U četvrtak je održano predstavljanje knjige ‘Josip Šimunić i Za dom spremni’ autora Josipa Pečarića. Predstavili su je admiral Davor Domazet Lošo, dr. sc. Josip Stjepandić, predsjednik HAZUDD-a, pof. dr. sc. Josip Jurčević, potpredsjednik HAZUDD-a.
“Prije dva tjedna u Zrinu biskup dr. Vlado Košić je po tko zna koji put upozorio „kako još uvijek nemamo svoju vlast koja bi štitila naš narod“. Znamo kako su slično govorili i neki veliki hrvatski književnici. Petar Šegedin se zgrozio nad spoznajom koliko mnogo ima ljudi u Hrvatskoj koji „tako strasno mrze svoj narod“, a Matoš je tvrdio kako Hrvati imaju više izdajica od svih europskih naroda zajedno.
Biskupova tvrdnja ima posebnu težinu jer se odnosi na vlast u državi hrvatskog naroda, državi koja je nastala zahvaljujući veličanstvenoj pobjedi hrvatskih branitelja – pobjedi nad fašističkim agresorom.
A biskupova izjava je blaga. Kamo sreće da vlast samo ne štiti svoj narod.
A narod treba zaštititi i od mnogih medija. O njihovom protuhrvatskom ponašanju možete iz tjedan u tjedan čitati napr. u kolumnama Zvonimira Hodaka, koji je bio Šimunićev odvjetnik.
Ali da se ne radi samo o zaštiti već i o proganjanju ljudi kojima je hrvatski nacionalni interes svetinja najbolje se vidi na svemu što se događa oko usklika „Za Dom spremni“.
Posljedna presuda – ona u Sisku – zapravo pokazuje kako vlasti u RH Ne poštuju državu u kojoj vladaju:
Pozdrav Za dom spremni, kao znak HOS-a, službeni je i legalni znak, stoga majice s legalnim znakovljem HOS-a nisu zabranjene. Majica HOS-a jednaka je kao i svaka druga majica bilo koje druge brigade Hrvatske vojske ili neke druge ratne postrojbe iz Domovinskog rata. Znakovlje HOS-a formalno je verificirano i u Ministarstvu obrane prošlo je odgovarajuću pravnu proceduru te kao takvo predstavlja obilježje sastavnoga dijela Hrvatske vojske, a koji znak je službeno registriran i predstavlja izraz volje i legaliteta vlasti Republike Hrvatske”, rekao je Pečarić.
“S druge strane ta presuda je došla poslije napada na „Bojnu Čavoglave“ predsjednika države koja je izvršila fašističnu agresiju na Hrvatsku Aleksandra Vučića, pa su se srpske sluge i sami Srbi u RH ohrabrili i potvrdili ono o čemu odavno pišem: NJIMA JE ISTO I ‘ZA DOM’ i ‘ZA DOM SPREMNI’. Dakle, nikad nisu nedvosmislenije potvrdili da je nebitno što su koristili ustaše ili nisu, već poruka da postoje ljudi koji su spremni za Hrvatsku i dalje dati svoje živote.
Vidjet ćete u ovoj knjizi kako smo na to upozoravali odmah kada su počeli napadi na Josipa Šimunića, tj. upozoravali smo da kad Srbe upozoravaju kako je u fašističkoj agresiji na Hrvatsku korišten pozdrav s raširena tri prsta, srpski povjesničari su samo konstatirali kako je to prirodni razvoj njihovog pozdrava s tri skupljena prsta. Svaka budala zna da je značenje pozdrava ZA DOM i ZA DOM SPREMNI isto, ali hrvatskim „istoričarima“, mnogim političarima i dr. to ništa ne znači. Ipak im je gazda Vučić, zar ne? Zato je presuda kojoj je za cilj bila osuda „Bojne Čavoglave“, dakle budnice koja je ledila krv u žilama fašističkih agresora, a očito i mnogima danas, meni mnogo važnija jer pokazuje da im je cilj sam prastari uzvik ZA DOM, a ne smeta im pozdrav iz vremena fašističke agresije na Hrvatsku u Domovinskom ratu. Osuđujuči „Bojnu Čavoglave“ osudili su sami sebe”; poručio je.
