Sestre i braća koji su osjetili poziv za redovništvom često navode kako je taj poziv vrlo individualan, ali zahvalni su za svu podršku koju im pruža njihova biološka obitelj, a imati sestru ili brata koji razumiju što znači živjeti i služiti drugima od velike je pomoći.
Iako su njihovi roditelji odlučili odgajati ih u katoličkoj vjeri i podržavaju ih u izboru zvanja, mnoge biološke sestre i braća biskupije Fort Wayne – South Bend u SAD-u koji su se odlučili na redovnički život navode kako nikada nisu osjećali pritisak pri izboru zvanja, ali im je obiteljska podrška bila od iznimne važnosti. Tako su i sjemeništarac David Langford i sestra Lucia Marie osjetili što za redovnički život znači podrška obitelji, piše Crux Now, a prenosi hkm.hr.
Nedjelja u domu u kojem su oboje odrasli bila je posvećena obitelji. Otac im je često čitao romane ili priče, igrali su zajedničke igre te molili deseticu krunice. Na misu su odlazili tri puta tjedno, a navečer bi po pola sata čitali Sveto Pismo.
Oboje su poziv osjetili u ranoj dobi. S. Lucia Marie je svoju želju o tome da postane časna počela izražavati već u dobi od 10 godina. Posjetila je redovnice dominikanke u New Jerseyu gdje su je savjetovali da prvo završi fakultet te je tijekom studija ostala u kontaktu s redovničkom zajednicom što joj je pomoglo u pitanjima, sumnjama i potvrdama vezanima uz vlastiti poziv.
Iako je odluka za stupanjem u red sama po sebi vrlo snažna te pomoć redovničke zajednice uvijek duhovno usmjerava, David je napomenuo kako je objema podrška obitelji dodatno olakšala prijelaz u redovnički život:
“Bog poziva koga želi, ali lakše je odgovoriti kada vam je obitelj podrška.”
