Iako danas nepoznat široj hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj javnosti, fra Didak Buntić bio je jedna od najznačajnijih javnih osobnosti u Hrvatskoj i BiH u godinama raspada austrougarske i formiranja južnoslavenske monarhije.
I po obrazovanju i po javnim dužnostima koje je obnašao, Didak Buntić bio je mnogo toga – i pripadnik Crkve, kao franjevac i teolog, ali i intelektualac koji je, kao diplomirani filozof, profesor latinskog i grčkog jezika te kasniji ravnatelj širokobriješke gimnazije, imao duboko utemeljenje u svjetovnom životu svojeg naroda, pa je djelovao i kao političar i pisac te naspoljetku, ono čime je i ostavio najdublji pečat u narodnom sjećanju – socijalni djelatnik koji je pokrenuo različite gospodarske i humanitarne incijative.
Njegovim zalaganjem je, u doba velike gladi ratne 1917. godine, u Slavoniju, Baranju, Srijem i sjevernu Hrvatsku smješteno 17 000 djece iz glađu pogođenih krajeva, kao što su Bosna i Hercegovina, ali i Dalmacija, Istra, Kvarner te Hrvatsko i Slovensko primorje.
> (FOTO) Obilježena 100. obljetnica spašavanja djece od gladi 1917. godine
Unatoč ogromnim zaslugama u spašavanju tisuća dječjih života, ovaj je poduhvat dugo ostao u sjeni događanja iz 2. svjetskog rata, da bi se kasnije, kako ističu organizatori Svečane akademije o 100. obljetnici spašavanja djece, prešućivala važna komponenta cijelog podviga:
“Nije se spominjalo ono što je bilo bitno za cijelu ovu akciju, a to je da su se spašavala djeca bez obzira na vjeroispovijest i nacionalnost. Hrvatski narod u sjevernoj i istočnoj Hrvatskoj otvorio je vrata svojih domova ne samo Hrvatima nego i djeci srpske nacionalnosti i muslimanske vjeroispovijesti. Kakva je šteta što ta suradnja, pomirenje u nevolji, nije iskorišteno u desetljeću pred Drugi svjetski rat za jačanje povjerenja i suradnje. Zato je ova obljetnica prigoda da otrgnemo zaboravu djelo vrhunske plemenitosti”, poručuju organizatori, a prenosi Večernji list.
Fra Didak Buntić poduzeo je još čitav niz hvalevrijednih prosvjetiteljskih inicijativa kojima su unaprijeđeni mnogi segmenti pučkoga života, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Hrvatskoj. Od 1910. godine nadalje u Bosni je i Hercegovini pokrenuo tečajeve opismenjivanja stanovništva, u kojima je pisati i čitati naučilo oko 13 000 odraslih osoba. Seljaštvo je podučavao razvijenim tehnikama u poljodjelstvu i voćarstvu, a poticao je i navodnjavanje polja te izgradnju putova.
Kada je nakon rata, kao član Pučke stranke, izabran u Privremeno narodno predstavništvo, posebno se zalagao za prava ratnih invalida i udovica.
Književnik Miro Gavran prošle je godine objavio roman Nekoliko ptica i jedno nebo, koji tematizira veliku glad u Hercegovini tijekom 1. svjetskog rata, a u središtu radnje nalazi se lik fra Didaka Buntića.
> Miro Gavran: Postali smo drugačiji od naših djedova i baka i kad je u pitanju odnos prema ljubavi
