Nikola Banić i M. Koić: Hrvatska lakovjernost bez granica – na primjeru samo jednog imena, doznaje se koliko se laže

Foto: Fah

Na portalu Bitno.net je 13. studenoga 2019. godine objavljen članak pod naslovom „EKSKLUZIVNO Priča o uglednoj židovskoj obitelji koja je za vrijeme NDH svoje blago povjerila na čuvanje Kaptolu“. U članku se ukratko prepričavaju najvažnije stvari iznesene u javno dostupnom znanstvenom tekstu „OKOLNOSTI PRONALASKA ZAGUBLJENOG BLAGA RIZNICE ZAGREBAČKE KATEDRALE I ZLATA ŽIDOVSKE OBITELJI BERMAN 1968. GODINE“ čiji je autor dr. Anto Mikić. [1] Usprkos svemu dobrome i zanimljivome što se u članku može pročitati, spominje se i izvjesni Bernard Rechnitzer, suprug Melanije Berman (Rechnitzer) koji je „bio ubijen po ustašama u Jasenovcu“, a u 14. fusnoti rada se kao izvor podataka navodi ovo:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Dopis zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Šepera Komisiji za vjerska pitanja SR Hrvatske br. 81/Pr./1968, od 21. studenoga 1968., u: HDA, KOVZ, kut. 192, br. 271, 1968. g., uložen u: HDA, KOVZ, kut. 192, br. 8, 1970. g. Inače, u dopisu Šeper navodi samo prezime »Rechnitzer«, no ne i ime Židova za kojega je Melanija bila udana, i koji je ubijen u Jasenovcu. Njegovo ime, međutim, našao sam u dopisu Biroa za konzularne poslove Izvršnog vijeća SR Hrvatske Komisiji za vjerska pitanja br. 04-Pov. 30/3–1970 od 10. studenoga 1970., u: HDA, KOVZ, kut. 192, br. 8, 1970. g.. Jedini Bernard Rechnitzer na popisu žrtava Javne ustanove Spomen područja Jasenovac rođen je 1881. godine u Ptuju, u Sloveniji, a ubijen je 1941. u logoru Jasenovac. Usp. Poimenični popis žrtava KCL Jasenovac, dostupno online URL: http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7618. (zadnje posjećeno 1. ožujka 2018.).“

Školovanje bi trebalo rezultirati kritičkim razmišljanjem, a ne prepisivanjem lažne povijesti iz vremena jugokomunističke diktature. Uzimati bez rezerve podatke s mrežnog jasenovačkog popisa kojem je glavni izvor komunistički popis žrtava rata iz 1964. godine nije put koji vodi k istini. Jugokomunističke laži bile su smišljene za držanje Hrvata u pokornosti i svaki podatak iz te industrije mitova mora se kritički preispitati, a ne uzimati ga kao činjenicu.

Treba opet iznova spomenuti da je mrežni jasenovački popis Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac u mnogim svojim dijelovima masovna prevara jer je za tisuće osoba s tog popisa nedvojbeno pokazano da se radi o lažnim jasenovačkim žrtvama koje uopće nisu stradale tamo, već negdje drugdje, a na popisu su čak i oni koji su preživjeli rat. Već sama ta činjenica bi trebala nekome sugerirati da taj popis ne bi trebao imati neupitnu znanstvenu vrijednost, već se može koristiti samo kao kontrolni faktor. Na mrežnom jasenovačkom popisu se zaista navodi da je Bernard Rechnitzer rođen ocu Adolfu u Ptuju 1881. godine navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1941. godine što je kasnije pogrešno prenijela i ustanova United States Holocaust Memorial Museum (USHMM). Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine koja je dobivena od istraživača komunističkih zločina R. Leljaka (L64) Bernard Rechnitzer je ubijen u Jasenovcu, ali sredinom 1942. godine. Istovjetni podatak se može naći i u Spisku žrtava rata, srbijanskoj inačici komunističkog popisa žrtava rata izdanoj 1992. godine usred srpske i jugokomunističke agresije na Hrvatsku. U digitalnom arhivu Yad Vashema je zapis s podatcima rođaka o sudbini Bernharda Bele Rechnitzera rodom iz Ptuja. Prema podatku iz skeniranog obrasca mjesto smrti je „Jadovno (Jasenovac) 1941“. Iz navedenog se može vidjeti da se nagađa o mjestu i vremenu smrti. U prilog tome da je puno toga dvojbenog glede vremena i mjesta smrti Bernarda Rechnitzera ide i podatak s mrežne stranice Geni.com koja navodi da je Bernhard Rechnitzer rođen u Ptuju 1881. godine umro otprilike 1941. godine u njemačkom koncentracijskom logoru Bergen-Belsen, a osim toga se i jasno navodi da mu je supruga bila Melania Rechnitzer rođena Behrmann iz Zagreba. Koincidentno jedna Melanija Rechnitzer iz Zagreba se u L64 navodi kao žrtva iz logora Đakovo stradala u isto vrijeme sredinom 1942. godine kad i Bernard Rechnitzer u Jasenovcu. Ako su je komunisti diktatora Broza vodili kao ubijenu u logoru Đakovo 1942. godine, imali su opravdanje u svom stilu zašto joj nisu htjeli vratiti zlato i ostalu imovinu nakon rata.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zaključno se može reći da je nejasna ratna sudbina Bernharda Rechnitzera. Misteriji pridonosi i činjenica da se on zvao i Vlado Dov Beer. Alijasi nisu bili neuobičajeni u obitelji Rechnitzer. Primjerice, brat Mavro je prešao na islam i prozvao se Mehmed. Prema židovskom leksikonu navodno je tijekom Drugog svjetskog rata stradao u nepoznatom logoru. Na mrežnoj stranici sveučilišta u Pisi (Italija) povezano s konferencijom o materijalnim potraživanjima Židova od Njemačke kao jedan od jugoslavenskih Židova interniranih u Italiji spominje se Mehmed Rechnitzer, sin Adolfov. Iz navedenih šturih podataka može se samo saznati da nije deportiran. Prema L64 Mavro Rechnitzer (Adolfov) iz Ptuja stradao je u nepoznatom logoru sredinom 1941. godine.

Međutim, u digitalnom arhivu Yad Vashema nema podatka o njemu. Kad se uzme u obzir da se uz Bern(h)ardovu i Mavrovu (Mehmedovu) majku Elizu povezuje ime Wormuth Heuwirth ne bi trebalo odbaciti ni druge mogućnost. Primjerice, da su neki za koje se tvrdi da su umrli/ubijeni tijekom rata možda i preživjeli i nastavili živjeti pod drugim imenima. Uglavnom treba istraživati, a ne lakomisleno prepisivati komunističke izmišljotine.

Nikola Banić i M. Koić

Tekst se nastavlja ispod oglasa

[1] MIKIĆ, Anto. “OKOLNOSTI PRONALASKA ZAGUBLJENOG BLAGA RIZNICE ZAGREBAČKE KATEDRALE I ZLATA ŽIDOVSKE OBITELJI BERMAN 1968. GODINE .” Croatica Christiana periodica, vol. 43, br. 83, 2019, str. 121-142. https://hrcak.srce.hr/225265.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.