacima koje je dao njezin sin. Razlikuju se u jednom bitnom detalju jer se u zapisu iz Yad Vashema kao mjesto smrti spominje Jugoslavija, a ne Stara Gradiška kao u jasenovačkom popisu. U jasenovačkom popisu nalazi se i Friedrich Fantl iz Beča, otac Leopold, stradao 1942. u Jasenovcu, znamo da mu je majka Cilli Fantl. Prema iskazu brata u Yad Vashemu okolnosti i mjesto smrti Fritza Fantla su nepoznati. Prema dostupnim podatcima u nekoliko zapisa se spominje Leo Fantl, a najvjerojatnije se radi o bar dvojici Židova stradalih u Auschwitzu, ali oni se ne mogu direktno dovesti u vezu Friedrichom i Cilli Fantl. Ostali Fantli iz Beča čija se imena nalaze u Yad Vashemu deportirani su u Lodz, Theresienstadt, Dachau, Ravensbrück i Auschwitz.

Prema mrežnom jasenovačkom popisu Matija Flesch, rođen 1900. u Rumi, stradao je u Jasenovcu 1942. U Yad Vashemu je pet zapisa o ovom Matiji Fleschu. Od dva podatka iz velikosrpskog pamleta “Spisak žrtava rata” samo u jednom se navodi rodno mjesto Ruma i da je stradao u Jasenovcu 1942., a u drugom se samo navodi da je ubijen i to 1941. U iskazu daljeg rođaka iz 1984. spominje se Jasenovac, ali bez navedene godine smrti. Suprotno tome prema iskazu sina Matije Felscha/Flescha iz 2000. on ne zna gdje mu je stradao otac, ali naveo je 1940. kao godinu smrti što bi moglo značiti da je Matija Flesch stradao izvan Hrvatske.

Prema mrežnom jasenovačkom popisu Israel Gruber, iz Zagreba, otac Salamon, rođen 1906.*, stradao 1941.*, ali autori popisa su obje godine označili kao nepouzdane, a u napomenama piše da je možda stradao 1944. Zanimljivo je da se navodi da je bio tvornički radnik. Na temelju dva zapisa iz Yad Vashema prema iskazima rođaka može se reći da je Israel Gruber rođen u Zagrebu 1905., otac mu se zvao Moše, stradao je 1944. i to ne u Jasenovcu već prema jednom podatku u Zagrebu, a prema drugom samo se spominje Jugoslavija i nije bio tvornički radnik kako piše u srpskom pamfletu već vlasnik tvornice.

U jasenovačkom popisu nalaze se četiri Jozefa Elezara, svi stradali 1942. Mogli bi ih se detaljno razlučiti, ali to nema smisla, jer niti za jednoga u Yad Vashemu nema potvrde u obliku iskaza rođaka ili podatka od neke židovske organizacije da se uopće radi o stvarnim žrtvama, a ne o komunističkim ili velikosrpskim izmišljotinama. U Yad Vashemu ima ukupno 16 zapisa za ime Jozef Elezar, osam ih je iz velikosrpskog pamfleta “Spisak žrtava rata”, a osam zapisa je na temelju iskaza rođaka.

Prema iskazima rođaka za žrtve imena Josef Elezar spominju se mjesta smrti logor Banjica u Beogradu tri puta, samo Beograd jednom, logor u Nišu tri puta i u jednom slučaju se spominje Jugoslavija. Dakle uopće se ne spominje Jasenovac, ali zato se srbijanski logori spominju u 7 od 8 slučajeva. Srbijanske žrtve istih su godina rođenja kao žrtve s jasenovačkog popisa ili se u nekim slučajevima samo neznatno razlikuju pa se i u ovom slučaju nastavlja uobičajena praksa da se žrtve iz judenfrei Srbije administrativno prebacuju Hrvatima.

Emerich Schiller prema navodima iz jasenovačkog popisa rođen 1896., iz Zagreba, a prema digitalnom arhivu Yad Vashema Emerich Schiller je rođen u Mađarskoj, stalno živio u Beču, prema iskazu kćeri stradao u logoru u Jugoslaviji, baš kao i njegova žena Dora, a njezino ime se ne spominje u Jasenovcu ili Staroj Gradiški. Poznata je epizoda iz Drugog svjetskog rata kada je preko 1100 bečkih Židova koji su bježali prema jugu pohvatano po Srbiji i smaknuto uglavnom na stratištu Zasavica i u logoru Šabac pa je velika vjerojatnost da su i Emerich Schiller i njegova žena Dora ubijeni u prvoj judenfrei državi na svijetu.

Vrijeme je da jasenovački popis bude utemeljen na znanstvenim istraživanjima

Neko bi mogao reći da u Yad Vashemu nema iskaza rođaka jer su svi ubijeni, ali kako objasniti da ih nisu popisale židovske organizacije?

Kako objasniti da se to odnosi skoro isključivo na žrtve iz Jasenovca o kojima postoje podatci samo iz komunističkog popisa iz 1964. i velikosrpskog nasljednika iz 1992.? Istovremeno obrnuta je situacija s istoimenim žrtvama primjerice iz Srbije o kojima postoje zapisi rođaka i židovskih organizacija u Yad Vashemu, ali ne i u komunističkim i velikosrpskim popisima. Takve su vjerojatnosti moguće samo u teoriji, a ne i u zbilji. Vrijeme je i da se odgovorni u ovoj državi uozbilje i da jasenovački popis bude utemeljen na znanstvenim istraživanjima. Stvarnost nije muzej voštanih figura.

Osim po neuvjerljivosti i kako se vidi iz navedenih primjera u brojnim slučajevima znanstvenoj neutemeljenosti popis je specifičan i po nevjerojatnom porastu broja žrtava između 1956. i 1964. U tom razdoblju kraćem od osam godina došlo se s nešto više od 5000 pomenično navedenih žrtava logora Jasenovac i Stara Gradiška iz optužnice protiv poglavnika Ante Pavelića (1956.) do nešto manje od 69000 žrtava prema komunističkom povjerenstvu za popis žrtava Drugog svjetskog rata (1964.), to je povećanje od preko 13 puta, a taj proces se nastavlja i danas pa se broj navodnih žrtava bliži 84000, to je povećanje od skoro 17 puta u odnosu na podatke iz 1956..

Od prezimena navedenih u ovom tekstu najveći “porast” u odnosu na 1956. je kod prezimena Altarac kojih danas na popisu ima preko 500, slijedi prezime Danon s preko 200, zatim prezime Abinun s oko 200. Strogo gledano Altaraca i nema na popisu iz 1956., već tri prezimena Altaras i jedno Altanas. Kako bi se moglo zaključiti prema u tekstu opisanim slučajevima, stradalih u Jasenovcu je više nego što je bilo živih.

Izvor: narod.hr