Radi se o vrlo staroj crkvi iz predromaničkog razdoblja na zapadnom području od Kaštela prema Trogiru: sveti Nofar ili sveti Onofrije. Iz opisa nekog Pafnucija saznajemo kako je Onofrije živio u egipatskoj pustinji gol sa pojasom od lišća i tijekom 60 godina nije vidio živa čovjeka. Opis Onofrijeva života dragocjeni je izvor za poznavanje pustinjačkog života u Egiptu u prvim stoljećima kršćanstva. Njena starina, kao i rijetkost čašćenja ovog istočnjačkog sveca u zapadnom kršćanstvu, čini ovu crkvu jedinstvenom.
Crkva Sv. Nofra nalazi se na nevelikom vrhu brda Veliki Bijač (208 m n.v.), vjerojatno na mjestu negdašnje gradine i osmatračnice i točno iznad piste današnje zračne luke Split.
Vjerojatno se radi o zavjetnoj crkvi ili crkvi koju su koristili stanovnici naselja do kojega je vodio inače zaštićeni stari Javorski put. Latinski natpis ugrađen iznad ulaza govori o temeljitoj obnovi crkve 1475., a to znači da je izgrađena znatno prije. Na veliku starost prvotne crkve upućuje i svetac kojemu je crkva posvećena – Sv. Nofar, odnosno Sv. Onofrije.
Sv. Nofar, odnosno Sv. Onofrije
Taj se svetac, isposnik i pustinjak iz 4. st. slavi i u zapadnoj, ali znatno više u istočnoj crkvi, dok je u nas, posebno u Dalmaciji, vrlo rijedak. Nešto se češće sreće u Istri, a to je vjerojatno posljedica snažnoga i ranoga bizantskog utjecaja iz sjedišta egzerhata u Ravenni u ranom srednjem vijeku. Ime tog sveca je grčko, a potječe od egipatskog izraza koji otprilike znači „onaj koji je stalno dobar”. Živio je u pustinji Gornjeg Egipta te se drži za jednog od pustinjskih otaca.
Sv. Onofrije je proveo u pustinji, prema predaji, više od pedeset godina života, imao je potpuno bijelu kosu i bradu koja mu je sezala do poda, a kako je živio bez odjeće nosio je pojas od lišća. Hranio se samo rijetkim pustinjskim biljem i datuljama palme koja je izrasla pokraj njegove ćelije.
Crkva je nedavno temeljito obnovljena, a uređen je i okolni prostor te postavljen oveći kameni križ. Riječ je o manjoj jednobrodnoj crkvi s bačvastim svodom i polukružnom apsidom, ali je oltar ukrašen raznobojnim mramorom iz razdoblja baroka. Nesumnjivo se radi o vrlo staroj crkvici, koja je poslije u više navrata temeljito preuređena, a možda i iznova izgrađena. Čini se da je crkva poslije bila posvećena i Sv. Ivanu Evanđelisti.
