U prvom tekstu o granicama između slobode govora i govora mržnje, započeli smo istraživati postoji li čvrsta veza između protestantizma i progresivnih agendi koje se promiču kompliciranim međunarodnim, pravnim ljudskopravaškim mehanizmima. Uočili smo da je još davne 1942. godine jedna od brojnih američkih protestantskih kongregacija iznijela program za mir i novi svjetski poredak koji odiše progresivnom, globalističkom agendom.
Možda će vas zanimati
Postoji li veza između protestantizma i progresivnih agendi koje određuju granicu između slobode govora i govora mržnje?
Pitanje slobode govora seže još iz vremena antičke Grčke kada se o njoj raspravljalo u okviru demokratskih principa Atene
Kad je demokracija prijetnja demokraciji…
Uz to, utvrdili smo da Zapadom dominira liberalna demokracija, a ne recimo feudalna demokracija zato što su Sjedinjene Američke Države postale jedina svjetska velesila čije su liberalne svjetonazore preuzele sve zapadne zemlje. Pojednostavljeno rečeno, mogli bismo reći kako je liberalizam na Zapadu toliko dominantan da su i konzervativci “osuđeni” biti liberali, budući da sve zapadne države imaju isključivo političke sustave koji su ustavno liberalni. Obranom i očuvanjem tih sustava, konzervativci zapravo brane i čuvaju i liberalizam.
Zato je primjerice moguće da Jutarnji list neironično objavi članak poput “Alarmantne brojke u Njemačkoj, marševi se nižu jedan za drugim: ‘Ugrožena je demokracija!’ Naime, koliko god veliku podršku građana imala stranka onoga što se pejorativno naziva “ekstremnom desnicom”, ona ne može biti demokratska, jer demokracija u liberalno demokratskom političkom sustavu ne označava formu (slobodnog izbora) već sadržaj dopuštenoga i nedopuštenoga. Istom logikom, u liberalno demokratskim političkim sustavima i njihovim pravnim mehanizmima sloboda govora ne označava formalnu slobodu govora kao takvu, već u sebi unaprijed sadrži ono što je dopušteno ili nije dopušteno govoriti.
No, prije nego što se konačno upustimo u istraživanje granice između slobode govora i govora mržnje u zakonodavstvu Europske Unije i Republike Hrvatske te njihovu političku funkciju i eventualne načine zakonskih zloporaba, kako bi se pod krinkom govora mržnje ograničila sloboda govora, vratit ćemo se američkom protestantizmu, odnosno puritanizmu kako bi definitivno utvrdili vezu između njega i progresivnih agendi.
Ekumenski i evangelički protestantizam
Na prvi pogled, teško je utvrditi vezu između američkog protestantizma, kamoli puritanizma i zapadnog, modernog, tzv. “progresivnog” liberalizma budući da u SAD-u živi između 43% i 48% protestanata. Pri tome treba imati na umu da u SAD-u postoji izuzetno puno protestantskih denominacija, od kojih niti jedna nije statistički dominantna budući da najveća od njih, Južna Baptistička Konvencija, ima tek oko 13 milijuna članova. Pitanje dominantne protestantske denominacije ipak postaje lakše, ako uzmemo u obzir da se one uglavnom dijele na dvije struje. Prvu struju denominacija čine “Mainline” odnosno Mainstream denominacije koje zovemo i ekumenskim denominacijama, a drugu struju čine evangeličke dominacije.
Evangeličke denominacije se smatraju “tradicionalističkim” denominacijama, dok su Mainstream dominacije, kao što im i ime govore uživaju društveni prestiž i utjecaj te su zapravo liberalne. Jedna od njih, iako ima tek oko 148.000 članova kulturno je najdominantnija među njima, a riječ je o Unitarnom Univerzalizmu.
