Krajem 16. st., točnije 1596. na današnji dan u japanskom gradu Nagasakiju život za vjeru i Krista položili su Japanac sveti Pavao Miki i njegovih 26 prijatelja.
Rođen u bogatoj japanskoj obitelji, Pavao Miki odgojen je kod isusovaca te je i sam, sa osamnaest godina, ušao u družbu Isusovu. Nasljednik je prvog velikog misionara Indije i Japana, čudotvorca, svetog Franje Ksaverskog.
Zahvaljujući njemu, mnoštvo duša iz svih slojeva japanskog društva prigrlilo je katoličku vjeru. Bio je izuzetno vješt u dijalogu s nekršćanima. Svoj život je posvetio nasljedovanju Krista raspetoga i službi navještanja evanđelja.
Jedan od tadašnjih japanskih vlastodržaca, Toyotomi Hideyoshi, u strahu pred utjecajem stranaca i širenja kršćanstva, počeo je 1587. žestoko progoniti misionare i japanske katolike. Pavao Miki zatvoren je u prosincu 1596. On i njegova braća po vjeri morali su pješačiti oko 1000 kilometara od Kyota do Nagasakija. Putem su ih zlostavljali, vrijeđali i psovali, a oni su slavili Svevišnjeg, molili i pjevali „Tebe Bože hvalimo“.
Kad su stigli u Nagasaki, japanski grad s najvećim brojem katolika, Miki je 5. veljače 1597. razapet na križ.
Pribijen na križu, kao i njegov božanski Učitelj, Pavao Miki je progovorio: „Kad sam već došao do ovog trenutka, držim da među vama nema toga koji bi vjerovao da ću sad prešutjeti istinu. Izjavljujem vam da nema nijednog puta k spasenju do onoga što ga imaju kršćani. Taj me put uči da oprostim neprijateljima i svima koji me uvrijediše. Zato rado opraštam kralju i svim začetnicima moje smrti i molim ih da se dadu uvesti u kršćanski krst.”
