Navijačima Dinama, kojih je usprkos povratku BBB-a na stadionu sve manje, a da se oni nisu vratili ne bi ih bilo ni toliko već bi se posjeta mogla mjeriti u stotinama, ne u tisućama, sasvim je jasno da hrvatski prvak dalje ovako ne može. Kvaliteta je sporna, talent vjerojatno nije.
Tri uvjerljiva poraza u Ligi prvaka odredili su i prije Svih svetih, sudbinu modrih u najjačem svjetskom klupskom natjecanju, dakle, europsko proljeće, koje se s obzirom na desetljeća čekanja pretvorilo u mit, morat će još malo pričekati. Danas se tek oni najstariji, s odličnim pamćenjem, navijači Dinama sjećaju prvih visibaba, proljetnica, listanja drveća, buđenja prirode s Dinamom u Europi. Brojni odlasci glavnih igrača sasvim sigurno su ovog ljeta odnijeli svoj danak, s neiskusnom momčadi, koliko god ona možda bila talentirana, ne može se igrati na duže staze, a pogotovo se ne može igrati protiv Lyona, Juventusa i Seville. Ne mogu se ni naslovi osvajati, pa ni u HNL-u.
Europa je za Dinamo, kada govorimo o europskom proljeću, izgubljena, no, ono što je hrvatskom prvaku u ovom trenutku najvažnije svakako je hrvatsko prvenstvo, modri zapravo imperativno žele naslov kako bi i idućeg ljeta konkurirali za Ligu prvaka, odnosno novac koji u slučaju plasmana u Ligu prvaka dijeli UEFA. Kako sada stvari stoje ni prvenstvo Hrvatske nije nadohvat momčadi iz Maksimirske 128., naime, Rijeka, kako malo tko u zadnjih desetak godina, opasno prijeti Dinamovim ambicijama te u ovom trenutku dijeluje čvrsto, sigurno, praktički nezaustavljivo, uza sve to momčad sjajnog slovenskog stručnjaka Matjaža Keka ima šest bodova prednosti. Radi se samo o dvije utakmice budući da pobjeda vrijedi tri boda, međutim, momčad Ivajla Peteva u ovom trenutku ne izgleda kao ekipa spremna za naslov. Neki tvrde da je u Maksimiru zavladala panika da će poslije ispadanja iz Europe ostati i bez mogućnosti za novi pokušaj plasmana u Ligu prvaka.
Svjesni su toga na Maksimiru i odlučili su se pojačati. Navodno čelnici kluba razmišljaju o dvođenju tri do maksimalno četiri igrača u Maksimir koji bi bili kako se tvrdi “prava pojačanja.” Naizgled optimistično, međutim… Spominje se novac od tri do četiri milijuna eura, koje hrvatski prvak planira uložiti u jačanje igračkog kadra. Objektivno, nisu to novci koji su dostatni za prava pojačanja, još se manje može govoriti o “brutalnoj” svoti, kako tvrde neki mediji.
Naime, Dinamo je prošlog ljeta zaradio oko 45 milijuna eura, dakako, kad sve sve “poplaća” ne ostaje baš toliko, međutim, treba samo usporediti otprilike 45 milijuna eura, koliko je navodno zaradio od prodaje igrača prošlog ljeta, s tri ili četiri milijuna i jasno će biti da pojačanja koja se najavljuju, a s imenima se još ne izlazi u javnost, ne mogu ni blizu nadoknaditi kvalitetu definitivno izgubljenu prošlog ljeta, tim prije što se uz dolazak pojačanja najavljuju novi odlasci, redom Jonasa, Machada te Soudanija. Alžirca koji, za razliku od nekih, ipak ima kvalitetu, pa čak i za Dinamo.
Ako Soudani ode za nekoliko milijuna eura, ako ode i za manje, koliko je onda Dinamo spremio novaca za pojačanja kad će samo od Soudanija, pod uvjetom da stvarno ode, namaknuti “brutalnih” četiri milijuna eura? Pitanje je to za razmišljanje. Ako Dinamo planira dovesti četiri nogometaša koji u prosjeku vrijede milijun eura, a Pjaca je primjerice otišao za 23 milijuna eura, koliko će igrač od jedan milijun eura stvarno moći biti adekvatna zamjena za bivše zvijezde Dinama, Roga i Pjacu? Gomilanje igrača ipak nije i znak jačanja momčadi, tim prije što modri vremena za čekanje jednostavno nemaju budući da Rijeka ne misli tako skoro presušiti.
