Zrcalo jedne države su, kažu mnogi, mediji, oni stvaraju javno mijenje, klimu u društvu, oni su, kako to netko patetično reče, ”jamac demokracije”, kontrolori vlasti. Naravno, mislimo na demokratska društva, totalitarni režimi, kakav je bio komunistički u bivšoj Titovoj Jugoslaviji, se ne mogu računati, u takvim režimima nema slobode medija te mediji isključivo postoje kao produžena ruka vladajuće oligarhije.
Ako je takva tvrdnja nekih starih bardova novinarstva točna, dakle, ako su mediji uistinu to u što neki još i danas naivno vjeruju, nažalost, moramo konstatirati da je hrvatsko društvo bolesno, i to zato jer su tome dobrim dijelom kumovali pojedini mediji. Kad u jednom društvu, koje pretendira biti u punom smislu demokratsko, imate dvostruke kriterije prema jednoj, odnosno drugoj skupini društva, onda ne možemo govoriti o demokratskom društvu. Tada se radi o društvu u kojem je dopušteno u ime ”višeg cilja” poniziti, pa i jednim dijelom fizički ugroziti, neistomišljenike. Tko odlučuje o tome što su ”viši ciljevi”, kamo vodi ”pravi put” i što je to? Na primjeru Hrvatske lako je zaključiti.
Primjerice, jučer je nakon presice Zdravka Mamića u Sheratonu reagiralo Hrvatsko novinarsko društvo Saše Lekovića, javilo se, kako smo već pisali, priopćenjem te su pozvali novinare na bojkot Mamićevih tiskovnih konferencija, pritom su u pomoć pozvali čak i policiju. U kojoj to demokratskoj državi novinarske udruge traže intervenciju policije zbog, nazovimo to tako, verbalnog delikta? Naime, Mamić je u Sheratonu u svom zanosu u najgorem slučaju uvrijedio poneke novinare, no, zar se to ne bi trebalo rješavati privatnim tužbama zbog uvrede, klevete…? Kakve veze s tim ima policija?
Kad smo kod policije, prije nekoliko dana u Bolu na Braču taj isti Zdravko Mamić fizički je napadnut, brutalno, s leđa, napao ga je mladić od 22 godine, dobio je nepravomoćno devet dana zatvora, ponovimo, devet dana zatvora iako je napad mogao završiti s tragičnim posljedicama? Mjesecima, pa i godinama, prije toga pojedini mediji su pripremali teren huliganima za takvu divljačku ”intervenciju” na Braču, za fizički obračun, za napad. Kad se oglasilo priopćenjem Hrvatsko novinarsko društvo kako bi zaustavilo ili barem ublažilo linč? Zašto nije? Na N1 televiziji novinar Sanjin Španovć eksplicitno tvrdi da je ”Mamić sam kriv za ono što mu se dogodilo na Braču.” Nije jedini novinar koji tako nešto tvrdi. I opet nema reakcije HND-a.
Da se radilo o medijskom linču, koji se, nažalost, nastavlja, svjedoči tzv. performans Torcide u Splitu s lutkom Zdravka Mamića. Naime, Torcida je pripremila performans pod nazivom ”Udri mučki”, svatko tko je htio, uključujući i djecu, mogao je udarati, udarati i udarati lutku do besvijesti i tako je udarcima bacati u more. Ne trebate biti Einstein da biste zaključili kako se zapravo radi o asocijaciji na napad u Bolu. Čak su se za udaranje lutke Zdravka Mamića na rivi dijelile nagrade!!? Možete li se sjetiti medija koji je osudio performans kojim se de facto poziva na novo nasilje? Već smo dosadni, no, opet ćemo ponoviti iz HND-a se nisu oglasili. No, zato su se oglasili, i trebali su, kad se dogodio navodni atentat na Sašu Lekovića prije osam mjeseci. Sjećate li se, Hrvatska se tad digla na noge?
Kad je nedavno Janica Kostelić brutalno, verbalno napadnuta također na Braču mediji su se pobunili zato što je intervenirala policija i privela skupinu ljudi koja je okružila automobil i praktički zatvorila put našoj najboljoj sportašici svih vremena, da bi je potom, kad se našla u zamci, brutalno vrijeđali. Dakle, dio medija napao je policiju jer je uklonila nasilnike, a sad ti isti zovu policiju zbog riječi Zdravka Mamića na jednoj tiskovnoj konferenciji? Mamić, podsjetimo, u Sheratonu nije imao snagatore koji bi onda okružili novinare kako bi ih on mogao nesmetano vrijeđati, kao što se to dogodilo Janici u Splitu, koja se našla u stupici, okružena huliganima prijetećeg izgleda. Dakle, o čemu se tu zapravo radi? O kakvoj vrsti novinarstva?
Za kraj ne zaboravimo spomenuti. Danas kroz blato kapetana hrvatske reprezentacije Luku Modrića provlače upravo oni mediji koji su ga do prije nekoliko dana, nakon trijumfa Reala u Ligi prvaka protiv Juventusa, kovali u zvijezde. Da, da i isti oni koji su nekoć Janicu, posve opravdano, proglašavali sportskom heroinom Hrvatske, i ne samo Hrvatske, svih vremena, a danas tu istu Janicu napadaju jer se eto usudila zatražiti zaštitu od huligana.
Treba li reći, ponovo ponoviti, kako ni u slučaju Janice Kostelić iz HND-a nije bilo reakcije? Nismo čuli ni riječ od sveprisutne Sanje Sarnavke…
LUKA MODRIĆ Najveći hrvatski nogometaš svih vremena…
NEOPISIVO Modrićev pogled koji ćemo zauvijek pamtiti…
LEGENDE OČARANE LUKOM: Ma, on je čudo!
Gore navedeni samo su neki od naslova iz dijela medija koji se danas bacaju blatom na Luku Modrića. Spomenuti naslovi nisu iz 19. stoljeća, stari su tek tri tjedna. Ako je Luka prije tri tjedna bio najveći svih vremena, ako je bio ”kralj hrvatskog sporta, kako je preko noći postao ”Mamićev bankomat”, ”nacionalni izdajnik” i ”pohlepni prevarant” koji ”drhti pred Mamićem”?
Ne sudi se Zdravku Mamiću zbog onoga što se dogodilo prije dva tjedna? Ako se nešto i dogodilo, a to bi prije svega trebao sud utvrditi, a ne mediji, dogodilo se prije desetak godina. Nemoguće da su to novinari saznali tek jučer.
Tko je Saša Leković, predsjednik HND-a koji tvrdi da je na njega izvršen atentat?
HND Saše Lekovića poziva na bojkot tiskovnih konferencija Zdravka Mamića i traže reakciju policije
Tekst se nastavlja ispod oglasa
