Sakralna glazba ima zadaću dati nam osjećaj Božje slave, ljepote i svetosti te iz tog razloga ona nikada ne smije upasti u površnost i banalnost – kazao je papa Franjo sudionicima Međunarodne konferencije o sakralnoj glazbi koja se održava na temu „Glazba i Crkva: kult i kultura 50 godina nakon Musicam Sacram“. Konferenciju su organizirali Papinsko vijeće za kulturu i Zbor za katolički odgoj, javlja Vatikanski radio.
Na konferenciji se raspravljalo o odnosu crkvene glazbe i suvremene kulture kao i o estetskoj kompetenciji dušobrižnikâ, svećenikâ i redovnikâ. Papa se najprije osvrnuo na prvi dokument Drugog vatikanskog sabora – Konstituciju o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium. „Koncilski su oci jako dobro prepoznali teškoću u sudjelovanju vjernika u liturgiji, čiji jezik, riječi i znakove nisu više u potpunosti razumjeli“, kazao je Sveti Otac.
Papa Franjo je istaknuo važnost i aktualnost upute Musicam Sacram te je citirao sljedeći odlomak iz Upute: „Liturgijski čin poprima plemenitiji oblik kad se obavlja pjevanjem, kad zaređeni službenici svakog stupnja vrše svoju službu i kad u njemu sudjeluje puk (čl. 113 Uredbe). Tim se, naime, oblikom ugodnije izražava molitva, jasnije se očituje otajstvo svetog bogoslužja te njegov hijerarhijski i zajednici svojstven značaj, složnim se glasom dublje zahvaća jedinstvo srdaca, sjajem se svetih stvari duše lakše uznose k višim sferama i čitavo slavljenje ljepše iskazuje unaprijed ono bogoslužje koje se vrši u nebeskom Jeruzalemu“ (MS 5).
Papa je kazao kako se u dokumentu više puta naglašava važnost „punog, svjesnog i djelatnog“ sudjelovanja čitave zajednice vjernika te da se jasno ističe kako „istinska svečanost liturgijskog čina više ovisi od dostojnog i pobožnog obavljanja koje se obazire na cjelovitost dotičnog liturgijskog čina i koje vrši sve njegove dijelove prema njihovoj vlastitoj naravi negoli od vještijeg pjevanja i većeg sjaja ceremonije“ (MS 11).
Crkva ima dvostruku zadaću – istaknuo je papa Franjo. S jedne strane, ona treba očuvati i vrjednovati bogato i raznovrsno nasljeđe, izbjegavajući pritom nostalgičnu ili „arheološku“ viziju. S druge pak strane, riječ je o tome da se sakralnu glazbu i liturgijsko pjevanje potpuno inkulturira u suvremeni umjetnički i glazbeni jezik. Važno je Božju riječ prevesti u pjevanje, zvukove i harmoniju kako bi dirnula srcâ naših suvremenika, stvarajući također odgovarajuće raspoloženje, koje priprema za vjeru i pobuđuje potpuno sudjelovanje u otajstvu koje se slavi.
Sveti je Otac napomenuo kako je susret s modernošću i uvođenje govornog jezika u liturgiju uzrokovalo određene probleme. Dodao je da ponekad prevladavaju osrednjost, površnost i banalnost, nauštrb ljepote i intenzivnosti liturgijskog slavlja. Papa je istaknuo nužnost obnove sakralne glazbe i liturgijskog pjevanja, prvenstveno kad je riječ o kvaliteti. Potaknuo je glazbenike, zboraše, skladatelje i druge protagoniste iz područja liturgijske glazbe da iz vida ne izgube cilj, a taj je pomoći narodu Božjem da sudjeluje u bogoslužju i da ga doživi sa svim fizičkim i duhovnim osjetima.
Kako bismo to ostvarili – zaključio je papa Franjo – trebamo promicati odgovarajuću glazbenu izobrazbu, također kod onih koji se pripremaju za svećeništvo – u dijalogu sa suvremenim glazbenim trendovima, sa zahtjevima različitih kulturnih područja i u ekumenskom duhu.
