Umrla je trećega dana poslije zadnjega razgovora s bratom, velikanom duha i reformatorom europske kulture svetim Benediktom 547. godine. Benedikt ju je časno pokapao u bazilici svetoga Ivana Krstitelja na Monte Cassinu. Četrdeset dana kasnije iza svoje sestre umre i Benedikt, pa su subraća njegovo tijelo položili u novu raku, što su je iskopali uz grob svete Skolastike.
Tako su i poslije smrti brat i sestra ostali zajedno.
O svetoj Skolastici, prvoj i najslavnijoj benediktinki, sveti Grgur Veliki, papa (604), pišući u drugoj knjizi svojih Razgovora (Libri dialogorum) o svetom Benediktu, u 33. i 34. poglavlju ovo sažeto kaže o toj njegovoj jedinoj sestri:
“Skolastika, sestra blaženog Benedikta, bila je već od djetinjstva posvećena Gospodinu. Ona je obično jedanput godišnje posjećivala brata, a on bi s brda Casina silazio k njoj izvan klauzure na samostanskom imanju. Tako je došla i posljednji put. Benedikt je u pratnji svojih učenika došao k njoj, pa su cijeli dan proveli zajedno u svetom razgovoru i navečer zajedno večerali. Budući je bio pao mrak, Skolastika zamoli brata: „Molim te, ne ostavljaj me noćas, već razgovarajmo o radostima nebeskog života sve do jutra.” Ali, strogi brat odgovori: „Što ti je sestro? Ja ne smijem ostati izvan samostana.” A bila je vedra noć. Tada Skolastika sklopi ruke i vruće se pomoli Bogu. Najedanput stade grmjeti i sijevati i navali takav pljusak da ni Benedikt ni pratitelji nisu mogli ni makac. Tada svetac ukori sestru: „Bog ti prostio, što si mi to učinila?” Ona odgovori: „Molila sam tebe, pa nisi htio ni čuti. Onda sam zamolila Boga, pa me je uslišao. A sada hajde, ako možeš!” Budući da je stalno lijevalo, Benedikt je bio prisiljen ostati, pa je cijelu noć proveo u svetom razgovoru sa sestrom. Tri dana poslije Benedikt iz svoje ćelije ugleda dušu svoje sestre, kako u obliku golubice leti prema nebeskim visinama. Pošalje braću nek donesu tijelo njezino i položi ga u grob, što ga je na Monte Cassinu bio sebi pripravio.”
To je sve što iz kršćanske starine imamo zapisano o svetoj Skolastici, a i to je zapisano pedesetak godina nakon njezine smrti.
Drevna predaja i kasniji pisci o njoj dalje kažu: Skolastika je bila sestra, bliznakinja svetoga Benedikta, rođeni su istog dana 480. godine u gradu Nursiji (Norcia). Odatle njihova velika povezanost od rođenja do smrti. Skolastika je u stopu slijedila svoga velikog brata na njegovu životnom putu od Subiaca do Monte Cassina. Ona je zajedno s bratom nedaleko njegova samostana osnovala svoj ženski samostan, kome je dala isto Pravilo, što ga je brat sastavio za svoj red. Umrla je trećega dana poslije zadnjega razgovora s bratom 10. veljače 547. Benedikt ju je časno pokapao u bazilici svetoga Ivana Krstitelja na Monte Cassino. Četrdeset dana kasnije, 21. ožujka umre i Benedikt, pa su braća njegovo tijelo položili u novu raku, što su je iskopali uz grob svete Skolastike. Tako su i poslije smrti ostali zajedno.
U drugom svjetskom ratu 1944. samostan Monte Casinno bio je porušen do temelja, ali opet obnovljen u istom stilu. Grob brata i sestre ostao je netaknut. Kad su 1950. prigodom arheoloških istraživanja ispod velikog oltara otvorili grob, arheolozi su našli dva kostura, muški visok 1,72 m, a ženski 1,59 m. Kosti brata i sestre bile su izložene punih pet godina i 1. prosinca 1955. opet položene u tradicionalni grob ispod velikog oltara u bazilici Monte Cassina.
Sveti Grgur u spomenutom napisu kaže, kako je Skolastika one večeri bila zauzetija od brata Benedikta, jer je prema svetom Ivanu Evanđelisti Bog je ljubav,(1Iv 4,16) više mogla, pošto je više ljubila. Tu najvišu, prvu i zadnju krepost, kojem se odlikovala svetica, naglašava i današnja zborna molitva: Gospodine, danas na spomendan svete Skolastike djevice, daj da se u nju ugledamo, tebi čistom ljubavlju služimo te i mi postignemo sreću tvoje ljubavi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
