Zašto se Heavy-metal povezuje sa sotonizmom?

Foto: fah

Najveći sotonistički pokret modernog doba započeo je šezdesetih godina dvadesetog stoljeća pod vodstvom Antona Szandora LaVeya (1930-1997.) koji je 1966. osnovao Sotonističku crkvu u San Franciscu i čije je djelovanje privuklo veliku pažnju javnosti.

Taj događaj postao je inspiracija za mnoge glazbenike iz područja heavy-metal glazbe, pa i šire.

Na Valpurginu noć sa 30. travnja na 1. svibanj 1966. godine, dan za koji se vjerovalo na sjeveru Europe da je posvećen vješticama, LaVey je obrijao glavu i proglasio se osnivačem Sotonističke crkve koja je vrlo brzo dobila veliki broj članova, a njegova žena Dianne postala je visokom svećenicom Crkve.

Osnivanjem prve sotonske crkve, okultizam i sotonistički kult počinje nastupati u javnosti i preko rock-glazbe – snažnog mass-medija.

Početak je označio engleski hard-rock sastav Black Sabbath čija je glazba popraćena crnim misama, prizivanjem Sotone i kultom vještica. Ova je grupa prototip “okultnog rocka” vrste koja sadrži okultne elemente (magija, spiritizam, sotonizam itd.) u tekstovima pjesma i izvedbi na pozornici. Black Sabbath je preteča heavy-metal bendova, koji svojom publikom manipulira preko osjećaja straha. Tekstovi su poput ovoga iz pjesme “Cornu copia” (pjeva kreštavi Ozzy Osbourne): “Oduzmi si život, ubij nekog, nitko neće plakati, učini samo svoju dužnost, želimo samo tvoju dušu …”. Takvi tekstovi su oduševili isprazni i buntovni dio američke mladeži nastale na pokretima 60-ih, pa je bend postao planetarno popularan.

Stručnjak za rock-glazbu Tibor Kneif tvrdi: od prvog albuma grupa Deep Purple i Black Sabbath, u hard-rocku je utemeljen pravac, inspiriran redateljem Hitchcockom u komu se nasilje i zastrašivanje potencira zbog provociranja osjećaja straha. To postižu maskiranjem i sviranjem disonantnih tonova (tritonusa), koji zvuči kao najava nečeg zlog, sinkopiranim ritmom električne gitare i zvukom zvona što kod slušatelja može izazvati osjećaj tjeskobe. Svoju bliskost s crnom magijom jasno stavljaju na unutarnjoj strani omota albuma u obliku križa okrenutog prema dolje.

Prakticiraju pozdravljanje s ispruženim malim prstom i kažiprstom ruke – simbol Sotone.

Na omotu ploče “Sabbath Bloody Sabbath”, je naslikan poznati broj 666, broj “Antikrista”, protivnika Boga, koji je i opisan u Bibliji, knjiga Otkrivenja 13,18 . Ozzy se u pjesmi “Mr. Crowley” obraća najvećem štovatelju đavla Alister-u Crowley-u.

Jimmy Page iz grupe Led Zeppelin također se izjasnio kao štovatelj Sotone. Taj najpoznatiji član grupe Led Zeppelin je majstor zena i veliki sljedbenik Crowlejeva učenja.

Jedna od najuspješnijih pjesama Led Zeppelina je “Stairway to Heaven”, koja opisuje kult egipatske mitologije.

Navodno postoje i tekstovi Led Zeppelina i drugih grupa čiji tekstovi slušajući riječi pjesama unatrag, od kraja prema početku (backward masking), omogućuju posredovanje sotonističkih skrivenih poruka.

Rock-koncert tih grupau svojoj biti nije ništa drugo nego ritual kod kojih se zbog jačine zvuka, ponavljanja i ritma mogu postići određena psihička stanja, no postoje i duhovne opasnosti od otvorenih magijskih zaziva i duhovni utjecaj na onu mladež koja se sasvim i svim srcem predaje takvoj glazbi.

O tome su govorili i poznati svećenici i egzorcisti.

