“Naš je cilj spasiti oko milijun beba u središnjoj i istočnoj Europi od abortusa. U tome dijelu Europe koji je bio pod komunističkim utjecajem stopa pobačaja je još jako velika. S druge strane, imamo dojam da su ljudi ovdje još uvijek otvoreni svemu što Crkva govori. Ljudi ovdje su u jačem kontaktu sa svojim dušama. Zato mislimo da će novo pokretanje rasprave o abortusu imati bolji učinak nego u drugim dijelovima svijeta”, otkrili su redatelji hit filma Neplanirano Chuck Konzelman i Cary Solomon.
Chuck Conzelman i Cary Solomon su redateljsko/scenaristički duo koji stoji iza filma koji od američke premijere ne prestaje izazivati burne reakcije gdje god da ga prikazuju. Film je ekranizacija istoimene knjige koja priča priču o Abby Johnson, nekadašnjoj direktorici jedne od klinika Planned Parenthooda koja nakon što na ultrazvuku vidi dijete tijekom abortusa metodom sukcije shvaća u kakvom zlu sudjeluje. Abby je danas jedna od vodećih figura pro-life pokreta u SAD-u, a film snimljen prema njezinu životu postao je vjerojatno jedan od najvažnijih događaja unutar toga pokreta u zadnjih nekoliko godina. I to unatoč tome što je proabrortivni establishment pokušao učiniti apsolutno sve da ga u tome spriječi.
Redatelji su nazočili zagrebačkoj premijeri filma u organizaciji udruge U ime obitelji, a za bitno.net otkrili su više o problemima s kojima su se susretali i cenzuri.
“I kada se pretvaraju da nas ignoriraju, zapravo se bore protiv nas. Nismo mogli kupiti reklamni prostor na većini kablovskih televizija. Društvene mreže bile su protiv nas, Google nam je kategorizirao film kao propagandu na prvi vikend našeg prikazivanja, Twitter nam je ukinuo naš profil, također na prvi vikend prikazivanja. Činili su sve što su mogli da nam otežaju situaciju. Cijela situacija s tom represijom bila je toliko jaka da smo naposlijetku svjedočili pred Senatskim odborom za pravosuđe o tome kako velike tehnološke tvrke diskriminiraju konzervativne opcije.
Cary: Bili smo i u Bijeloj kući gdje smo nazočili summitu o tome kako Facebook, Twitter i Google diskriminiraju konzervativce i njihove ideje. Ali, film je naposlijetku došao do publike, no u svakoj državi gdje smo ga prikazivali prolazili smo kroz isti scenarij. U Kanadi smo prošli kroz veliku borbu. U jednom trenutku je krenula kampanja kojom su ljudi tražili prikazivanje našeg filma u kinima i prijetili bojkotom ako se to ne dogodi. Uprave kinematografa su se uplašile, jer nisu mogli priuštiti da ljudi bojkotiraju njihove projekcije i pristale su prikazati „Neplanirano“. Kina su bila prepuna imali smo sjajnu posjećenost, ali su ga unatoč tome prestali prikazivati već nakon tjedan dana.”
Kako se boriti protiv toga?
Cary: Sve započinje molitvom Bogu i molitvom za zagovor Marije, svetaca i anđela. Znamo da je Bog pravedan i da je njegova volja da se ovakav film pokaže. Kada je Bog uz tebe, borba se ne odvija uvijek onako kako ti to želiš, ali konačna pobjeda je sigurna. Gdje god smo išli s ovim filmom, dočekala nas je borba, ali Bog je uvijek intervenirao. Ali, protiv nas su bile sve moguće fanatične ljevičarske udruge, sve vlade, svi divovi tehnološkog svijeta poput Googlea ili Twittera.
Chuck: Znamo da u SAD-u većina filmskih studija ima lijevo-liberalnu agendu, ali kinematografi ne. U Europi, kinematografi su ti koji brane tu ljevičarsku agendu. Zanimljivo, u Poljskoj je tjedan dana prije predviđene premijere izgledalo kako nitko ne želi prikazivati film. Ali, odjednom se sve promijenilo u jako kratkom razdoblju.
Ali, to je situacija na koju nailazimo svugdje. Prvo mediji ignoriraju film, kina ga ne žele. Potom, u zadnjem trenutku, nekoliko kinematografa ipak odluči prikazati ga, a potom još više njih. I onda mediji kreću u borbu protiv filma.
Ono što je ironično jest da su lijevi mediji bili naš najbolji saveznik u reklamiranju filma. U državama gdje nismo imali dovoljno novca za jak marketing, njihovi tekstovi protiv nas bili su najbolja reklama. U Kanadi, primjerice, šefica ureda premijera Justina Trudeaua čitavih je tjedan dana na Twitteru pljuvala po filmu, pisala kako su za njegovo prikazivanje u Kanadi krivi konzervativci i tome slično. Imao sam želju poslati joj buket ruža. Nije bilo načina da kupimo toliki publicitet, nismo imali novca za to. Mainstream mediji su neprestano ponavljali naše glavne teze o abortusu iz filma.
To su činili u negativnom kontekstu, naravno, ali i na taj način su nehotice podizali svijest o abortusu. Slično je bilo u Irskoj. Tamo smo tjedan dana prije premijere trebali igrati samo u dva ili tri kina. I onda je jedan od najvećih kinematografa odlučio ipak prikazati film u nekoliko kina. Potom je to odlučila i njihova konkurencija.
Cary: Svugdje biva isto. Strah, otpor, maniplulacije, laži… I mi se jednostavno borimo, a Bog otvara vrata.
Tko su ljudi kojima smeta Neplanirano?
