Braća blizanci Patrik i Anton Lončarić iz Osijeka imali su samo deset godina kad su počeli trenirati, ali nisu odustajali i sada su došli do svjetskog zlata.
“Nismo još ničega svjesni. Najbolji dojmovi tek će doći. Jako sam sretan. Prolazak kroz cilj, kada smo shvatili da smo prvaci, najbolji je osjećaj u životu. Stajanje na tronu, dodjela medalja, sviranje himne, sve to toliko ispuni srce da se ne može riječima opisati”, otkriva Oatrik za 24sata.
“Drava je rijeka sa puno virova, čamac na njoj pleše. Išli smo na pripreme na Peruču dva tjedna, tamo je voda mirna, ali se vjetar stalno mijenja, kao što je bilo i na stazi. Vjetar je pravio valove a sa time se treba znati nositi. Ispostavilo se da smo bili dobro pripremljeni za sve uvijete u Litvi”, zaključio je.
“Sreća je tako nešto postići sa 17 godina. Dirnulo me je sviranje himne i dizanje zastave. Nismo očekivali osvojiti zlato jer smo nakon sedmog mjesta u Europi psihički malo pali. Radili smo na tome gotovo više nego na fizičkoj spremi i, eto, isplatilo se. Inače, na svjetskom prvenstvu najteža nam je bila upravo finalna utrka, pogotovo što smo prvi puta imali pogrešan start pa smo svi bili pod dodatnim stresom”, poručuje Anton.
Svjetsko prvenstvo odveslali su u posuđenom čamcu braće Sinković.
” Čamac koji mi imamo u klubu je star, iz 2011. godine je. Oštećen je dosta i ima dosta mana. Nismo mogli sa njim na svjetsko. Došli smo na ideju da posudimo čamac od Sinkovića jer je njihov noviji. Oni nisu imali ništa protiv jer oni imaju svoj glavni čamac, koji su dobili, a ovaj im je bio rezervni. Na kraju nam je on donio sreću”, kažu braća.
