(VIDEO) 29. kolovoza 1942. ‘Srbija je judenfrei’ – moralni slom Srbije koji nikada neće biti opran!

Foto: German Federal Archives (Belgrad, Erfassung von Juden) www.commons.wikimedia.org

Srpska propagandna mašinerija uzima sve više maha, kao i revizionizam genocidnih radnji srbijanskih vlada u Drugom svjetskom ratu, slično kao i s ratovima 90-ih. Uvijek je u pitanje negiranje zločina genocida, kako nad Židovima u Srbiji, tako i u Srebrenici 1995. godine.

Naravno, progoni i ubijanja Židova u Srbiji ne bi bila toliko brzi i učinkoviti da nacisti nisu imali pomoć tisuća srpskih kvislinga, ali i građana koji su prokazivali Židove nacističkim vlastima i Dragi Jovanoviću, glavnom policajcu i upravitelju Beograda.

 

Odmah po okupaciji i razbijanju Jugoslavije 1941. Nijemci su veoma efikasno pris­tupili „konačnom rešenju jevrejskog pitanja” u Srbiji, a zbog vrhunske suradnje Nedića, Ljotića i brojnih kvislinga u Srbiji.

Bilo je to i brže i dosljednije nego u drugim okupiranim državama istočne Europe, pa nego i u NDH.

 

U Jugoslaviji se tajilo da je Srbija prva u Europi napravila genocid nad Židovima

Taj dio holokausta nad Židovima u kojem je aktivno sudjelovala Srbija uvijek je nekako sramežljivo i usput spominjan jer je snažna srpska i jugoslavenska propaganda stalno u prvi plan isticala zločine nad Židovima u NDH.

U Srbiji su zločine nad Židovima uvijek nastojali sakriti.

Pa su tako i logor Sajmište u kojem je ubijeno tisuće Židova iz Srbije, redovito bio pripisivan logorima NDH.

Zbog toga veliki dio građana Srbije i danas ne zna da sramotni rasni zakoni nisu bili samo u Pavelićevoj NDH nego i u Nedićevoj Srbiji, koji je još 1942. godine napisao telegram Hitleru pohvalivši se kako je Srbija prva ‘Judenfrei’ država u Europi, navodi Jakov Sedlar. O toj moralnom slomu Srbje Sedlar je snimio dokumentarni film. Dokumentarac opširno i detaljno prikazuje stradanja Židova u Srbiji, na čemu su mu u Izraelu bili vrlo zahvalni, jer je taj dio holokausta puno manje poznat međunarodnoj zajednici nego onaj na teritoriju NDH.

“I u Hrvatskoj je stradalo puno Židova, međutim o tome se sve zna, dok se o holokaustu u Srbiji nije govorilo i u Izraelu su mi zahvalili što sam obradio jedan dio holokausta o kojem do tada nije bilo riječi. Postojali su samo pojedinačni podaci, ali nitko to prije mene nije objedinio u jedan film”, otkrio je Sedlar.

 

Dokumentarni film Jakova Sedlara: Holokaust u Srbiji

 

Glavni grad Beograd bio je pun logora za Židove i Rome

Središte stradanja Židova na prostoru Srbije bio je grad Beograd, u kojem ih je i bilo najviše. Već 16. travnja 1941. uvedena je obveza prijavljivanja Židova radi progona, kao i obaveza prinudnog rada za Židove, počela je pljačka židovske imovine i dr.

Upravitelj glavnog grada Beograda, Dragi Jovanović je listu od 17.800 Židova u samo nekoliko prvih dana okupacije stavio na stol Heinricha Dankelmanna, vojnog namjesnika u okupiranoj Srbiji.

To je bio moralni slom Srbije i nikad se neće moći „oprati“!

Već u krajem kolovoza 1942., točnije na današnji dan, general Alexander Löhr Srbiju je proglasio “Judenfrei” (‘slobodan od Židova’ – nacistički izraz za područje očišćeno od Židova), te pohvalio Srbe i Srbiju za pomoć u etničkom čišćenju.

