Ova godina značajna je za humanitarnu organizaciju Marijini obroci. Početkom listopada svečano je obilježeno punih 25 godina od kada je 1992. Magnus MacFarlane-Barrow, osnivač i izvršni direktor Marijinih obroka posjetio ratom pogođenu Bosnu i Hercegovinu, između ostalog i Međugorje što je bio početak priče o razvoju organizacije Marijini obroci. Povodom te obljetnice, Hrvatska pošta Mostar izdala je prigodnu poštansku marku „25 godina Međunarodne humanitarne organizacije Marijini obroci“.
“Prve reakcije su bile vrlo pozitivne. Ljudima se sviđa marka, a sviđa im se i to što je u obilježavanju ove obljetnice odlučila sudjelovati Hrvatska pošta Mostar čije je središte u Mostaru, Međugorje je blizu, a Marijini obroci su plod Međugorja.”, rekla je Željka Šaravanja, voditeljica Odjela filatelije HP Mostar u razgovoru za Narod.hr.
Željka Šaravanja je ispričala kako događanja u Hercegovini od prije 100 godina imaju sličnosti s pričom o Marijinim obrocima.
Fra Didak Buntić, franjevac koji je u to vrijeme živio za svoj narod bio je u stalnoj potrazi za time kako da ljudi prežive. U godinama nakon Prvog svjetskog rata nije tko imao obrađivati zemlju jer se puno mladih muškaraca nije vratilo iz rata, tako da su ostali samo starci, žene i djeca na zemlji. Skoro pola godine nije pala kap kiše u Hercegovini, država je premalo davala da bi preživjeli i vladala je strašna glad. Prema neslužbenim informacijama 17 000 djece je otišlo na prehranu u Slavoniju. To je bila ideja fra Didaka Buntića koji je sa svojim prijateljima iz Hrvatske tu djecu vlakovima prevezao da ne umru od gladi. Na taj način su spašeni. Da prežive jeli su kuhani kozlac, kruh se pravio od kore drveta tako da se s drveća skidala zelena kora, zatim se strugao bijeli sloj kore i sušio da bi se pravio kruh. Znao je da bez obrazovanja njegov narod neće preživjeti. Putovao je po svijetu, donosio u Hercegovinu primjerke voća i kalemio voćke dok su ga ljudi s nevjericom gledali. Na poticaj fra Didaka u selima su organizirane seoske škole. Rijetko pismeni ljudi su u svojim selima učili i odrasle i djecu čitati i pisati. Najmlađi učitelji su bili dvanaestogodišnjaci.
“Danas je toliko djece koja umiru od gladi i nemaju mogućnost za obrazovanjem, a upravo je obrazovanje put za bolje sutra”, objašnjava Šaravanja koja napominje kako je prošlo 100 godina i ništa se nije promijenilo.
“Marijini obroci kao humanitarna organizacija u Hercegovini nisu toliko poznati kao što je to primjerice Caritas. Ljudima je potrebno reći nešto više o samoj organizaciji jer se događa da sve takve organizacije ‘trpaju’ u isti koš i uvijek postoji neka opreznost je li donacija otišla tamo gdje treba”, kaže Šaravanja te napominje kako kod Marijinih obroka 7 posto ide za administraciju, a sve ostalo ide u svrhu za koju je namijenjeno. Odlično joj je što se kod Marijinih obroka lokalna zajednica uključuje u pomaganje i ljudi volontiraju.
“Lijepo je kad možemo nešto pozitivno promovirati jer smo možda zaglušeni s puno informacija zbog kojih upravo ovakve ne dođu do ljudi. Poštanska marka je možda kanal kojim će se informacija o Marijinim obrocima proširiti do više ljudi. Iznos od 30 KM je mali iznos nama ovdje, ali to je cijena kojom se može prehraniti i obrazovati jedno dijete u godinu dana u mjestima gdje djeluju Marijini obroci.”, rekla je Željka Šaravanja.
Hrvatska pošta Mostar izdaje marke svake godine prema svojem planu i programu gdje pokušavaju obilježiti razne obljetnice, a ova im je, kako je napomenula Šaravanja, bila jako zanimljiva. Poticaj za izdavanje marke stigao je od organizacije Marijini obroci. Taj prijedlog je predložen pošti u Mostaru i oni su prihvatili. Marka je išla u istu proceduru kao i sve druge marke, a to je da Uprava Društva Hrvatske pošte Mostar mora odobriti izdavanje marke. Potrebno je bilo dobiti i odobrenje od državne Agencije za poštanski promet. Iz organizacije Marijinih obroka, središnjice u Škotskoj dostavili su likovno rješenje, čiji je autor David Swift. Riješenje se pošti jako svidjelo i marku su objavili. Tako jedno izdanje poštanskih maraka zapravo sadrži poštansku marku, ‘omotnicu prvoga dana’ i ‘žig prvoga dana’.
Vrijednost marke određuje se prema poštanskim potrebama za određena izdanja i tiska se količina koja je u poštanskom prometu potrebna, što znači da je ta marka u upotrebi. Namijenjena je za unutarnji promet u BiH, za preporučene pošiljke do 1000 grama. Marka je zanimljiva i filatelistima.
Sve marke kao što su marka Marijinih obroka i marka posvećena spašavanju gladne hercegovačke djece mogu se vidjeti na www.post.ba.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
