U Velikoj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu u srijedu je predstavljena knjiga “Horvacki Bačka 1901 – 1939”, autora Dražena Prćića, posvećena njegovom pradjedu Martinu Horvackom koji je 1901. godine u Subotici bio jedan od osnivača najstarijeg hrvatskog nogometnog kluba, NK Bačka.
“Dražen Prćić je svoga pradjedu Martina i njegovu obitelj, kao i nogometni klub Bačka, prikazao s tolikom ljubavlju, kao da je svoje djetinjstvo proživio s njima, mažen i pažen, i kao da je bio svjedokom toga vremena. Spoznaje o njihovim međusobnim odnosima, kao i o odnosima unutar nacionalne zajednice, a osobito u svezi s nogometnim klubom Bačka, omogućilo mu je da nam da obilje svjedočanstava o životu i međuljudskim odnosima u zajednici Bunjevaca Hrvata u Subotici”, rekao je hrvatski književnik i bivši diplomat Naco Zelić, rođeni Subotičanin kao i autor, predstavljajući Prćićevu 14. knjigu.
“Ova knjiga je nešto što izlazi iz konteksta onoga čime se ja bavim i što ja preferiram, ali ovo je bio jedan dug, ne samo prema mom pradjedu, nego i prema svim ljudima koji su utkali svoju sudbinu, svoje živote, svoj trud u stvaranje nečega što je mnogo više, iznad njih samih, iznad nas, iznad svega – stvaranje nogometnog kluba Bačka. Ova knjiga je spomenik mom pradjedu, ali i svim tim ljudima koji zaslužuju da ne budu zaboravljeni”, rekao je subotički novinar i književnik, koji je duboko vezan uz sport, što i nije čudno s obzirom na obiteljsko porijeklo.
Prćićev pradjed Martin Horvacki bio je nogometni entuzijast i sa upinom je prijatelja, među kojima su bili i Mađari, 1901. godine osnovao nogometni klub. Činjenice, kaže Prćić, govore da je Bačka najstariji hrvatski nogometni klub.
Subotica je na početku 20. stoljeća bila treći najveći grad po broju stanovnika u tadašnjoj Ugarskoj, iza Budimpešte i Szegeda, a prema popisu stanovništva iz 1910. imala je 94.610 stanovnika, više i od tadašnjeg Zagreba (79.038) i Beograda (89.876) te brojem žitelja bila je čak triput brojnija od Novog Sada. Stoga ne čudi što se među tolikim ljudima našla i skupina entuzijasta opčinjenih nogometom. Ili kako bi to autor rekao:
“U vrijeme kada se ova knjiga događa, ljudi su imali vremena. Ali, imali su vremena za ozbiljne stvari”, navodeći kako je osnivanje nogometnom kluba u tadašnjoj Austro-Ugarskoj smatrano vrlo ozbiljnim činom te nije mogao proći bez odobrenja za koje je, između ostalog, trebalo odigrati i pokaznu utakmicu.
Prćić je posebno ponosan i na jednu ispravljenu povijesnu nepravdu, koja datira iz 1939. godine.
“U povijesnoj utakmici, u 1. kolu hrvatsko-slovenske lige, Bačka je u Subotici igrala protiv splitskog Hajduka. U novinarskom izvješću je navedeno ime krive osobe kao strijelca prvog gola. Uspjeli smo privatnim kanalima pronaći originalni protokol, zapisnik s te utakmice, u kojem penkalom suca piše da je pogodak postigao Šarčević. Ponosan sam što je nakon toliko godina, jedna velika nepravda ispravljena.”
Prezentaciju knjige autor je završio porukom koja stoji iza ovog djela:
“Svaki čovjek ima svoju viziju, ima svoje ideale. Oličenje ideala Hrvata (Bunjevaca) je nogometni klub Bačka.”