Unitarni Univerzalizam
Unitarni Univerzalizam je naslijedio je puritanizam u SAD-u, a njegovi korijeni mogu se naći u odvajanju od denominacije Anabaptizma koju je Friedrich Engels cijenio. Iako je anabaptistička denominacija bila popularna u lijevim krugovima zbog promoviranja revolucionarnog egalitarijanizma, unutar nje je došlo do raskola, jer su Unitaristi željeli još snažniji odmak od kršćanskih dogmi poput Svetog Trojstva, Kristovog božanstva i iskonskog grijeha. Nasuprot tome, Univerzalni Unitaristi su u središte svoje religije stavili toleranciju. Dapače, danas se Univerzalni Unitarizam smatra mješavinom protestantizma, liberalizma, progresivizma i pluralizma, a članovi kongregacije mogu biti i ateisti, i agnostici i deisti i politeisti.
Kada govorimo o utjecaju Unitarnog Univerzalizma (UU), vrijedi spomenuti da je njezin pripadnik bio John Adams, jedan od utemeljitelja SAD-a i drugi predsjednik te države dok je Thomas Jefferson, također utemeljitelj SAD-a i treći predsjednik, 1822. godine predvidio da će UU “postati opća religija Sjedinjenih Država”. Među članovima UU-a bili su 6., i 13. predsjednik SAD-a, baka Baracka Obame, brojni američki senatori i liberalni aktivisti.
Liberalni principi Unitarnog Univerzalizma
Konačno, među temeljne principe Unitarnog Univerzalizma ubrajaju se “urođena vrijednost i dostojanstvo svake osobe”, “pravda, jednakost i suosjećanje u ljudskim odnosima, “pravo na savjest i korištenje demokratskog procesa unutar naših kongregacija i u društvu općenito” te “cilj globalne zajednice u miru, slobodi i pravdi za sve”. Primijetimo kako se ovi principi neobično poklapaju s principima liberalizma i liberalnih ustava. U današnje vrijeme možemo naći još očitiju poveznicu između UU-a, ako pogledamo ploču ispred Unitarističke crkve u New Orleansu na kojoj su ispisane progresivističke liberalne poruke i poruke lijevih aktivista poput “Ljubav je ljubav”, “Black Lives Matter”, “Ženska prava su ljudska prava”, “Nijedan čovjek nije ilegalan”, “Ljubaznost je sve” i “Klimatska promjena je stvarna”.
Puritanizam i progresivizam
U prva dva uvodna dijela uspostavili smo definitivnu vezu između puritanizma i progresivizma te smo sagledali koje su točno vrijednosti i koja je prevladavajućih denominacija u SAD-u. Razmotrili smo kako se vrijednosti Univerzalnog Unitarizma u potpunosti podudaraju s vrijednostima liberalno demokratskih ustava.
>Velika analiza Tabletmaga: Vodič kroz borbu protiv dezinformacija, najveću prijevaru stoljeća
>MacIntyre: Demokracije diljem Zapada, unisono, stvaraju aristokraciju favoriziranih skupina
Odnosno, uočili smo da se vrijednosti liberalizma ne očituju tek u tome da je on po formi demokratski odnosno da se u njemu odluke donose slobodnom voljom većine već da on ima i svoj politički liberalni sadržaj, čijem bi se protivljenju i na demokratski način moglo tumačiti kao prijetnja “demokraciji”.
Liberalna demokracija i njezino oblikovanje slobode govora
S obzirom da su demokratske liberalne vrijednosti nametnute Zapadu političkom voljom američkih državnih i religioznih institucija za uspostavljanjem mira nakon 2. svjetskog rata te oblikovale razvoj pravnih međunarodnih ljudskopravaških mehanizama, koji između ostaloga oblikuju slobodu govora i govora mržnje te granicu između njih u nastavku ćemo, nakon utvrđene veze između liberalizma i liberalne demokracije, pokušati utvrditi određuje li liberalna demokracija na isti način sadržaj i granicu između slobode govora i govora mržnje.
Razmatranje navedenoga, pomoći će nam da uočimo granice između slobode govora i govora mržnje u zakonodavstvu Europske Unije i Republike Hrvatske te njihovu političku funkciju i eventualne načine zakonskih zloporaba, kako bi se pod krinkom govora mržnje ograničila sloboda govora.
* Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije
Tekst se nastavlja ispod oglasa