Dvadesetak dana do Eura: Hrvatska je već sada pobijedila…

Foto: fah

Pred vratima nogometnih fanatika, ali i onih tzv. običnih navijača, ako takvih ima kad igra Hrvatska, novo je veliko nogometno natjecanje i nova velika prilika za Vatrene.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Osmo uzastopno veliko natjecanje…

Kako god završilo po Hrvatsku predstojeće Europsko prvenstvo, a s obzirom na sve ono što se događalo oko reprezentacije te u samom krugu reprezentacije Hrvatska je samim plasmanom na osmo uzastopno veliko natjecanje već pobijedila. Naime, Italija je četverostruki prvak svijeta a izostala je sa dva posljednja Svjetska prvenstva, prvenstva na kojima je hrvatski nogomet skladao svoju Devetu simfoniju, ispisao svoje remekdijelo, ispričao najljepše stranice svoje nogometne bajke. S dva posljednja Svjetska prvenstva Hrvatska se vratila s dvije medalje, srebrom i broncom, samo je Francuska uspješnija.

I koga sada, nakon svega, zanimaju ”one” usporedbe

Dakle, pod Zlatkom Dalićem hrvatski nogomet vratio se u devedesete, u eru Ćire Blaževića, Davora Šukera i Zvonimira Bobana, koliko god to možda patetično zvučalo to je zapravo istina. I konačno i zauvijek svaku usporedbu s Jugoslavijom, s njihovom jugoslavenskom reprezentacijom, Dalićeva, naša Hrvatska, učinila je nemogućom. Nitko se više, barem ne s ono malo razuma, ne pita ”a što bismo sve napravili da smo ostali zajedno.” Srećom, raspali smo se, nažalost na isti onaj način na koji smo se, kakve li povijesne pogreške, sastavili. Međutim, to je neka druga tema, tema na koju se danas ”pali” tek društvo umirovljenika s kumrovačkih travestija i ”dana mladosti”, mladeži koja u prosjeku ima 100 ii kusur godina. Za Jugoslavijom, barem onom nogometnom,  ne plaču više ni sablasti iz Kumrovca.

Velike ambicije, ali i spoznaja o uspjehu

Hrvatska ponovno ide na jedno veliko natjecanje, i ponovno s velikm ambicijama i ponovno s velikim igračima koji na svjetskoj razini izazivaju divljenje te strahopoštovanje. Dalić na raspolaganju ima najboljeg ”umirovljenika” među igračima i ponajboljeg mladog stopera svijeta, ima Luku Modrića i ima Joška Gvardiola, uz sjajnu ”nadogradnju” u ”ostatku” momčadi. Da, Hrvatska se ima čemu nadati, a to je zapravo najvažnije. Na tako velikom natjecanju Hrvatska već desetljećima nije autsajder. Zar to nije dovoljan razlog za zadovoljstvo?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pumo toga u izuzetno teškoj skupini, skupini u kojoj su čak dva bivša svjetska prvaka, dva europska prvaka, Španjolska i Italija, u kojoj je jedna izuzetno motivirana Albanija, ovisi o nama, puno toga, ali ne sve. Sreća, sudačke nepravde, loš dan, toliko je sitnica koje na velikim natjecanjima odlučuju jeste li u završnici, jeste li pukovnik ili pokajnik, na štitu ili bez njega. Dakle, i ponovno,  može se bez pretjerivanja reći Hrvatska je doista plasmanom na Europsko prvenstvu ostvarila prvu i ne baš minimalnu pobjedu. Sjetite se već spomenute Italije s početka priče.

Euforija…

Euforija, u koliko toliko realnim okvirima, nije uvijek opterećenje, može podići adrenalin, samopuzdanje, može podići navijače i igrače, može stvoriti atmosferu u kojoj je onda sve moguće, ali može pripomoći da izgorite kao svijeća u jesenskoj magli. Jedna iskra i plamen se kao sam od sebe gasi, oprezno s vatrom u ljetnim mjesecima pogotovo.

Na raznim forumima, na raznim podcastima, portalima, najavljuje se Europsko prvenstvo te se konstatira kako bi sve osim osvajanja Eura za Vatrene bio neuspjeh. Možda bi polufinale, smatraju takvi ”proroci”, opralo činjenicu da nismo prvaci Europe, ali samo možda, Nitko takve megalomanske zahtjeve nema pravo natovariti na leđa Modriću i njegovih suigrača. Ne nakon svega.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pitanje je koliko su takva očekivanja u interesu naše reprezentacija s obzirom kako će do punog izražaja u Njemačkoj doći stara fraza kako eto svi igraju nogomet. I doista, gotovo svi koji u Europi nešto znače u nogometnom smislu biti će na Euru, što ne znači da Hrvatska ne može do kraja, može ali ne mora. I nije fraza, već sada, dvadesetak dana prije početka novog velikog natjecanja, prije sraza Hrvatske i Španjolske u Berlinu, Hrvatska je napravila velike stvari, sve poslije, sve više od toga, je bonus. Kad smo kod bonusa, naši su nas Vatreni navikli na božićnice, na uskrsnice, na regres, trinaestu plaću, u ljetnim mjesecima, dakle, na bonuse…

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.