Cary: Treba krenuti od duhovne dimenzije. Sotona voli ubijati djecu jer zna koliko ih Bog voli. Što je bila prva stvar koju je sotona učino nakon Isusova rođenja? Pobio nevinu djecu. Sotona manipulira cijelim svijetom. Svi argumenti protiv ovoga filma svugdje su jednaki: u Poljskoj, u Hrvatskoj, u Japanu, u Brazilu….Tako je jer sotona koristi ove ljude i manipulira s njima. Također, u igri su milijuni dolara.
Chuck: U SAD-u je industrija abortusa privatizirana, tamo djeluju klinike kojima je to prva i glavna djelatnost. Riječ je, dakle, o industriji. A najveća tvrtka koja zarađuje od abortusa jest Planned Parenthood koja djeluje i pod drugim imenima u drugim državama. PP svake godine dobiva 1,5 milijuna dolara dnevno od američke vlade, i riječ je o velikim novcima koji ih povezuju s političkim strukturama. A oni najmanje 10 posto toga novca koriste kako bi lobirali na izborima za Kongres i Bijelu kuću. Podržavaju one koji podržavaju njihovu agendu i uništavaju one koji im se suprotstavljaju. U SAD-u je opasno biti pro-life političar. Stvorili su takvu situaciju.
Cary: Veliki stroj za proizvodnju novaca. Nadalje, ono što je temelj za ljevičarsku ideologiju, za komunizam, za uništavanje obitelji jest – abortus. Uništavanje obitelji znači smanjenje broja stanovnika. Jedna od glavnih postavki lijevo-liberalne ideologije jest kontrola populacije. Zato u Africi i Južnoj Americi promoviraju abortus, steriliziraju ljude. Opsjednuti su smrću, jer je sotona opsjednut smrću. I te agende su inkoroporirane u taj stroj za proizvodnju novaca.
Chuck: Hollywood je zadužen za promidžbu toga stroja za proizvodnju novaca. Planned Parenthood ima osobu koja zastupa interese te organizacije u filmskoj industriji. Njezino je ime Caren Spruch, funkcija koju ima u PP je povezana je s industrijom zabave i njezin je posao lobirati među direktorima, glumcima, agencijama da proabortivna agenda bude zastupljena u njihovim filmovima. Nešto potpuno identično ministarstvu propagande koje su imali nacisti.
Cary: Ideološka homogenost Hollywooda dolazi i od toga što su glumci jedna specifična vrsta umjetnika. Glumci ne žive u stvarnom životu, nego u svojim ulogama. Ljudi im se dive i vole ih i oni imaju potrebu da tako i ostane. Ljevica se hrani na toj njihovoj potrebi i pere im mozak sa svojom ideologijom. Umjetnici postaju manipulirani, govore stvari poput „abortus je dobar“ i slično, a da pri tome uopće nisu svjesni što govore. Ta vrsta pogrešnog morala dominira u Hollywoodu, a ako odlučiš ići protiv njega bivaš kažnjen. Mi smo u Hollywoodu kažnjeni, oni nikada neće raditi s nama.
Kažnjavaju nas jer mi vrijeđamo njihove bogove, a to su novac i smrt. Ljudi ne shvaćaju, ali ovo je doista borba dobra i zla. A ne shvaćaju jer sotona ima svoju strategiju. Ta strategija jest da se pravi razlozi uvijek prikriju „plemenitim“ razlozima. Ženska prava, sloboda; to uvijek zvuči dobro i lako je prodati ljudima. Ali, oni su u krivu.
O pobačaju
Malo njih je spremno slušati. Ono što sam primijetio kod ljevice jest da nastupaju poput nacista. Jako su jedinstveni, ne raspravljaju među sobom, samo nastavljaju marširati prema naprijed. Mi na desnici smo drugačiji, nismo takvi. Ljevica uzima politiku, religiju i biznis i onda napravi svoju ideologiju od toga. Na desnici je to odvojeno.
Primjerice, George Soros plaća milijune dolara organizacijama u Srbiji, BiH, zapadnoj Europi, Africi kako bi kontrolirao populaciju i ostvarivao svoje agende. Gdje je naš Soros? Dopuštamo ljevici da uništava svijet.
Mislim da je naš uspjeh jest da smo snimili i prikazali ovaj film.
Chuck: Puno onih koji su bili „neodlučni“ postali su pro-life. Oni koji su bili pro-life postali su aktivniji u tome nakon filma. Nakon premijere u Kanadi dobio sam pismo od jedne Kanađanke. Opisala mi je kako je, nakon što je pogledala film, odvela svoje djevojčice da vide kliniku za pobačaje. Ispred klinike objasnila im je kakvo je to mjesto i rekla im da je sasvim u redu ako nikada ne dođu tamo. Da je sasvim okej vjerovati da je začeto dijete čovjek i da ga ne smijemo pobaciti. Spominjem tu priču jer ona pokazuje koliko je naše društvo iskvareno kada majka mora djecu podučavati na takav način. Ona je bila jedna od tisuću i tisuću žena koje su uvijek bile pro-life, ali nikada nisu napravile nešto povodom toga. Film ju je potaknuo da nešto napravi.
Nadalje, mislim da film pomaže ženama koje pate od postabortivnog sindroma pomoći naći izlječenje. I potaknuti ih da pomognu mladim ženama koje razmišljaju o pobačaju da donesu pravu odluku.
Cary: Mislim da je film na stanoviti način ponovno ojačao moralnu istinu o abortusu. Ljudi više ne razmišljaju u kategorijama dobra i zla, a ovaj je film uspostavio opet moralne odrednice. Žene koje rade pobačaje nisu svjesne koliko zlo čine, a ovaj im film govori: Ne, to je pogrešno.
Intervju u cijelosti pročitajte na bitno.net.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
