Pošto na svoju nesreću pobliže već dobro desetljeće pratim etičku problematiku oko cjepiva a samim time sam višestruko citirala i puno puta kopirala na status/e stav Papinske akademije za život iz 2005. koji smatram promišljenim i vrlo dobro argumentiranim, treba reći da nikakav revolucionarni zaokret nije učinjen ni najnovijim očitovanjem.(pustite što kažu svjetovni mediji)
I dalje stoji razjašnjenje o pasivnom sudjelovanju kad nema nikakvih drugih alternativa kao i naputak da takve proizvode treba izbjegavati. Kad je nešto manje zlo, ono je još uvijek zlo a ne opće dobro i iako nije nazvano moralno intrizičnim zlom ako je išta dobro proizašlo iz ove situacije to je veća osviještenost ljudi po pitanju etičke upitnosti tj. korištenja fetalnih stanica dobivenih pobačajem. Zapravo su ljudi počeli promišljati o sastavu na što ih je dokument iz vremena sv. Ivana Pavla II. i Ratzingera kao vodećeg u Kongregaciji svesrdno i pozivao na više načina:
– navedeni su proizvođači koji su u onom trenutku koristili fetalne stanice
– vjernici su pozvani da se bore, u životu, preko medija, kako god znaju i da na taj način prisile proizvođača da izrađuje cjepiva koja neće kršiti etičke temelje.
Nakon što sam pažljivo pročitala najnoviji dokument ne vidim neke revolucionarne promjene, nauk se nastavlja na dokument iz 2005., jedino je retorika nešto ublažena tj. više se naglasak stavlja na opće dobro a manje na javnu borbu i pritisak da se izrađuju cjepiva na etičkim principima koja ne bi uključivala ničiju smrt da bi se nekome produžio/pa i spasio život – pretpostavljam da je takva retorika odabrana zbog trenutačne situacije s covidom u svijetu.
Međutim, sve što je bitno izrečeno u dokumentu iz 2005. i dalje stoji i pozvani smo, ako stvarno želimo biti sol svijeta, ne slegnuti ramenima i reći “pa nije grijeh, nisam ja kriv, kriva je vlada što nije tražila alternativu” nego uvijek poći od toga da će svijet biti kakvog si ga sami stvorimo, pa onda kroz vlastitu savjest i vlastito djelovanje djelovati aktivno osobnom odlukom ili proaktivno postavljajući pitanje etički dostupnih cjepiva važnim faktorom za političare koji će vladi ove zemlje zapravo biti bitan kriterij.Stvarno mislim da oni ovo pitanje uopće nisu uzimali u obzir i bilo bi dobro da ova svojevrsna javna rasprava ubuduće urodi plodom da se ovakva pitanja konačno počnu postavljati kao relevantna.
Završavam citatom iz dokumenta iz 2005. na koji smo još uvijek pozvani:
“Isto tako trebaju se protiviti svim sredstvima(pisanjem, kroz različita udruženja i masovne medije) cjepivima koja još uvijek nemaju moralno prihvatljive alternative; stvarajući tako pritisak da se takva krenu proizvoditi- dakle ona koja nisu povezana s pobačenim ljudskim fetusom i istodobno zahtijevajući rigorozne zakonske kontrole farmaceutske industrije”
*Nikolina Nakić diplomirana je komparatistica književnosti i povjesničarka, majka četvero djece i česta komentatorica-kolumnistica vjerske i društvene scene u Hrvatskoj
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.