Praktički u samo nekoliko sati, na udaljenosti od možda nekoliko kilometara, dogodila su se dva teška incidenta, jedan, nažalost, fizički, koji tek srećom nije završio s ozbiljnim posljedicama po žrtvu, drugi verbalni, no, ne zato i manje mučan. Naravno, govorimo divljačkom nasrtaju i grubom udarcu s leđa na Zdravka Mamića u Bolu na Braču te nešto kasnije u Supetru gadljive scene, bujice uvrede, na račun najbolji hrvatske sportašice, snježna kraljice, Janice Kostelić. S obzirom na sve što se događa u državi radi li se o slučajnosti? Jesu li ova dva incidenta na bilo koji način međusobno povezana? Ako pitate bivšeg hrvatskog nogometnog izbornika Miroslava Blaževića slučajnosti ne postoje, no, ne bi bilo prvi puta da se legendarni Ćiro prevario.
Zdravko Mamić napadnut je od strane 22-godišnjeg mladića, policija je počinitelja privela, sud ga trenutno pustio na slobodu. Kakva je to poruka suda hrvatskim građanima zaključite sami, kao što sami možete zaključiti, a onda si odgovoriti na eventualno pitanje, bi li sud postupio jednako prema napadaču da je u pitanju netko drugi, da je primjerice napadnu strani turist i na koji bi način kako naši tako i strani mediji takav incident tretirali? Kad je Prekršajni sud u Splitu istog trenutka na slobodu pustio mladića koji je nasrnuo na Mamića, a nitko od političara, koji inače svakih nekoliko dana komentiraju ponašanje Zdravka Mamića, napad nije osudio, on je zapravo na neki način otvorio slobodan prolaz prema novim incidentima. Samo nekoliko sati nakon toga ti su se incidenti ponovili, u drugom obliku, ali jesu.
Hrvatska sportska ikona, Janica Kostelić, našla se, ni kriva ni dužna, u ponižavajućoj situaciji, pod uvredama jedne skupine primitivnih huligana koji se skrivaju iza Torcide. Uvrede na račun hrvatske sportske kraljice nećemo ponavljati, ne samo da to ne bi bilo pristojno, to bi bio pad ispod svake civilizacijske razine. Nekoliko sati nakon napada na Mamića na društvenim mrežama pojavio se veliki broj onih koji su takav napad podržali, uz poruku kako je eto ”on dobio što je zaslužio”, pojavile su se čak i nove prijetnje, na meti je i prijatelj Zdravka Mamića koji je ulovio napadača i navodno ga spasio od batina. Naravno, nitko nije osudio takvu pojavu koja je preplavila društvene mreže, kad kažemo nitko mislimo prije svega na medije čija je odgovornost za posljednje skandale u Hrvatskoj, pa tako i za ova dva na Braču, velika. Možda uz počinitelje i političare najveća? Kreirali su atmosferu linča, čak i prema Janici Kostelić.
Pitanje je bi li se dogodio verbalni napad na Janicu Kostelić da je recimo fizički napad nešto ranije naišao na bezrezervnu osudu, kako medija, suda, tako i navijačkih skupina? Vjerojatno ne bi. Naime, ima onih koji smatraju da su kukavice koje su se obrušile na Janicu borci za pravednu, ”čistoću” u hrvatskom sportu. Ako se na ovaj način misle boriti za pravdu u sportu onda našem sportu nema spasa. Ni njima, samo što toga još uvijek nisu svjesni.
Posljednjih tjedana, a nadasve posljednja dva – tri dana, ključna riječ u Hrvatsko je stabilnost, koju poput mantre ponavlja naš premijer Andrej Plenković Je li Hrvatska, s obzirom na stanje u društvu, s obzirom na sve ono što se događa u ”virtualnom svijetu”, dakle, na društvenim mrežama, uistinu stabilna zemlja, država bez podjela, što također ponavlja predsjednik Vlade? Mrze se oni koji su donedavno bili saveznici, mrze se oni koji su sada saveznici, dojam je da svi mrze sve u hrvatskoj politici, a to se onda prenosi na građane, s njih, kako vidimo i na ulicu. Stabilnost ili novi rovovi?
Teško je govoriti o stabilnosti u državi u kojoj se ni najveće legende ne mogu sigurno kretati, a što je Janica i spomenula te zbog toga izrazila opravdano veliku tugu te razočarenje. Kome je bilo lako gledati, slušati, kako šokiranoj Janici huligani uzvikuju najmorbidnije, najpogrdnije poruke? Građani zbog toga, i ne samo toga, imaju razloga za tugu, za suze, more suza. Najgore od svega je zapravo činjenice koju je teško negirati, a koju neki mediji navode kao ”gotovu stvar”, dakle, sve ovo bi se moglo nastaviti u nedogled.
Oni koji su trebali nešto poduzeti nisu, ponekad se čini namjerno. Ako stabilnost Hrvatske ovisi o neprincipijelnoj koaliciji, o stranici koja više i nema svojih birača, o zdravstvenom stanju jednog ili svih saborskih zastupnika onda smo u velikom problemu. Ako famozna stabilnost ovisi o ucjenama, tajnim dogovorima, o obračunavanju s ljudima za koje su do sada tvrdili da su im prijatelji, o lažima, o apetitu onih kojima su samo fotelje važne, a vlast jedina strast, onda je doista Hrvatska ”stabilna” zemlja. Po mjeri onih koji su je takvom htjeli, takvom napravili, oni najbolje znaju zašto. I nisu to učinili slučajno, bez obzira na Ćiru Blaževića.
