Uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, u kina dolazi ratna drama “Šesti autobus” redatelja Eduarda Galića koja je hrvatsku premijeru imala na ovogodišnjem pulskom filmskom festivalu. Zagrebačka premijera pobudila je veliko zanimanje publike.
> Gdje su kosti 61 žrtve iz jednog autobusa za Ovčaru?
Radnja prati mladu ženu koja pokušava saznati gdje, kako i zašto je muškarac iz njezine prošlosti nestao tijekom rata koji je zaprepastio Europu i svijet, rata u Vukovaru.
– Ova potresna drama o padu Vukovara svoje uporište ima u istinitoj priči o tzv. šestom autobusu kojim su zarobljeni branitelji i ranjenici odvezeni iz Vukovarske bolnice, a čija sudbina nije poznata ni nakon više od 30 godina, stoji u najavi filma.
> Vukovar: Ružica Markobašić, trudnica ubijena na Ovčari, i njezin nerođeni sin dobili su kip
Gdje je nestao šesti autobus pitanje je koje intrigira javnost više od 30 godina. Ovaj film nudi mogući odgovor, a dvojac Galić bavio se ovom tematikom više od 15 godina. Ideja o filmu nastala je kada su došli u posjed transkripata sa suđenja iz Haaga i Beograda o Vukovaru.
– Htio sam sačuvati autentičnost ove priče. Priča se bazira na transkriptima i svjedočanstvima branitelja Vukovara. Što se tiče šestog autobusa, po mom sudu postoje tri verzije – jedna prema kojoj je nestao u vojarni, drugi koji je nestao navodno na Ovčari, ali ovo je priča o onom koji je nestao s Veleprometa i zna se njegov kraj. Svjedok, pukovnik Kosak kaže da je autobus zaustavljen i da su bačeni tamo negdje, rekao je za Dnevnik HRT-a Eduard Galić, redatelj filma.
To je film o ljudima čija je sudbina i dalje nepoznata, o potrazi za identitetom, za vjerom, povezivanju i otkupu.
– Potraga za istinom na mjestu gdje je istina selektivna, neuhvatljiva pa čak i zastrašujuća. Finalno je film o buđenju i slobodi, koji se temelji na izvorima prikupljanim više od 10 godina, kažu autori.
Mučan i bolan film koji vrijedi pogledati
Film nije lagan, štoviše mučan je i bolan, ali vrijedi ga pogledati, zaključuje HRT-ova Zrinka Turalija koja se za Dnevnik javila sa zagrebačke premijere.
Glumačku ekipu predvode Marko Petrić i Zala Djuric, uz Radu Vulina, Živka Anočića, Pavla Matuškog i Ozrena Grabarića.
Glume još Arnaud Humbert, Goran Vrbanić, Josipa Anković, Ivica Lučić, Ermin Sijamija, Muhamed Hadžović, Toni Gojanović, Dušan Kovačević, Matija Prskalo, Aleksandra Balmazović, Alban Ukay, Radoslav Milenković te Borko Perić.
Upravo je ovakva miješana hrvatsko regionalna ekipa ono što filmu daje dodatnu vrijednost, emotivno ga čineći još snažnijim, a pojedine njegove scene daleko upečatljivijim i dubljim, napominje se.
Scenarij potpisuje Dominik Galić, direktor fotografije je Filip Starešinić, montažerka Ivana Fumić, oblikovatelj zvuka Dario Domitrović, a glazbu za film radio je Ante Gelo, koji zajedno s Goranom Baretom potpisuje song “Život kao rijeka”.
Nastao je u produkciji Umjetničke organizacije MissArt, s producentom Dominikom Galićem. Ostali producenti su Robert Piršl i Bojan Kanjera, a koproducent je Dario Domitrović (Embrio Production).
