Knjiga “Zlatko Vince, Vatroslav Kalenić, Vladimir Anić – Rasprave i članci” koju je pripremio jezikoslovac Ivo Pranjković približava javnosti tu trojicu hrvatskih jezikoslovaca koji su obilježili drugu polovicu prošloga stoljeća, rečeno je u ponedjeljak na predstavljanju te knjige u knjižnici Matice hrvatske.
Riječ je o 138. naslovu edicije “Stoljeća hrvatske književnosti” u kojoj je uvodne studije s ljetopisima i izabranim bibliografijama autorâ napisao Ivo Pranjković koji je, ocijenio je urednik te edicije akademik Tonko Marović, uložio puno truda i emaptije u ovu knjigu.
Pisati o hrvatskome jeziku uvijek je bio veliki problem
Urednik knjige akademik Josip Bratulić podsjetio je da su, kada je pokrenuta edicija “Pet stoljeća hrvatske književnosti”, na prvome mjestu bili književnost i književni tekstovi, dok je filologija bila negdje na rubu. To je, smatra, bilo potpuno jasno jer je bilo lakše izdavati neutralne tekstove bez filoloških ‘oštrica’ iako je, napomenuo je, značenje filologije ljubav prema riječi, a riječ je stvorila svijet.
Dodao je kako je bilo puno lakše pisati o francuskome i starofrancuskome ili talijanskome i starotalijanskome i o svim drugim jezicima, ali pisati o hrvatskome jeziku, ustvrdio je Bratulić, uvijek je bio veliki problem.
“Problem naše filologije bio je već na početku označen time da je govor o hrvatskome jeziku secesionistički, a sadašnja edicija ‘Stoljeća hrvatske književnosti’ nastoji nekako odraditi i taj posao na način koji je za nas najbolji i najpriličniji”, ocijenio je Bratulić. Dodao je kako “danas znamo da hrvatski jezik postoji otkad postoje i Hrvati, a od ranoga ćirilometodskog razdoblja pa do Bašćanske ploče i drugih fragmenata imamo cjelinu hrvatskoga jezika kao samostalnoga jezika”.
Akademik Bratulić spomenuo je, među ostalim, knjigu “Putovima hrvatskoga književnog jezika” kojoj je autor Zlatko Vince a koja je u nekom smislu, kako je rekao “spomen i suvenir hrvatske jezične povijesti”. Rekao je kako je gotovo zaboravljena istina da smo “po jeziku sve što jesmo”, ali to je istina i u jeziku prepoznajemo sve što vidimo, njime to imenujemo i prihvaćamo kao svoje i po njemu postajemo.
Upravo zbog toga su vrlo važna ova trojica autora jer su se, ustvrdio je Bratulić, kada su radili na velikim stvarima ili na najjednostavnijem ‘popravljanju’ jezika, držali načela da je izreći istinu kao prepoznati i otkrivati svijet, a svi objavljeni tekstovi su takvi i to je njihova odlika koja je sada skupljena u knjigu.
Izvrsno napisani portreti trojice jezikoslovaca; sažeta i vrijedna sinteza
Jezikoslavac i profesor na Sveučilištu u Zadru Josip Lisac ocijenio je kako knjiga donosi izvrsno napisane portrete Zlatka Vincea, Vatroslava Kalenića i Vladimira Anića te je sažeta, vrijedna i zanimljiva sinteza njihovih radova.
Profesor Lisac podsjetio je i na neke elemente života koji na neki način povezuju svu trojicu jezikoslovaca, jedan od njih je da su naraštajno vrlo bliski, a i sva trojica umrli su razmjerno rano, ali uspkros tomu ostavili su zamjetan trag u hrvatskoj lingvistici.
Spomenuo je i kako je Vince svoju djelatnost usmjerio na vanjsku kulturno-političku povijest hrvatskoga jezika te ocijenio da je bio izvanredno marljiv i zaslužan za hrvatski jezik, a i s velikom pomnjom pratio je sve što se ticalo hrvatskih lingvista.
Lisac smatra kako je priređivač dobro odabrao tekstove Vatroslava Kalenića posebice zato što nam je Kalenićev rad bio manje poznat jer je on cijeli svoj radni vijek do prerane smrti proveo u Ljubljani. Vjeruje kako ne ne bi bilo loše i da se integralno objavi Kalenićeva doktorska disertacija o Augustu Šenoi.
Kada je pak riječ o Vladimiru Aniću, Lisac je podsjetio kako je njegov otac zbog sudjelovanja na komemoraciji za Stjepana Radića bio premješten iz Šibenika u Užice gdje je Vladimir Anić i rođen. Vjeruje kako je ta činjenica utjecala je na Anića da je u lingvistici, iako je imao izrazit hrvatski osjećaj, bio oprezan.
Osvrnuo se i na Anićev “Veliki rječnik hrvatskoga jezika”, posjetio kako je njegova prva inačica iz 1991. doživjela mnoge kritike, ali da je, nakon popravka, uz “Rječnik hrvatskoga jezika” Leskikografskoga zavoda Miroslava Krleže, to solidan rječnik hrvatskoga jezika.
Priređivač Ivo Pranjković govorio je i o svom odnosu prema autorima koje je uvrstio u knjigu. Rekao je kako je poznavao svu trojicu, ali je naviše surađivao s profesorom Vinceom s kojim je godinama dijelio sobu na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.
Osim znanstvenih i usko stručnih radova posvećenih proučavanju hrvatske književnosti i hrvatskoga jezika bilo u pojedinim razdobljima bilo u djelima pojedinih književnika, ovaj svezak jezikoslovnih i kroatističkih rasprava istaknutih hrvatskih jezikoslovaca Zlatka Vincea, Vatroslava Kalenića i Vladimira Anića donosi i popularno pisane članke o pojedinim hrvatskim jezikoslovcima, jezičnom savjetništvu i jezičnoj kulturi, istaknuo je Ivo Pranjković.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
