Aurel Benović bio je prvi gost nove sezone emisije Zdravlje na kvadrat. Aurel Benović zahvaljujući svojim upornim vježbanjem i zahvaljujući obećanju kojeg je dao majci, završio je na Olimpijskim igrama.
”Da zapravo cijela prošla godina bila je izuzetno teška za mene, ali evo uspio sam proći na Olimpijske igre, što mi je bio glavni cilj, i mogu reći da sam presretan i preponosan zbog toga”, rekao je.
Osjeća li se oštećen?
”Pa ja mislim da nisam relevantan da komentiram suđenje. Ja sam siguran da sam dao 250 posto od sebe i znam da sam odradio najbolje što sam mogao. Nitko nije ni računao na taj moj preskok”, kaže.
Kada je krenula ta ljubav prema gimnastici?
”Pa ja sam se zapravo počeo baviti gimnastikom s četiri godine, upravo iz tog razloga što sam bio hiperaktivno nestašno dijete koje se voli igrati. Bio sam – našpanovan. Tako bih to rekao!”, objasnio je te dodao da vježba svaki dan, dva puta dnevno.
Ima li dobre uvjete za vježbanje?
”Pa sada evo nakon dosta godina i te dvorane u biti u kojoj smo trenirali, nismo imali uvjete ni kolega, a ni ja nisam imao ni stazu za preskok na kojoj bih uopće trčao i mogao odraditi, ali i trenirati preskok. Dobio sam tu priliku zahvaljujući investiciji našeg predsjednika kluba Marka Pipunića, tako da jednostavno sam izuzetno zahvalan na tome što sam dobio jedne od najboljih uvjeta u Europi za treniranje.”, kaže.
Najbolja dvorana ili najbolji stadion u kojem je bio?
”A što pamtim? Pa evo definitivno taj Pariz Bercy je stvarno nešto spektakularno. Stvarno, sada da ne gledamo na Olimpijske igre, svjetski kup u Parizu u toj Bercy Areni dođe dvadeset tisuća ljudi gledati gimnastiku, što sam se ja stvarno iznenadio”, kaže.
Najbolji sportaš s kojim je u kontaktu?
”Tin Srbić. S njim sam dosta u kontaktu, iako nemamo priliku toliko često trenirati zajedno, s obzirom da je on iz Zagreba, a ja sam iz Osijeka”, kaže.
Čitali smo da su ga mediji proglašavali za jednog od deset najzgodnijih sportaša na Olimpijskim igrama, kako to komentira?
”Ovaj, bio sam stvarno presretan, ali ne gledam to na taj način. Lijepo je to čuti. Lijepo je to vidjeti, ali evo ne mogu reći da je to nešto vau sad za mene”.
Pisalo se dosta i pričali su njegovi kolege gimnastičari u intervjuima, i olimpijci koji su se natjecali u sportovima, recimo skokovi u vodu ili plivači koji, nažalost, ne mogu živjeti od sporta pa onda na određenoj aplikaciji otvaraju svoje profile i na takav način zarađuju novac koji im može osigurati pristojan život! Je li Aurelu palo na pamet napraviti takvu stvar, budući da se od sporta u Hrvatskoj baš i ne može živjeti, budimo realni. Osim ako nisi vrhunski nogometaš.
”U biti ne mogu reći da mi to nije palo na pamet, ali opet nekako držim do tog svog ponosa i do tog nekog ajmo reći moralnog načina života i imam curu. Htio bih danas sutra izgraditi jedan obiteljski odnos, imati nešto posebno”, govori.
Koja mu je bila najstrašnija stvar u životu?
”Definitivno smrt majke. Smrt majke, to definitivno s obzirom da sam s njom, ona mi je bila i mama i tata i baka i djeda, sve! Kad sam nju izgubio to mi je bilo najteže. Prošlo je godinu dana a ja se još uvijek učim nositi s time”, kaže.
Puno toga je teškog prošao u životu, priča oko majke, oca. Kako se nosi s tim?
”Budimo realni. Svatko ima svoj križ u životu i svatko se nosi sa svojim problemima na način kako najbolje zna. Znam, vjerujem, da je ovo bilo tako određeno, zapisano u zvijezdama, da se baš tako moralo izdogađati. Pokušavam iz toga izvući najbolje što mogu”, kaže.
Da može vidjeti svoj život od početka do kraja, što bi promijenio?
”Zasigurno bih promijenio to da imam obitelj na okupu, na jednom mjestu i da smo svi zajedno, i tipa, imati priliku otići s tatom i pogledati neku utakmicu, ili prokomentirati neke muške stvari, ali…..Evo, zasigurno bih to promijenio”, zaključio je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
