Autor Mario Filipi na predstavljanju svoje knjige “Nikola Tesla ispod paučine” iznio činjenice:
U vrijeme izumiteljeva rođenja nije postojala niti autokefalna (nezavisna) srpska crkva, niti nezavisna srpska država.
Tesla i njegov otac svećenik pripadali su pravoslavnoj crkvi austrijske monarhije koja je u biti bila Hrvatska pravoslavna crkva.
Izumitelj je rođen u vojnom dijelu Hrvatske koji se zvao Hrvatsko-Slavonska vojna granica (Krajina) ili njemački: Kroatisch-Slawonische Militärgrenze.
Ispravljanje stereotipnih predodžbi
U nadbiskupijskom institutu na Kaptolu 29 A predstavio je Mario Filipi svoju knjigu “Nikola Tesla ispod paučine”. Autor je velikog znanstvenika predstavio publici ne toliko po njegovim izumima, nego kao čovjeka u društvu drugih ljudi ispravljajući pritom neke stereotipne predodžbe o tom hrvatskom i svjetskom velikanu za kojega mnogi misle da je bio nedruštven, povučen u samoga sebe, dosadan i nepristupačan.
Zapravo je sve upravo suprotno od toga. Tesla je u svakom dijelu svog života, bilo to u rodnom kraju, Grazu, Pragu, Budimpešti, Parizu ili New Yorku izgradio svoj društveni život pažljivo birajući prijatelje s kojima ima o čemu razgovarati. Nisu to bili isključivo visokoobrazovani intelektualci, nego i obični ljudi iz puka, ali uvijek ljudi s prirodnom inteligencijom koji su spremni razgovarati o svemu bez predrasuda.
Tesla je bio elokventan, odličan govornik, vrhunski predavač koji je pjesničkim opisom efekata koje je dobio svojim eksperimentima dobio naziv – pjesnik znanosti. Svojim govorom koji je tekao logično i glatko opčinjavao je i one koji baš ništa od toga nisu razumijeli.
Duhovitost, suosjećajnost i briljantni um
Krasila ga je duhovitost. Često je bio spreman na njegovu vrstu intelektualne šale, pri čemu je uvijek zadržao smrtno ozbiljan izgled lica. Iako je u poslu često morao biti sam jer samoća rađa ideje, nije bježao od druženja s ljudima, ponekad i s pijancima iz obližnje krčme.
Suosjećao je sa svakim tko je u nevolji. Nikome nije odbio molbu za pomoć koliko je mogao. Čak je i golubove s prozora obližnje knjižnice nosio u hotelsku sobu i tamo ih liječio koliko je mogao.
Njegov briljantni um u kojemu je imao nevjerojatnu sposobnost vizualizacije gotovo kao neki 3D stroj omogućio mu je dosege do kojih nitko drugi nije mogao doći. Računao je na pamet s brojevima od šest znamenki i još do šest decimala. Bez muke je naučio njemački, mađarski, češki, francuski i engleski jezik, a snalazio se je s ruskim, talijanskim i latinskim. Na pamet je znao cijele poeme nekih pjesnika, izrijekom se spominju engleski pjesnik George Gordon Byron i hrvatski pjesnik Ivan Gundulić.
> Mario Filipi: Jesu li drevni Hrvati u Hrvatsku zapravo doplovili brodovima iz Ukrajine?
> Mario Filipi: Za Dobronića bi najpametnije bilo da odmah podnese ostavku
> Mario Filipi: Zatajena žrtva junaka obrane tvrđave Gvozdansko
Netočne predodžbe da je bio ženomrzac i homoseksualac
Nipošto nije bio ženomrzac pa čak ni homoseksualac što mu neki autori pripisuju. S nekim ženama razvio je duboke prijateljske odnose, a s nekima i dublje suptilne osjećaje. Ipak, u konačnici je ostao dosljedan svojoj temeljnoj odluci da se neće ženiti. Jedna od najbogatijih djevojaka Amerike, mlada i dražesna Ann Morgan, kći jedinica bankara John Pierpont Morgana, bila je spremna udati se za Teslu. Ali on se nije želio vezati.
Ipak, imao je veliku manu koja ga je stajala financijske propasti, a svijet neke od njegovih izuma koji se i danas ne primjenjuju. S novcem je postupao potpuno glupo poput malog djeteta. Kada je imao mnogo novca prosipao ga je posvuda, a kada mu je ponestalo grčevito ga je tražio tamo gdje ga jedino nije mogao dobiti – kod bogataša.
O Teslinoj nacionalnosti
Posljednji dio svog prikaza knjige Filipi je posvetio Teslinoj nacionalnosti koja zapravo ne bi uopće trebala biti tema, ali zbog neobuzdane želje srpskih aktivista da Tesla po svaki cijenu mora biti Srbin, treba i to raščistiti. Tesla je rođen u regiji koja s zove Lika, središnji i integralni dio Hrvatske 1 400 godina. Kada je rođen, tamo je bila Hrvatsko-Slavonska vojna krajina (Kroatisch-Slawonische Militärgrenze) koja je 1881. godine kada je Tesla imao 25 godina, vraćena pod vlast bana, Sabora i vlade. Upravo vlada u Zagrebu izdala mu je 1893. godine putovnicu.
Filipi je dokumentirano pokazao da u doba njegova rođenja i jednog dijela života uopće nije bilo autokefalne srpske crkve. Postojala je autokefalna crkva Austrijske monarhije sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima (na teritoriju Hrvatske) čiji je svećenik bio njegov otac.
Citirao je uglednog pravoslavnog Hrvata Marka Mileusnića koji u svojoj poslanici prekorava ”pravoslavne Hrvate koji kažu da su Srbi”. U još jednom citatu vladika Gornjokarlovački Theofan Živković, duhovni pravoslavni poglavar Like, Krbave, Korduna i Banovine, šef Milutinu Tesli, izumiteljevom ocu, eksplicitno kaže da u Hrvatskoj nema političkih Srba, posebne srpske vjere niti srpskog naroda.
“Reći za Teslu da je Srbin je kao reći za Chopina da je Rus”
Prikazao je i dva telegrama u kojima se Tesla navodno izjašnjava da se jednako ponosi srpskim rodom i hrvatskom domovinom. Ti telegrami su međutim prilično loše načinjeni falsifikati.
Iz svega prikazanog postalo je jasno da je mit o Tesli Srbinu raskrinkan i da iza njega ne stoji ni jedan valjani argument. Reći za čovjeka koji je rođen u srcu Hrvatske zajedno sa svim svojim poznatim predcima da je Srbin neopisiva je drskost otprilike kao reći za Chopina da je Rus ili za Shakespearea da je – Francuz.
