Pod naletima barbarskih plemena koje je trajalo stoljećima, a svoju kulminaciju imalo u 5. stoljeću opustošen i uništen je stari antički svijet Zapada. Rimsko Carstvo nastavlja živjeti na istoku sa središtem u Konstantinopolisu (danas Istanbul). Iz praha i pepela Zapada čudesnim zahvatom na temeljima kršćanske vjere i Katoličke crkve iznikla je najveća poznata svjetska kulturna, umjetnička gospodarska i znanstvena velesila svijeta – Europa.
Danas, nakon više od pola stoljeća od završetka drugog velikog rata na tlu Europe, „stari kontinent“ je na izdisaju pritisnut brojnim problemima.
Mnogi vjeruju da Europu može spasiti samo povratak korijenima – kršćanstvu i Kristu.
Jedno od poglavlja u knjizi nosi naslov „Kako je katoličko milosrđe promijenilo svijet“. Temelje katoličkog milosrđa možemo pronaći u Svetom pismu, tj. u Kristovim riječima: “Zapovijed vam novu dajem; ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas i vi ljubite jedni drugi. Po ovom će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubavi jedni za druge (Iv, 13, 34-35). Običaj prinošenja darova za siromahe tako se je razvio u krilu Katoličke crkve, a prve bolnice u današnjem smislu riječi također su djelo katoličkih redovnika, tzv. hospitalaca.
S pravom ističe autor da bi se mnogo debelih knjiga trebalo napisati kako bi se zabilježila povijest dobrotvornoga rada pojedinaca, župa, biskupija, samostana, fratara, redovnica i laičkih organizacija. Čak je i jedan antikatolički fanatik kao što je bio Voltaire morao priznati: “Možda na svijetu ne postoji ništa veće od žrtve mladih i lijepih ljudi, često i plemenitoga roda, koju je podnio nježniji spol u radu po bolnicama kako bi olakšao patnju, što je inače prizor toliko odbojan našoj finoći. Narodi koji ne pripadaju rimskoj religiji oponašaju je, ali njihovo milosrđe nije bilo tako velikodušno“.
Katolička Crkva dala je nemjerljiv doprinos ne samo izgradnji međunarodnog prava, o čemu je već bilo riječi, nego i izgradnji zapadnoga prava uopće. U procesu oblikovanja suvremenih pravnih sustava zapadnoeuropskih država u nastajanju, europski pravnici XII. st. uzeli su kao model upravo kanonsko (crkveno) pravo.
Djelo redovnika Gracijana „Decretum Gratiani“ iz 1140. predstavljalo je prvu sveobuhvatnu i sustavnu pravnu raspravu u povijesti Zapada, dakako ako termin sveobuhvatan znači pokušaj da se obuhvati praktički cjelokupan zakon unutar danoga poretka i ako termin „sustavan znači“ izričiti trud da se taj zakon prikaže kao jedinstveno tijelo, u kojemu dijelovi međusobno teže oblikovati cjelinu.
„Poznavatelji crkvenoga prava pokazali su barbarskome Zapadu kako iz šarenila običaja, propisanih pravila i bezbroj drugih izvora stvoriti usklađeni pravni poredak u sebi dosljedan i u kojemu su ranija proturječja usklađena ili drugačije riješena“. Kanonsko pravo osim što je bilo model kod oblikovanja zapadnoeuropskih sustava, svojim je sadržajem također pridonijelo rješenju mnogih stvari na područjima braka, vlasništva, nasljeđivanja, kaznenog prava, ali i sudskog postupka.
Ideja prirodnih prava za koju se je mislilo da u potpunosti potječe od slobodnih mislilaca XVII. i XVIII. st. također uvelike potječe od katoličkih kanonista, papa, sveučilišnih profesora i filozofa. Moralni standardi Zapada, a o čemu se raspravlja u posebnom poglavlju, uvelike su oblikovani pod utjecajem Katoličke Crkve. „Mnoštvo najvažnijih načela zapadne moralne civilizacije proizlazi iz izrazito katoličke ideje o svetosti života. Primjer takvoga upornog isticanja jedinstvenosti i vrijednosti svake osobe, na temelju njezine besmrtne duše, nije bilo moguće pronaći u antičkome svijetu. Uistinu, nekatolici su obično osuđivali siromahe, slabe i bolesne, a ponekad bi ih čak potpuno odbacili. Zbog toga je, vidjeli smo, katoličko milosrđe tako značajno i predstavlja novost u zapadnome svijetu“.
Prve knjižnice, ljekarne, ubožnice za brigu o siromasima (samo pogledajte sačuvane ubožnice Amsterdama iz srednjeg vijeka), prve javne škole, prve škole za siromašnu djecu, prve škole za djevojke i žene, prve bolnice, prvi humani zatvori za Rimske inkvizicije, prva zabrana prodaja roblja (naš Dubrovnik pod pritiskom Crkve 400 godina prije Engleza!) i još mnogo toga djelo je Katoličke Crkve
Kada svemu ovome pribrojimo ukidanje i zabranu čedomorstva, ubijanja „beskorisnih“ staraca što je bilo prije pojave kršćanstva opća pojava u Europi, monogamni brak, kršćanski moral po pitanjima obiteljskih i drugih vrijednosti, iskorjenjivanje incesta, zabrana opće raširene i u staroj Grčkoj poželjne pedofilije (odnos odraslog muškarca sa adolescentom ili starijim dječakom) i mnoštvo drugih stvari jasno je da se moderna civilizacija poznata do 21. stoljeća ne može odvojiti od Katoličke Crkve.
Kao što je već iz prikaza vidljivo, a u samoj knjizi, dakako, još neusporedivo bolje dokumentirano, doprinos Katoličke Crkve izgradnji Zapada toliko je velik da doista možemo kazati kako je Katolička Crkva izgradila zapadnu civilizaciju. Kao što lucidno uočava autor, „pojmovi koje je katoličanstvo predstavilo svijetu toliko su se ukorijenili da su vrlo često i oni pokreti što im se opiru već prožeti kršćanskim idejama“. Uistinu, katoličanstvo leži u samim temeljima Zapada.
I zato suvremeni pokušaji negiranja kršćanskih korijena Europe, koji dolaze iz masonske kuhinje, a koji rezultiraju organiziranim sustavom nemorala, perverzije i izopačenosti, zapravo predstavljaju kopanje groba zapadnoj civilizaciji; predstavljaju povratak poganstvu i barbarstvu. A samo je jedan lijek kojim je moguće spriječiti „smrt Zapada“, o kojoj piše američki autor Patrick Buchan: to je povratak Europe svojim temeljima, povratak Kristu.
Kraj
