Kako smo već pisali na Bolu na Braču napadnut je Dinamov savjetnik Zdravko Mamić.
“Policijska uprava dobila je večeras u 21.05 sati dojavu o remećenju javnog reda i mira na rivi u Bolu. Na mjesto događaja su upućeni policijski službenici i postupanje je u tijeku. Više o cijelom događaju, kao i identitetu osoba umiješanih u ovaj incident, znat ćemo kada se završi obrada”. potvrdila je iz PU Splitsko-dalmatinske Sanja Nazlić. Navodno je savjetnik Dinama bio metom jedne osobe, ali se zapravo pozadina čitave priče još ne zna. Puno je nagađanja, spominje se nekoliko motiva, isto toliko razloga. No, jedno je sigurno, Zdravko Mamić nije bio baš omiljena osoba kad je u pitanju dobar dio medija, ali i kad je u pitanju jedna politika koja se čak u jednom trenutku, koristeći poluge moći, pokušala obračunati s njim i tako ga ograničiti, ako ne već i do kraja izolirati, u djelovanju u Dinamu te Hrvatskom nogometnom savezu. Kritike su legitimne, metode nisu.
Tko stoji iz napada na Zdravka Mamića, odnosno, je li on posljedica sustavne mržnje?
Bezobzirni napad na glavnog Dinamovog savjetnika posljedica je divljaštva izravnog aktera, odnosno napadača, ali zasigurno i medijskog huškanja te širenja mržnje prema Zdravku Mamiću, kao i jednom dijelu njegove obitelji. Posljedica je to medijske te jednim dijelom političke hajke koja traje godinama i koja je očito prešla sve granice. Stvorena je atmosfera linča, na što je Zdravko Mamić često upozoravao. Malo tko ga je slušao.
“GNK Dinamo te njegovi zaposlenici na čelu s izvršnim predsjednikom Zdravkom Mamićem, posljednjih su mjeseci izloženi strahovitom javnom linču. Kao čelnik institucije koja je cijenjena i koja predstavlja glavno korigirajuće tijelo, kad govorimo o radu medija u Hrvatskoj, zasigurno ste upoznati i s problemima s kojima se Dinamo susreće posljednjih mjeseci i načinom na koji se u pojedinim medijima to tretira”, pisalo je u jednom priopćenju Dinama prije nekoliko godina, i to, naravno, nije to jedino takvo priopćenje koje je Dinamo kao vapaj uputio medijima.
“Pitamo se koliko su mediji svjesni da sudjeluju u javnom progonu našega kluba i nas zaposlenika i koliko ta negativna kampanja kojoj smo svi u klubu izloženi utječe na normalan rad i funkcioniranje kluba?”, stajalo je u tom priopćenju, u kojem se između ostaloga klub obratio i tadašnjem predsjedniku HND-a Zdenku Duki.
“Gospodine Duka, u tako kaotičnom okruženju klub mora egzistirati, dok istovremeno velik broj medija izvještava o svemu tome kao o svakodnevnoj pojavi u kojoj se ne da naslutiti nikakav veći i uznemiravajući problem. Na taj način stvara se slika u medijima prema kojoj je mišljenje kako je uništavanje imovine nešto sasvim normalno. Kao da je normalno brutalno vrijeđanje zaposlenika kluba, pa čak i prijetnje. Smatra se normalnim oglušiti se na nazivanje jedne javne osobe narkomanom i lopovom, a bez odgovarajuće osude za takvo ponašanje. Smatra se normalnim da mediji, posebno pojedini portali, svakodnevno prenose neukusne šale kojima su zaposlenici izloženi i kojima se “oni civilizirani” hvale, bez popratnog komentara. Žalosno je da nijedan važniji tiskovni medij nema prostora da prenese barem dio posljednjeg priopćenja zaposlenika, u kojemu mole za javnu potporu za nastavak rada u mirnim uvjetima, bez uznemiravanja. Isto je tako žalosno da na stranicama brojnih renomiranih tiskovnih medija nije objavljen ni najkraći komentar o apelu zaposlenika Dinama koji traže zaštitu i osudu javnoga linča u sklopu kojega je evidentno i širenje mržnje prema pojedincu ili grupi ljudi i to javno nazivajući ih imenom i prezimenom…
Poštovani gospodine Duka, ne možemo se nikako oteti dojmu da za GNK Dinamo i njegove zaposlenike vrijedi u pravilu potpuno drukčiji medijski tretman u odnosu na druge pojedince i organizacije.
Ne možemo se oteti dojmu da mnogi ugledni kolumnisti i kroničari, te gorljivi zastupnici prava čovjeka i radnika, u drugim sličnim slučajevima dižu svoj glas i javno osuđuju bilo kakve oblike negativnosti, nasilja i destrukcije, dok takva vrsta reakcije u slučaju GNK Dinama nažalost najčešće izostane.
Imamo li mi zaposlenici GNK Dinamo pravo na nesmetan rad u kojemu više neće biti pritisaka, ucjena, prijetnji i drugih negativnosti s kojima se iz dana u dan suočavamo?
Vama se ne obraćamo tražeći pristranost ili svrstavanje na bilo čiju stranu. Obraćamo vam se samo kao “glasu savjesti” medija i vrhovnom autoritetu u novinarskoj profesiji koje će u potpunosti sagledati situaciju u kojoj smo se mi zaposlenici i cijeli GNK Dinamo našli. Isto tako, vjerujemo, nadamo se i očekujemo Vašu adekvatnu reakciju u obliku priopćenja ili javnoga istupa kako bi cijela ova negativna priča napokon krenula u pozitivnom smjeru“, zaključili su u jednom od brojnih slično intoniranih priopćenja zagrebačkog Dinama proteklih godina.
Nažalost, kako smo spomenuli, i politika je svoje prste u stvaranju atmosfere linča, netrpeljivosti, pa i mržnje. “Mislim da je krajnje vrijeme da se Mamić, Marković i Srebrić pogledaju u ogledalo i pljunu u to što vide…”, rekao je nekoliko mjeseci nakon dolaska na vlast koalicije Zorana Milanovića, SDP-a i HNS-a, prije nekoliko godina, tadašnji ministar sporta Željko Jovanović.
Nakon takvih otvorenih uvredljivih izjava, koje su osudili čak i mediji, inače neskloni Mamiću, u Hrvatskoj, odnosi između Mamića i Jovanovića nikad se više nisu popravili. Konstantno su ispaljivali strelice jedan prema drugome, čas bi jedan pretjerao, čas drugi. Tijekom tog sukoba Zdravko Mamić je također znao pretjerati, ne samo jednom. Iako je ministar objektivno, kao visokopozicionirani političar, djelovao iz prave pozicije moći, takvu se poziciju nije libio zlorabiti. Posebno je Jovanović bio brutalan prema legendi hrvatskog nogometa, danas, nažalost, pokojnom, Vlatku Markoviću, tadašnjem predsjedniku HNS-a. Marković je ipak pokazao zavidnu čvrstinu, bez obzira na godine, te je izdržao sve političke nalete.
Mogli bismo, naravno, nabrajati beskonačno, spominjati brojne transparente, prijeteće grafite i letke, kojima se šiti mržnja prema Mamiću, no, nema smisla. Sasvim je sigurno, takvu atmosferu, linča, straha, nisu stvarali ”obični” ljudi, s pravom nezadovoljni, dobrim dijelom bila je to koordinirana političko-medijska akcija, koja je, kako vidimo, dovela do incidenta na Braču.
