Knjigu urednika Antuna Paveškovića “Ante Starčević – Zbornik radova sa znanstvenog kolokvija u povodu 120. godišnjice smrti”, koji je održan 24. studenoga 2016. u Zagrebu, objavilo je u ediciji Male knjižnice Društvo hrvatskih književnika (DHK).
Zbornička knjiga, kako ističe priređivač, okuplja dvanaest integralnih tekstova koji su, u skraćenom obliku, bili predočeni na simpoziju o životu i djelu Ante Starčevića u organizaciji DHK u studenome 2016.
Izlagači propituju djelovanje Ante Starčevića na novi način, u skladu s recentnim istraživanjima njegove književne i političke sudbine, navodi priređivač i dodaje kako je književnik Starčević djelovao u razdoblju romantizma te u bidermajersko predrealističko vrijeme, pa ga i rese te značajke.
Ocjenjuje kako je njegovo djelo u poeziji, prozi i drami estetički neujednačeno te dodaje kako je ono neupitno s književnopovijesnoga aspekta.
Naglašava kako je u filozofsko-političkom smislu Starčević pobornik etičkog, sokratovskog stava po kojem je svrha političkoga djelovanja sreća i sloboda pojedinca i naroda.
U svom izlaganju prof. Ivo Banac smatra kako je Ante Starčević prva cjelovita ličnost u hrvatskoj politici. On je tvorac ideologije integralnoga hrvatskog nacionalizma, napominje i dodaje kako su njegove ideje bile tada potpuno u duhu vremena.
Naglašava i kako je njegova ideologija bila potpuna negacija ilirstva te dodao kako je starčevićanstvo odbacivalo habsburšku dinastiju kao hrvatsku. Isto je tako odbacivao veze s Ugarskom, a smatrao je kako hrvatski politički narod ima pravo vlasništva nad svojom zemljom, naglasio je. Za Starčevića je, dodaje, hrvatski politički narod, bez obzira na vjersku pripadnost, bio narod koji je živio na prostoru hrvatskih zemalja kako ih je definirao Vitezović.
Promicao je ideju kako u Hrvatskoj, osim hrvatskoga političkog naroda, ne može biti drugih političkih naroda, što je, kako ističe, negiralo postojanje Slovenaca i Srba. Starčevićeva ideologija najlošije je bila primljena u gornjoj Hrvatskoj, napominje i dodaje kako su njegove ideje masovno bile prihvaćene u Dalmaciji, BiH i Istri.
Samardžija: Starčevićeva sabrana djela tiskati u izvornom obliku
O Starčevićevu jeziku i stilu izlagao je profesor Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Dean Slavić, koji raščlanjuje niz govornih i retoričkih figura kojima se u uvjeravanju služio Ante Starčević.
Povjesničar Stjepan Matković ističe kako se o starčevićanstvu u doba Starčevićeve smrti vodile određene operacije da se od pravaštva izdvoji Ante Stračević.
To je, smatra, Matković, vodilo fragmentaciji pravaškoga pokreta, koji se kasnije jasno podijelio.
Po riječima povjesničara Zlatka Matijevića Svibanjska deklaracija iz 1917., premda je pitijski sročena, vodila je kasnijem jugoslavenstvu.
Naglašava kako su se tomu suprotstavljali pravaši, što ocrtava polemikama između krčkoga biskupa Antuna Mahniča koji je svom jugoslavenstvu pridavao teološku dimenziju i popa Stipe Vučetića, koji je osporavao i teološku i političku dimenziju Mahničeva jugoslavenstva.
Profesor Marko Samardžija ističe kako je Ante Starčević u svom govoru rabio ekavicu kao jedan od slobodnih hrvatskih izbora.
Smatra kako bi napokon trebalo tiskati u izvornom obliku njegova sabrana djela, a za nestručnu javnost da se ta djela prilagode sadašnjem suvremenom hrvatskom jeziku.
U knjizi “Ante Starčević – Zbornik radova sa znanstvenog kolokvija u povodu 120. godišnjice smrti” (558 str.) su objavljeni i radovi Vinka Brešića, Pave Barišića, Dubravka Jelčića, Vladimira Lončarevića, Božidara Petrača, Ivice Matičevića, Antuna Paveškovića te Cvjetka Milanje.
Ante Starčević (Veliki Žitnik, Gospić, 23. svibnja 1823. – Zagreb, 28. veljače 1896.) bio je hrvatski političar, publicist i književnik. Utemeljitelj je Stranke prava. Osim politikom, bavio se poviješću, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, poezijom, dramom, političkom satirom i prevoditeljstvom. Još za života nazvan je – kao politički vođa i glavni ideolog hrvatskog nacionalizma – Ocem Domovine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
