Na dan Svih svetih sjećamo se svih dobrih ljudi koji su svojim životom zaslužili zvati se sveti. Za mnoge od njih ne znamo. Među njima je sakrivena od javnosti i akademska slikarica, danas pokojna, časna sestra Mare Pia Pađen, čiju dobrotu i ljudskost koja me impresionirala ovdje svjedočim.
Ona bi trebala biti hrvatska Anna Frank. Za nju bi trebali znati svi. O njezinoj tragediji bi trebalo učiti u školma.
Ali za nju ne zna nitko. Ni GOOGLE.
Jugoslavenska komunistička vlast oduzela joj je sve. Izgubila je ukupno devet članova šire obitelji, te ostala bez ičega. Kao djevojčica od 13 godina sa majkom i mlađim bratom prolazi kalvariju Bleiburga i ukupno 11 logora u Austriji. Ostaje siroče bez ikoga, a spas joj pružaju franjevci, koji je sa još nekolicinom djevojčica vode u Rim.
Sa 19 godina postaje redovnica Školskih sestara franjevki i završava pedagošku školu. Odlazi u Argentinu, pa Urugvaj i Paragvaj gdje radi kao učiteljica i pomaže u radu misija. Paralelno s radom završava i likovnu akademiju, te intenzivno stvara. Nakon osamostaljenja Hrvatske vraća se u domovinu u kojoj više nije imala nikoga i ničega. Ali imala je vjeru u Boga i svoju svetost. Živjela je do kraja života sa sestrama franjevkama na Jordanovcu u Zagrebu. Njenim radovima ilustrirana je moja knjižica “Ruzarij za Hrvatski križni put”. Bila mi je životna čast upoznati ovu ženu, mučenicu na čijem licu je uvijek bio osmjeh.
Kada u GOOGLE upišete ime Mare Pia Pađen, nećete dobiti NIŠTA, osim onog što piše na mojim stranicama. To valjda nisu mogli obrisati.
Zato pišem, govorim i svjedočim o ovoj dobroj, poniznoj, izmučenoj, ali iznad svega svetoj ženi.
Njena sakrivena priča nažalost govori mnogo o nama.
Neka su joj pokoj i svjetlost vječni. A nama neka se Bog smiluje.