Premda nije Heavy metal grupa, glazbeni sastav Rolling Stones se također upustio u sotonski kult. Naslovom LP-ploče “Their Satanic Majesties Request” (“Na zahtjev sotonskog veličanstva”) su jasno otkrili svoj identitet a potvrdio ga je pjevač Mick Jagger priznavši u jednoj izjavi, da je grupu inspirirao sotonistički svećenik Anton LaVey.

Zatim je nastala pjesma “Sympathy for the Devil“ („Simpatija za Sotonu“), koja je postala himnom američkih štovatelja Sotone.

Američka grupa Eagels nastala je pod utjecajem okultnih učenja Carlosa Castanede. Sastoji se od veoma pjevne glazbe, tekstova koji se lako pamte i upečatljivih refrena koji se izvode s puno osjećaja.

Tekst pjesme “Hotel Californija” je aluzija na sotonsku crkvu u San Francisku, a lik Antona LaVeya se može vidjeti na omotu albuma pažljivom pregledom, među mnoštvom likova.

Britanski heavy metal-bend Iron Maiden probio se pločom “The Number of the Beast” (Broj Zvijeri). Bruce Dickonson publiku obasipa fantastičnim oduševljenjem kada pjeva o broju Antikrista: “666 the number of the beast. 666 the one for you and me.”

Grupa Merciful Fate priziva Zloga pjesmama poput “Black Funeral” (Crni pogreb) i “Black Masses” (Crne mise). Pozornica im je opremljena rekvizitima kao krv, kosti i oltar.

Muzikolog Tibor Kneif opisuje heavy metal kao “teror estetski deformiranom glazbom”, koja “uvijek iznova svoju žrtvu dovodi u stanje jeze”. Pravo pitanje je zbog koje se svoje deformacije žrtva vraća po još: hard-rock glazba je prikladno sredstvo za sotonske i demonske sadržaje.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Heavy metal glazbi odgovaraju i teški tekstovi – okultni – u kojima se često veliča nasilje i pobuna protiv Boga i kršćanskih vrijednosti.

Za kraj treba istaknuti i ovo: samo određeni broj tih glazbenika ozbiljno vjeruje u sotonizam, a dobar dio ih to radi zbog novca. Međutim, čini se kako je taj postotak u zadnje vrijeme ipak veći. Najviše zbog skandinavskih death metalaca koji sotonizam shvaćaju potpuno ozbiljno.

Bez obzira na motive, mnogi mladi ljudi njihove pjesme i poruke koje šalju shvaćaju ozbiljno. Deklarirana vjera i potpuno drugačije poruke koje se šalju tom glazbom – međusobno su nespojive. Samim time se kod određenog broja mladih javljaju i želje za dubljim i temeljitijim duhovnim „istraživanjem“ tih (anti)vrijednosti, a to je sklisko područje gdje vrebaju opasnosti.

U stabilnim i zrelim ljudima glazba neće temeljno određivati smjernice života, premda slušanje glazbe sa sotonističkim motivima i izričajima ne može donijeti ništa dobro. No, s druge strane, mnogi mladi, pa i odrasli, postali su idolopoklonici te glazbe, te kroz slušanje poprimaju i „duhovne“ antivrijednosti koje ta glazba donosi.

Treba znati da takve stvari ne štete preko noći, da se radi o procesima i ponajčešće o karakteru osobe i stupnje predanosti toj glazbi.

Isticanje pentagrama, invertirani križevi, depresije, beznađe, nihilizam i dr. samo su mnogi od znakova koji se mogu primijetiti kad je netko dulje vrijeme u dodiru s tom glazbom. Svaki čovjek bi trebao imati na umu činjenice da je glazba medij koji meditativno utječe na stanje čovjeka. Razni tonovi, tekstovi koji govore o lažnim vrijednostima života i teže otvoreno ili prikriveno isticati neke zle stvari trebale bi pokrenuti čovjeka da razmišlja i postavi pitanje nad samim sobom – ako shvaća da baš i nije u redu čime ta glazba odiše, treba li i dalje slušati tu glazbu i njegovati životne stavove koje ona promiče.

Izvor: narod.hr