Nacistička Srbija je Židove zatvarala u sljedeće koncentracijske logore:

  • Koncentracijski logor Banjica  (Beograd)
  • Koncentracijski logor Sajmište (Zemun kod Beograda, tada NDH, ali pod izravnom upravom Trećeg Reicha, okupacijska zona Istočni Srijem,dovođeni Židovi iz Beograda i Srbije)
  • Topovske šupe (Beograd)
  • Milišićeva ciglana (Beograd)
  • Veliki Bečkerek (Zrenjanin)
  • Crveni krst (Niš) (30.000, od čega je oko 12.000 strijeljano, ostatak odveden u druge logore)
  • Dulag, (Šabac)
  • Svilara (Pančevo)
  • Paraćin (Paraćin)

 

Dušegupka – gušenje Židova plinom u kamionu koji je vozio ulicama Beograda

“Konačno rješenje” židovskog pitanja provedeno je na Sajmištu dolaskom plinske komore-kombija iz Njemačke, poznatije pod imenom dušegupka. U Beograd je poslan jedan od takvih prvih kombija u Europi. Već u ožujku i svibnju 1942. svako jutro, osim nedjeljom i blagdanom, kombi je nakrcan židovskom djecom, ženama i starcima kojima je bilo rečeno da ih premještaju. Prividno ljubazni, a može se naći i informacija kako su djeci pri ukrcaju čak davali slatkiše, baš poput Ratka Mladića koji je isto postupao prema bošnjačkoj djeci u Srebrenici.

Znate li za strašno ubijanje Židova iz Srbije u pokretnoj plinskoj komori?

Sveukupno, neki procjenjuju da je čak 80.000 ljudi ubijeno u koncentracijskim logorima diljem Nedićeve Srbije od 1941. do 1944. godine.

Strijeljanje Židova u Srbiji – Jajinci (južni dio Beograda prema Avali)

Photo: fah

Srpska propagandna mašinerija koja se po uspjehu može mjeriti s onom nacističkom uzima sve više maha, kao i revizionizam genocidnih radnji srpskih vlada u Drugom svjetskom ratu, slično kao i s ratovima 90-ih. Revizionizam kojim se od Srba pokušava napraviti isključivo žrtve, traži pozornost i iskrenu objavu.

Srbija tek treba doživjeti katarzu koju je Hrvatska i većina država Europe odavno prošla.

Dok su druge zemlje, pa tako i Hrvatska, prihvatile da su režimi i pojedinci činili zločine i ne pokušavaju ih revidirati, činjenica je da srpski političari i velki dio naroda još uvijek živi u lažima, mitovima i legendama.

 

Što je rekao o Srbima i njihovoj propagandi, lažima i podmetanjima ‘otac nacije’ Dobrica Ćosić?

„Ropstvo, to je: smrtonosne su istine. Zato se i viču i šapuću laži. Svima i svakome. Laže okupator, lažu izdajnici, lažu i borci za slobodu. Lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo da nas ne bude strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bedu. Lažemo iz ljubavi i čovečnosti, lažemo zbog poštenja. Lažemo radi slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno. Za ovu laž pod okupacijom, i običan idiot ima više mašte od mnogih romansijera. Laž je nužda: biološka, psihološka, nacionalna, politička. Beograd u ovim danima – to je apokalipsa laži.“ (Dobrica Ćosić, Deobe, Otokar Keršovani, Rijeka, 1977., str. 135.).

„Šteta je što se u Srbima, kroz šest stotina godina robovanja pod Turcima, do neverovatnih razmera razvila neka poznata svojstva robova. U njihovoj nacionalnoj etici, na rang-listi vrlina, posle hrabrosti odmah dolazi laž. Kapetan F., naš stručnjak za njihovu istoriju, priznaje da ne zna nijedan drugi narod koji je u nacionalnim i političkim borbama umeo tako uspešno i srećno da se koristi sredstvima obmanjivanja, podvaljivanja i laganja svojih protivnika i neprijatelja kao što su to umeli Srbi. Oni su pravi umetnici u laži. To je jedan složen sistem, vrlo komplikovana tehnika, za naše američke i britanske pojmove neshvatljiva. Kad se bude pisala historija drugog svetskog rata u Evropi, moralna osnova i psihička tehnika u borbi s neprijateljima koje ima srpski gerilski pokret, to jest četnički odred, mora da dobije specijalno poglavlje. Velike armije moraju znati za ovo srpsko iskustvo.“ (Dobrica Ćo­sić, Deobe, Otokar Keršovani, Rijeka, 1977., str. 168).

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr