Evo nekih često postavljanih pitanja o Korizmi s odgovorima koji nam mogu pomoći dublje shvatiti značenje liturgije Korizme u ovoj godini.
Što je Korizma? Kada su kršćani počeli obilježavati Korizmu? Što Korizma znači?
Korizma je vrijeme od četrdeset dana kroz koje se Crkva priprema za Veliki tjedan i Uskrs. Na nju se gleda kao na vrijeme pokore i obnove cijele Crkve, s postom i mrtvljenjem, sve od četvrtog stoljeća.
„Crkva se svake godine četrdesetodnevnom Korizmom sjedinjuje s Isusovim Otajstvom u pustinji.“
Katekizma Katoličke Crkve, 540
Crkva pred nas stavlja primjer Krista u pustinji kako bi se s njim mogli pripremiti za slavljenje muke i Uskrsa pročišćavajući naša srca, ozbiljnije shvaćajući svoj kršćanski život i življenje pokore.
Kao spomen na dan kada je Isus Krist na križu umro, treba se na sve petke poštivati ne uzimanje mesa ili neke druge hrane koju odredi biskupska konferencija, osim ako se radi o blagdanu koji pada petkom. Post i nemrs održavaju se na Pepelnicu i Veliki petak.
Kanonski zakon , 1251
Kada počinje i kada završava Korizma? Koji su dani pokore? Što trebamo činiti na petak kroz Korizmu?
Korizma počinje na Pepelnicu, a završava neposredno prije Mise Posljednje večere na Veliki četvrtak. Vremena i dani pokore u tijeku liturgijske godine (korizmeno vrijeme i svaki petak na spomen smrti Gospodinove) jesu jaki trenuci pokorničke prakse Crkve. Ta su vremena naročito prikladna za duhovne vježbe, pokornička bogoslužja, hodočašća u znak pokore, svojevoljno odricanje kao post i milostinja, te bratska raspodjela dobara (karitativna i misionarska djela).
Katekizma Katoličke Crkve, 1438
Što je to Pepelnica? Kada je počeo običaj pepeljenja? Kada se pepeo blagoslivlja i dijeli? Odakle taj pepeo dolazi? Što on znači?
Pepelnica je početak Korizme, to je dan osobite pokore kada kršćani pokazuju svoju želju za obraćenjem. Posipanje pepelom je poziv na življenje Korizme svjesno i intenzivno sudjelujući u Isusovom pashalnom otajstvu, njegovom križu i uskrsnuću, sudjelovanjem u euharistiji i življenjem života milosrđa. Posipanje pepelom porijeklom je iz ranih oblika kanonske pokore. U desetom se stoljeću proširilo na sve kršćane. Liturgija pepelnice očuvala je elemente ove duge tradicije posipanjem pepela i strogim postom.
Pepeo se blagoslivlja i posipa na Misi, iza propovijedi. U posebnim se okolnostima to može učiniti prilikom službe riječi. Molitve prilikom posipanja pepelom potječu iz Pisma: Knjige postanka 3:19 i Marko 1:15. Pepeo potječe od palminih grančica koje su blagoslovljene prilikom Cvijetnice prethodne godine, i to prema tradiciji koja datira iz dvanaestog stoljeća. Molitva blagoslova pepela odnosi se na grešno stanje onih koji će pepeo primiti. Pepeo simbolizira slabo i prijelazno stanje našega života na zemlji, dok putujemo prema smrti; činjenicu da smo grešnici; našu hitnu potrebu za Božjim dolaskom i njegovom pomoći; i uskrsnuće, jer sudbina nas grešnika jest sudioništvo u Kristovoj pobjedi.
Na što nas Crkva poziva u Korizmi?
Crkva vjernike poziva da od Korizme načine svojevrsnu duhovnu obnovu, da ulože trud u molitvu, žrtvu i pokoru; pokore koje Crkva traži su minimalne, a mi, slobodno i velikodušno, možemo dodati više.
Ako kroz Korizmu dobro živimo, pripremamo se za istinsko, duboko osobno obraćenje, kako bi mogli biti pripravni za najveću svetkovinu u crkvenoj godini: nedjelju Uskrsa, dan uskrsnuća našega Gospodina.
Što je pokora? Na koji se način pokora izražava u kršćanskom životu?
Pokora dolazi od latinskog paenitentia, na grčkom prijevodu metanoia, u bibliji se koristi za označavanje obraćenja grešnika Bogu. Označava cijeli set unutarnjih i vanjskih čina koji se obavljaju kao iskupljenje za počinjeni grijeh i stanje u kojem je grijeh napustio grešnika. Literarno pokora znači promjenu života, pokoru ili obraćenje koristi grešnik koji se Bogu vraća nakon što se bio od njega otklonio, ili nevjernik koji pronalazi vjeru.
Unutarnja pokora kršćana može poprimiti veoma različite izraze. Sveto Pismo i Oci naročito ističu tri oblika: post, molitvu i milostinju- jer izražavaju obraćenje u odnosu prema samome sebi, u odnosu prema Bogu i u odnosu prema drugima. Osim, dakle, korjenitog očišćenja koje biva krštenjem ili mučeništvom, ovi oblici, kao sredstva za postizanje oproštenja grijeha, naznačuju napore poduzete u vidu pomirenja sa svojim bližnjim, pokorničke suze, brigu za spas bližnjega, zagovor svetaca i vršenje ljubavi koja “pokriva mnoštvo grijeha” (1 Pt 4,8).
Katekizam Katoličke Crkve , 1434
Pokora se može činiti na brojne i različite načine, ali iznad svih tu su post, molitva i milostinja. Ovi i brojni drugi oblici pokore mogu se prakticirati u svakodnevnom životu kršćanina, osobito tijekom Korizme i petkom.
Što je to obraćenje? Zašto se krštenici trebaju obratiti?
Obraćenje znači ponovo pronaći utjehu u Bogu, okrenuti se od zla, ponovo uspostaviti svoje prijateljstvo sa Stvoriteljem. Znači pokoru i ispovijed za sve grijehe, uključujući i svaki od naših smrtnih grijeha. Kada smo ponovo vraćeni u stanje milosti (bez smrtnih grijeha na savjesti), trebamo odlučiti iznutra se popraviti, promijeniti svoj stav prema svemu što nije ugodno i vrijeđa Boga.
To drugo obraćenje je trajan zadatak cijele Crkve, koja “u svom krilu obuhvaća grešnike” i koja, “u isti mah sveta i uvijek potrebna čišćenja, neprestano vrši pokoru i obnovu”. To nastojanje oko obraćenja nije samo ljudsko djelo: pokret je “raskajanog srca” (Ps 51,19), što ga milost privlači i potiče da odgovori milosrdnoj ljubavi Boga koji nas je prvi ljubio.
Katekizam Katoličke Crkve , 1428
Koje je značenje posta i nemrsa?
Trebamo paziti da post i nemrs ne pokušavamo izbjegavati, već da ih provodimo kao osobit način kojim nam naša majka Crkva pomaže podignuti naš duh istinske pokore.
Isusov se poziv na obraćenje i pokoru, kako već u proroka, ne odnosi prvenstveno na vanjska djela, na “kostrijet i pepeo”, postove i mrtvljenja, već na obraćenje srca, na unutarnju pokoru. Pokornička djela ostaju bez nje neplodna i lažna; unutarnje obraćenje, naprotiv, tezi da izrazi taj stav vidljivim znakovima, kretnjama i djelima pokore.
Katekizam Katoličke Crkve, 1430
