Treća nedjelja adventa u kršćanskoj starini zvala se nedjelja radosti po početnim riječima ulazne pjesme: Gaudete – Radujte se (u Gospodinu uvijek)! Stoga je cijeli treći tjedan došašća u liturgiji prožet pozivanjem na radost i posebno radosnim ozračjem.
To se nekad očituje i upotrebom ružičaste boje – naime, postoji običaj da, samo na ovu, treću adventsku nedjelju, nedjelju radosti, svećenik nosi ružičastu misnicu (umjesto ljubičaste koja se obično nosi kroz cijelo došašće), a posebnost ove nedjelje ponekad se naglašava i time što je jedna od četiri svijeće na adventskom vijencu – ružičasta.
Treća nedjelja došašća podsjeća nas da je radost temeljna značajka cijelog Došašća. U završnom odlomku iz prve poslanice Solunjanima Pavao piše: “Uvijek se radujte! Bez prestanka molite! U svemu zahvaljujte!” (r. 16-18).
Obred paljenja treće adventske svijeće – organizirajte ga u svom domu!
Zagrebačka nadbiskupija donosi članak o obredu paljenja treće adventske svijeće te sam tekst kojega možete izmoliti u vlastitoj obitelji – u subotu navečer ili u nedjelju:
Paljenje treće svijeće na adventskom vijencu slavi se u subotu uvečer (u vrijeme molitve Prve večernje) prije treće ili na treću nedjelju došašća, a može se uklopiti u kontekst euharistijskoga slavlja ili časoslovnu molitvu večernje. Paljenje svijeće se može slaviti i u obiteljskome ozračju, pri čemu predvoditelj blagoslova može biti netko od članova obitelji.
Četiri svijeće na adventskome vijencu dobile su i svoja imena, a mogu biti i različitih boja. Prvu se obično naziva Svijećom proroka i Svijećom nade (zelene boje); drugu Svijećom Betlehema i Svijećom spasenja (ljubičaste boje), treću svijeću Svijećom pastira i Svijećom radosti (ružičaste boje) te četvrtu Svijećom anđela i Svijećom pouzdanja (crvene boje).
Obred paljenja treće adventske svijeće preuzmite u nastavku:
Ne zaboravite se u nadolazećem tjednu radovati!
U nastavku donosimo neke poticajne misli za treću adventsku nedjelju.
Radost je mjesto iskustva Božje blizine. U svakidašnjemu vjerničkomu životu vidljiv je nedostatak osjećaja za to da se Bog susretne u radosti. Najčešće vežemo Boga uz ono što je teško, bolno i ozbiljno, a ne prepoznajemo ga ondje gdje nam srce zaigra od radosti. Max Scheler je govorio o ‘izdaji radosti’. O duhovnosti koja je neprijateljski raspoložena prema životu. Kao da je životna zadaća kršćana biti tužno lice Velikoga petka.
Treća adventska nedjelja podsjeća na važnost radosti u kršćanskom životu. Kako do radosti? Dobro se prisjetiti dva jednostavna pravila: Radost ne možemo stvoriti, ali se ona može izabrati! U prvi mah, izjava nam se čini proturječna. Međutim, ona želi reći da se može učiti radosti! Ne možemo kontrolirati sve što nam se događa u životu, ali možemo izabrati kako ćemo se postaviti prema onome što nam se događa. Ljudima se događaju slične stvari (npr. gubitak posla, bolest, smrt), ali je reakcija drukčija. Pesimist će reći: ‘Čaša je napola prazna!’ Optimist kaže: ‘Čaša je napola puna!’ O nama ovisi što ćemo vidjeti. Može se proklinjati tamu ili upaliti svjetlo!
Drugo pravilo glasi: Radost ne možemo narediti, ali se ona može probuditi! Kršćanska radost je radost koja proizlazi iz triju kršćanskih krjeposti: vjere, nade i ljubavi. Ona je plod povjerenja da je život unatoč svim poteškoćama usmjeren na dobar ishod; ona je nada koja vjeruje da iza svega vremenitoga i prolaznoga postoji vječni život u Bogu.
Drukčije kazano: Onaj tko zna zašto živi, podnijet će kako živi.
Radujmo se – Krist dolazi u ljudskom krilu Prečiste Majke!