“Zapravo obje presude i ona osuđujuća i ona oslobađajuća samo potvrđuju ono na što upozoravaju mnogi domoljubni kolumnisti: U Hrvatskoj mnogi i na vlasti i u oporbi i u medijima samo sprovode velikosrpski Memorandum SANU 2. Na svemu što se događalo oko pozdrava ZDS to je tako očito, ali svi mi trebamo uvijek imati u pameti kada nam nisu jasni postupci iz srpsko-hrvatske koalicije na vlasti (obično je nazivaju hrvatsko-srpska koalicija ali meni je draži naziv srpsko-hrvatska jer je činjenica da je u njoj glavni partner Pupovac a ne Plenković) i njihovih medija. Tada sve što rade postaje kristalno jasno”, zaključio je.
Dr. Stjepandić: Politički korektno je biti nespreman
“Jedan od stjegonoša velikog ugleda Hrvatske bio je dugi niz godina Josip Šimunić. Iako je za veliku većinu Nijemaca potpuno neshvatljivo, pače izvan zdrave pameti, da športaš koji je rođen i odrastao u dalekoj Australiji, koji godinama živi i igra u Njemačkoj, na nacionalnoj razini igra za sićušnu zemlju svojih djedova, malo pomalo su se privikli na tu činjenicu te su Šimunića počeli zvati „Der Kroate“ (Hrvat) umjesto „Der Australier“ (Australac).
U kratkim crtama: Josip Šimunić uspješno je igrao 14 sezona u prestižnoj njemačkoj Bundesligi, gdje je dogurao do kapetana te najpopularnijeg i najboljeg igrača tradicionalnog kluba Hertha iz Berlina, pogotovo godine 2008. kad je Hertha bila u borbi za naslov prvaka. Dva puta je bio biran za najboljeg braniča u Bundesligi.
Od godine 2002. bio je nezamjenljiv stoper hrvatske nogometne vrste, za koju je nastupio 105 puta.
Kao branič sigurno nije mogao biti nježno janje, međutim za Šimunićem se nisu vukle nikakve afere niti repovi, kao za drugim zvijezdama. Svaki njegov uspjeh bio je i naš uspjeh. Od mnogo istaknutih hrvatskih športaša u Njemačkoj, Šimunić je u duljem razdoblju sigurno bio među pregršt najboljih.
Onda je donio odluku o kojoj razmišlja svaki iseljenik pred konac karijere: povratak u domovinu.
U domovini se dogodilo ono što se dogodilo. Priča je toliko puta prepričana, a meni je previše mučna da bih je ponavljao.
Umjesto toga, htio bih Vam ispričati što sam ja doznao o tobožnjoj krivnji Josipa Šimunića.
Nakon početnog šoka i pomisli “A što mu je to trebalo”, počeo sam malo razmišljati o tome što su Šimunić i navijači zapravo rekli.
Ništa posebno, pogotovo što bi opravdalo takve reakcije i interpretacije”, rekao je u svom izlaganju dr. Stjepandić.
“Nisam imao prilike pitati braću Srbe kako oni gledaju na ovaj pozdrav. Kad malo razmislim između slogana „Bog i Hrvati za Dom spremni” te slogana “S verom u Boga za kralja i otadžbinu“ za promatrača sa strane i ne bi moglo biti neke velike razlike.
Logičkim slijedom dolazi pitanje zašto onda sva ta hajka i progon?
Ja mislim da je veliki problem u tome da Hrvatska godine 1991. nije bila pregažena, jer su stala braća da obrane svoje domove. Što se nije postiglo u ratu, želi se očigledno postići u miru. Memorandum 2 ili tako nekako. Velikosrbi i njihove bijedne sluge u zajedničkoj su akciji. Jednako smetaju oni koji su domovinu branili puškom protiv tenka kao i oni koji ju brane na sportskome polju ili o tim slavnim danima samo pjevaju. Točka.
Dobro zapamtite: ovo što se napakiralo Šimuniću, može se napakirati svakome od nas! Zapravo me od svih najviše čude suci na međunarodnim sudovima, koji izgleda nisu razmišljali o tome, kako će postupiti kad se ovakav postupak ponovi, prvi, peti ili deseti put.
Za sve ovakve pojave postoji prijeki lijek, a to je narodni otpor, koji se najbolje iskazuje na izborima.
Prva je prilika za manje od tri mjeseca”, zaključio je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
